Članak o debljanju – ili ne?

Nedavno (dobro ajd, davno) su me neki od vas zamolili ‘oću li ikako pisati o debljanju?

Mislim da mi to ne bi trebalo predstavljati nekakav problem kako sam i sam krenuo u svijet nutricionizma sa svojih 63 kila i dogurao (citaj popio) do današnjih 90kg cistih hmeljnih mišića koji jednostavno odišu seksom.

Što me to tako pokrenilo? Ček da se vratim malo unatrag..

Imam 16 godina prepunih testosterona, nalazim se u teretani koju sam pohodio svakim radnim danom osim cetvrtka (još uvijek ne znam zašto nije radila cetvrtkom), radim na zgibovima kojih sam tad mogao izvuć 5 komada, desnim okom gledam svoje nabrekle bicepse od 32 centimetra ljute mase, a lijevim pratim onu mrcinu na klupi koja se igra sa 130kg kao da je pilates lopta i mislim se jel moguće kontrolirati gravitaciju..

I tako ja gledam njega i istovremeno se vidim kako ja za 3 mjeseca dižem bar 150kg sa istom lakoćom, jer naravno da mogu toliko napredovat u to vrijeme, ali isto neću pretjerat’ previše sa treningom da se ne ‘prebildam’.

I tako gledam ja njega, cekam svoj red, i kad sam se napokon docepao klupe stavim za zagrijavanje 50kg i pun samopouzdanja jedva izguram 4 ponavljanja. Mrštim se, dižem se sa klupe, odlazim razocaran u svlacionu i mrmljam sebi u bradu. „Onaj je sigurno na onim proteinima, kreatinima i mandarinama, kako može samo toliko..O! Vidi ovo! Biceps mi na ovom ogledalu izgleda veći! Čoeceee!“

Da budem iskren, prava motivacija mi je bila odlazak u teretanu i jacanje mišića da jednog dana mogu starijem bratu vratit za sve one godine mlaćenja, al negdje na tom putu sam promijenio svrhu treniranja pa smo si sad dobri.

Što mi je tih dana cinilo svakodnevnu ishranu?
Savjet prijatelja: „Kruh deblja“
Prodano!
Pravac konzum, dva ‘francuza’, abc sir i šopanje! I tako svaki dan, uz naravno ostalu hranu koju je majka spremala, naravno u većim kolicinama.

Godinu dana od tad, nalazim se na plaži sa 10kg više, prilaze mi poznanici i ne mogu se dovoljno nacuditi mojoj novoj figuri, gledaju ispod oka i onako u nevjerici, kad cuješ onu poznatu: „A jel, a šta si uzima?“ -.-
Tad sam se i trudio ubjediti narod da je sve to plod rada i dobre hrane (koju sam u tih godinu dana poprilicno i promijenio), a kako te nakon nekoliko godina jednostavno pocne boliti neka stvar što će tko reći, okrenuo sam pricu i poceo govoriti da sjedim po cijeli dan na iglama metana, deca-e, duranabola, oxydrola, hgh, testosterona, ne idem u teretanu, jedem što hoću i bujam brže nego mamino tijesto za kifliće.
„Ahaaaa, predobro, a možeš li i meni…“ „NEMOGU! MARŠ!“

A došlo i meni iz guzice u glavu nakon godinu dana da se neke stvari ne mogu napraviti u 3 mjeseca bezveznog treninga, tako da sam idućih godinu dana proveo po svakojakvim mogućim forumima, nutricionistickim casopisima i knjigama, trenirao sa nekolicinom bivših prvaka bodybuildinga i k’o spužva upijao sve njihove savjete te nacine treniranja i prehrane da bi koncem idućeg lijeta imao 88kg sa 12% tjelesne masti..

A što sam saznao u tih kljucnih godinu dana (kljucnih jer me usmjerilo tamo gdje se sad nalazim (na esavi bitch! 🙂 ), kakvom literaturom sam se naoružao i kakve sam sve metode iskušavao na sebi od kojih sam proklinjao dan kad sam poceo sa svim do, nakraju, onog osjećaja kad si potpuno zadovoljan onim što si postigao svojim i nicijim drugim mukotrpnim radom..
E, to ću vam reći uskoro jer mi je satnica upravo istekla, a esava ne plaća prekovremene..

Čitajte me opet za nekoliko dana.

Pozdrav od Caza