Pregled studentskog vjeronauka: Druga Božja zapovijed

• Uvod i ponavljanje

Prošli je tjedan na vjeronauku naš studentski kapelan don Damir obrađivao s nama temu prve Božje zapovijedi. Zakljucili smo da je ta zapovijed najvažnija, majka ostalih zapovijedi, a i samo poštivanje nje u punini je dobar odraz poštivanja svih deset. Uostalom, teolozi se također slažu da je redoslijed kojim su zapovijedi zadane usko povezan s njihovom važnosti. Kako znamo, Deset Božjih zapovijedi zadane su u negativnoj formi, ali svaka ta zabrana u sebi pretpostavlja i određenu pozitivnu radnju. Fraza koja nam je svima poznata ”Ja sam Gospodin, Bog tvoj” i koju cesto vežemo uz prvu Božju zapovijed, uvodna je recenica svim ostalim zapovijedima, što smo mogli cuti prošli put, pa bi stoga puni naziv ove zapovijedi glasio:
” Ja sam Gospodin, Bog tvoj, ne izusti imena Gospodina Boga svoga, uzalud!”

• Druga Božja zapovijed

U staroj Antici ljudi su duboko vjerovali da je svaka rijec efektivna i s velikim oprezom su govorili. Dva su osnovna problema s rijecima i kako ih koristimo danas.

1. Snaga rijeci: Danas rijetko pazimo na ono što izgovaramo i razbacujemo se s frazama i uzrecicama. Drugim rijecima, izgubili smo snagu rijeci jer ih jednostavno ima previše. Rijeci su djelotvorne, a mnogi ih olako shvaćaju. Zbog rijeci cesto dolazi do uspostave novih odnosa. Kao primjer toga može poslužiti situacija kada decko curi ili obratno izjavi ljubav, što zbilja mijenja nacin na koji se osobe nakon toga postave u njihovom odnosu. Još bolji primjer je recenica: ” Hoćeš li se udati za mene?” Decko i cura nakon toga postaju nešto više i u duhovnom svijetu se to osjeti. Ova dva primjera su rijeci koje jesu djelotvorne, jako utjecu na ljude, ali one se mogu povratiti. Primjer onih rijeci koje se ne mogu povratiti su vjencani zavjeti jer predstavljaju savez koji se sklapa pred Bogom, Isusom Kristom i Crkvom.

2. Snaga imena: Prva recenica koju svećenik pita na obredu krštenja je: ” Koje će te ime dati svom djetetu?” i to ime se mora izgovoriti i upravo ono je urezano u dlanove Jahvine. Drugim rijecima, naše ime nakon ovog zemaljskog života ostaje isto i u duhovnom svijetu. Čak i samo ime Jahve kod Židova je bilo nešto najsvetije. To ime bilo je toliko sveto u njihovim ocima da ga oni nisu smjeli izgovoriti, u molitvama ili u razgovoru, niti pisati, već su umjesto Njegova imena koristili druge slicne izraze (npr. Elohim). Upravo zbog takvog njihovog stava prema tom imenu, Isusa su optužili za Herezu jer nije bilo uobicajeno niti lijepo prihvaćeno sebe nazivati Jahve.

• Grijesi protiv Druge Božje zapovijedi

1. Obećanje: Dakle, slucaj kada u ime Božje nešto obećamo. Ta situacija razlikuje se od one kada nešto obećamo Bogu da ćemo uciniti ili propustiti. Ako smo samo mi dali obećanje Bogu i nismo ga ispunili, ljaga neispunjenja ostaje na nama. Međutim, ako u ime Božje nešto obećamo tada ucinimo nešto mnogo gore jer u taj odnos uvlacimo i Boga. Najcešći primjeri toga su: ”Bog mi je svjedok”, ”tako mi Bog pomogao”…

2. Psovka: Kada psujemo, inace, u duhovnom svijetu nešto je pokrenuto. Općenito, ako uzmemo za primjer društvo koje inace nije sklono psovkama, psovka bi u takvom okruženju dovela do poremećaja tzv. duhovne ekologije. Savjet je da se u sebi, kada primijetimo psovku, molimo i blagoslivljamo sve oko sebe. Najcešći primjeri, nažalost, svima su nam dobro poznati i nema ih smisla navoditi.

