esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Studentskom centru, a ponajprije studentskim domovima su definitivno potrebne veće mjere sigurnosti. Svjedoci smo tome pogotovo u ovo blagdansko vrijeme kada su studentski domovi prazni te još više izloženi napadima potencijalnih nepoželjnih osoba u našim domovima.
Osim što u paviljone može ući gotovo bilo tko, opće je poznata činjenica kako kopirane ključeve paviljonskih vrata ima i gotovo svaka pizzeria koja dostavlja hranu u studentske domove. Male prostorije koje se nalaze odmah na ulazu u paviljone prije su bile namijenjene studentima koji su se svaki dan mijenjali u dežurstvu. No, to je bilo neko davno vrijeme kada se to vjerojatno moglo. Upitno je koliko bi danas studenti, s obzirom na bolonjski sustav, mogli izdvojiti vremena za tako nešto. Dobar primjer je u studentskim domovima u Sarajevu gdje se svako na ulazu u paviljon mora identificirati s osobnom iskaznicom. Iako je to definitivno dosta stroži sustav, smanjio bi mogućnost ulaska osoba kojima tu definitivno nije mjesto.
Nerijetko se mogu vidjeti i osobe koje izlaze svježe istuširane iz paviljona, a po svojoj dobi pripadaju staračkim domovima. Za takve propuste se u domovima ne može nikoga okriviti, a najmanje zaštitare ili njihove voditelje. Činjenično je stanje da npr. 7 zaštitara ne može odjednom pokriti 12 domskih paviljona pa čak ni u srijedu, petak i subotu kada se radi pojačano zbog izlazaka i većeg protoka ljudi.
Nadzornih kamera se odavno već ne boje ni kradljivci bicikala koji su sve učestaliji u Zagrebu, a pogotovo u studentskim domovima gdje je veća koncentracija bicikala koji su nedovoljno osigurani. Te iste kamere vrlo rijetko mogu pomoći u ,,dešifriranju” kradljivaca jer je dovoljno navući kapu pri ulasku i izlasku iz paviljona. Uprave doma su unutar svojih mogućnosti učinile što su mogle, ugradivši stajalište za bicikle direktno ispred recepcije gdje se 0-24 nalazi netko. Tu veliku odgovornost snosimo i mi stanari doma koji moramo surađivati i pokušati pomoći koliko god možemo.
Koncentracija od nekoliko tisuća ljudi u najvećim domovima na Savi i Cvjetnom je svakako velika brojka i fascinanto je kako službe osiguranja u suradnji s upravama domova s tako skučenim mogućnostima i lošim uvjetima uspijevaju održavati ovo stanje u kojima nema nikakvih ekscesa između stanara doma. Jedino upitna ostaje sigurnost stanara doma od vanjskih ljudi, onih kojima ovdje nije mjesto. Za to bi se trebao pobrinuti Studentski centar, koji bi za ovakve stvari trebao dodatno potegnuti za novim sredstvima koja i nisu toliko strašna s obzirom na važnost i sigurnost koju donose. Dva-tri zaštitara više bi sigurno u tome pomogla.
www.esava.info
