Tko sam ja?

Uvod

Prošli put u teologiji tijela pošli smo od cežnje te kako mora postojati nešto cime bismo ju ublažili. Nju ili hedonisticki tražimo ili potiskujemo, međutim kao odgovor na cežnju ne bismo trebali odabrati niti jednu od te dvije ekstremne solucije. Trebamo nešto treće, nešto zvano život u duhu.

Teologija tijela

Papa Ivan Pavao II. postao je papom cim je napisao Teologiju tijela sastavljenu od 23 katekeze. Teologija tijela pojam sastavljen od dvije rijeci – teologija i tijelo, drugim rijecima predstavlja nauk o Bogu u mom tijelu. Možda se postavlja pitanje zašto teologija tijela, a ne duše ili osobe? Razlog tome je što se kroz naše tijelo izražava naša osobnost (kada placemo zbog tuge, skacemo od sreće i slicno). Isto tako, na misi za vrijeme pricesti svećenik govori – tijelo Kristovo.

Tko sam ja?

Kroz ovaj vjeronaucni susret pokušavamo identificirati naše porijeklo. Ono što je Bog zamislio i naumio po pitanju toga što mi jesmo, ne ono što mi mislimo da jesmo. To je prvi korak na putu do odgovora na to pitanje. Da bismo otkrili taj prvi korak trebamo shvatiti kako Isus potpuno otkriva covjeka njemu samome te kako mu objašnjava uzvišenost njegova poziva. Drugim rijecima, ne trebamo gledati niti idole, naše roditelje, braću i sestre i ostale kao uzor našeg ponašanja kojeg želimo izgraditi, nego jedini uzor kojeg trebamo je Isus Krist, jer on je Bog koji je postao covjek.

Ovo shvaćanje dolazi od pape Ivana Pavla II, a do toga je došao nikako drugacije nego proucavajući Bibliju. Odskocna daska za njegovu teologiju tijela bila je devetnaesta glava Matejevog evanđelja. Farizeji iskušavaju Isusa sa pitanjem jeli im dopušteno otpustiti ženu iz nekog razloga, kada im ovaj odgovori da nije spomenu mu kako im je Mojsije zapovjedio suprotno. Na to Isus – ”Odgovori im: ‘‘Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od pocetka ne bijaše tako’‘ ” Mt, 19, 8.

To je jako važna recenica na kojoj se temelji toliko toga. Drugim rijecima Isus im upućuje na to kako sami po svom naumu izmišljaju zakone, a ne po naumu Božjem. Iz toga možemo zakljuciti da štogod mi radili postoji Božja zamisao za sve to. Bibliju stoga, ne trebamo izucavati kao znanstvenici, filozofi ili povjesnicari, nego kao teolozi.

Četiri temeljne izvorne/iskonske istine o svakom covijeku

Bez obrzira na sve ono loše i ponižavajuće što ste možda culi od vaših roditelja, braće i sestara, suucenika i kolega tokom obrazovanja i sl. ne biste trebali formirati sebe kao osobu na temelju toga. Jedini i pravi uzor u našim životima bi nam trebao biti Isus Krist. A da bismo se formirali kao osoba sljedeći Krista moramo najprije upoznati cetiri temeljne istine koje vrijede za svakog covjeka.

1. Iskonska samoća:
U Knjizi Postanka je pisano: ” I rece Jahve, Bog: ‘Nije dobro da covjek bude sam…‘ ” te Bog da će pomoći covjeku da umanji svoju samoću stvara biljni i životinjski svijet i daje mu ovlast da im nadjene ime. Međutim u tome svemu covjek si nije našao pomoć slicnu njemu. To nas dovodi do prve iskonske istine o ljudima, istine o tome kako smo svi mi jedinstveni. Dakle, od svih ljudi ikada rođenih od pocetka ljudskog roda nitko nije bio identican kao TI.

Nažalost, mnogi su problemi u prihvaćanju ove istine – kompleks manje vrijednosti, odbacenost, zavist, usporedba s drugima, želja za osvetom ili dokazivanjem pred nekim… Trebamo samo imati na umu da, kako god izgledamo i štogod drugi pricali o tome, Bog nas je takve stvorio i trebamo biti sretni s tim.

Nadalje, u Bibliji piše kako je Bog udahnuo dah u Adamov nos. Izvorno za to se koristila rijec ruarh koja oznacava, ne samo da smo po osobnosti i fizicki jedinstveni već da smo i sveti. Isto tako, Bog stvaravši Evu iz Adamovog boka vadi rebro te tako ustanovljuje prvu bracnu zajednicu. Bok simbolizira mjesto koje je na nama fizicki smješteno najbliže srcu i ako se prisjetimo još jedna zajednica je ustanovljena iz boka – Crkva nakon što je Isus posljednji put prolio krv na križu.

2. Iskonsko zajedništvo
Iz naše iskonske samoće i subjektiviteta (jedinstvenosti) proizlazi potreba za zajedništvom s nekim. Dakle, Bog našim stvaranjem utkao u nama poziv da sebe dajemo. A ako kažemo da smo stvoreni na sliku i priliku Božju to nam o Bogu govori da je i on u zajedništvu i to u onom Oca, Sina i Duha Svetoga.

3. Iskonska golotinja
”Bijahu oboje goli – covjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.” Post 2, 25.
Ovaj tekst iz Biblije, ali i sam naziv treće iskonske istine ne upućuju na to da je normalno ne osjećati stida za svoju ili golotinju drugoga, imamo potrebu pokrivati se i to je dobro. Ovaj tekst upućuje na prvi susret covjeka sa nekim tko je slican njemu te kako na taj nacin ublažuje svoju samoću. Dakle, jedno drugo ne bismo smjeli gledati kao objekte ili stvari nego kao osobe.

4. Iskonska radost, mir i sreća
Bog za nas nije zamislio život ispunjen depresijom, padovima, patnjom nego radošću i vapajima ekstaze, vapajima kao onim kakve je imao Adam ugledavši Evu:
“Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od covjeka kad je uzeta!” Post. 2, 24

Ovaj život, dakle, nije neka vrsta kazne koju trebamo izdržavati s mukom, već put radosti. Radosti koja postoji i unatoc svim padovima i lošim iskustvima, a primjer upravo takve radosti pokazuje Eva i to baš nakon pada, odnosno nakon što biva protjerana iz Edenskog vrta zajedno s Adamom:
“Muško sam cedo stekla pomoću Jahve!“

Za kraj – blaženstvo žene na poseban nacin

Žene su u dostojanstvu ravnopravne i jednake muškarcima. Također, najslicnije su Bogu jer iz njih proizlazi život. Možemo reći da su žene prototip slike Božje. Muškarac Bogu ništa ne može dati, od njega samo može primiti, dok žene s druge strane muškarcima mogu biti jako dobri ucitelji. One mogu Bogu podariti novi život, ali isto tako fizicki i duhovno bolje su izgrađene za primanje. I upravo zato moramo se jako i duboko kajati ako smo ikada povrijedili dostojanstvo žene.

I za kraj znajte – stvoreni smo jedinstveni i sveti, stvoreni smo za Boga te jedni za druge da živimo u zajedništvu donoseći jedni drugima iskonsku radost i mir te da se tretiramo sa dostojanstvom kao osobe. To je moj i vaš identitet, imajte ga uvijek na umu i cuvajte ga. Do idućeg puta, lijep pozdrav!

---

David Bošnjak