3. Zakletva: Kletve u tom stilu nisu nužno loše, ali treba biti jako oprezan koristeći ih. Sveti Petar ih je koristio samo dvaput i to kada je spašavao svoj život. Prvi puta to se spominje u Poslanici Korinćanima 2, 23 kada kaže:
‘‘A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint.” , a drugi puta u Poslanici Galaćanima 1, 20:

” Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem.” Tada je rijec kao takva znacila mnogo više nego danas i ovo su bile velike rijeci pa su stoga i optuživaci odmah odstupili. To koliko je rijec bila važna može se vidjeti i po samom nacinu na koji su stari Židovi sklapali savez. Najprije bi zaklali janje, rasporili ga, podijelili na dva dijela gdje bi jedan dio zapalili kao žrtvu Bogu (što simbolizira uvlacenje Boga u tu transakciju), a drugi dio bi pojeli. Prvim zalogajom stavljenim u usta oznaceno je da je savez sklopljen.
Čak i sekularni svijet – svijet u kojem nema Boga, zemaljski svijet – vidi važnost zakletve što vidimo po tome da neke djelatnosti smatra toliko bitnim da osobe koje ih izvršavaju moraju biti pod zakletvom: suci, politicari, predsjednik države… Ako malo bolje razmislimo cijela misa je u jednu ruku jedna velika zakletva. Na pocetku su citanja Rijeci Božje i Evanđelja koja simboliziraju predstavljanje samog sadržaja ugovora. Na citanja odgovaramo sa ,,Slava tebi Kriste” i ,,Bogu hvala” kao znak slaganja s cijelim sadržajem. Nakon toga slijedi propovijed na kojoj nam se termini ugovora još jednom objašnjavaju prije potpisivanja, cisto da znamo što potpisujemo i na kraju samo sklapanje ugovora uzimanjem hostije u svoje tijelo.

• Važnost kumstva
Za kraj je stavljen naglasak i na kumovanju na krizmi, krštenju itd. Kumovanjem garantiramo dvije stvari. Prvo da je osoba kojoj smo kumovi spremna za određeni sakrament i drugo da će nakon primljenog sakramenta živjeti dostojno toga. Također i sam kum bi trebao živjeti sakramentalni život, jer osoba koja na taj nacin ne živi ne može biti kum! Samu ozbiljnost vidimo na primjeru u Austriji gdje je njihov kardinal ukinuo kumstvo jer je uocio da se olako shvaća sve to.

• Završna rijec
Božje ime je nešto sveto i nikako se ne bi smjelo koristiti uzalud u bilo kojem obliku. Ono se može jedino slaviti, blagoslivljati i hvaliti. Vrijeme blagdana najcešće je obilježeno sa najviše obiteljskog nasilja. Razlog tomu je što su to vremena u kojima je zloduh najaktivniji i upravo tada trebali bi u sebi moliti i blagoslivljati koliko god nezgodno bilo. Savjet svima od don Damira je – ustrajte! Trebamo ustrajati ako osobno imamo problema sa pridržavanjem ove zapovjedi ili ako smo u takvom okruženju. Važnost i snaga rijeci u ljudima je s vremenom mnogo izgubila jer nam je u rjecniku dosta toga postalo nesvjesno i olako shvaćeno i upravo zbog toga jako je bitno razumjeti što zapravo govorimo u spontanom svakodnevnom govoru. Da bi imali podsjetnik na to, upravo iz toga razloga ova zapovijed je na drugom mjestu po važnosti ispred svih ostalih.