Pregled ovotjednog studentskog vjeronauka

Uvod

Prošlo predavanje predstavlja određeni uvod u seriju vjeronaucnih susreta koji će trajati sve do Božića i na kojima će se obrađivati Deset Božjih zapovijedi. Osnovna ideja koja stoji iza svega jest prosvijetliti nas studente da budemo slobodni od zapovijedi. Ne na nacin da ih ne vršimo ili ne cinimo što nas je volja, već da bez opterećenja i svojom voljom budemo spremni izvršavati te zapovijedi.

Deset Božjih zapovijedi

Razlicite su verzije Deset Božjih zapovjedi.  One prve nisu izgledale klasicno numerirane kao prva, druga i tako dalje. Naime, te su zapovijedi pisane kao tekst iz kojega se išcitavala bit i osnovna podjela. Iz toga se, dakle, zakljucuje da podjela kao takva nije bitna nego sveukupnost – citav taj tekst. Tako svaka zapovijed zapocinje sa ”Ja sam gospodin Bog tvoj’‘ , a nastavak iza zareza i odgovarajuću podjelu su dodali ljudi – nemoj imati drugih bogova uz mene, ne izusti imena Gospodina, Boga svoga uzalud… To znaci da u pravilu postoji samo jedna Božja zapovijed.

Božje zapovijedi predstavljaju savez koji Bog sklapa s nama, a ne ugovor. Isto tako, svaka zapovijed, iako izražena u negativnoj formi (ne ubij, ne sagriješi bludno…) izražava pozitivnu radnju u pozadini, što se odlicno upotpunjuje u Bibliji, tocnije u Starom i Novom zavjetu. Na primjer za prvu Božju zapovijed Bog je u Starom zavjetu rekao:
”Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni oblicja bilo cega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. ”
, a u Novom zavjetu Isus na to uzvraća:
”Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!”, Matej 4, 9

Prva Božja zapovijed

7. prosinca 1988. godine je u Armeniji jedan otac, kao i svaki drugi dan, ostavio svog sina pred školom i rekao mu da će doći po njega. Ako bude kasnio, ima da ga sin ceka, jer će on sigurno doći. Tog se dana u popodnevnim satima dogodio veliki potres. Brojni ljudi supoginuli, a mnogo je građevina završilo u ruševinama. U toj školi, u kojoj je tata ostavio svog sina, bilo je svega 30tak preživjelih, a u njegovom razredu samo sedam. Svi ti ucenici su panicarili i strahovali, ali decko im rekao: ,, Ne brinite se, moj će otac sigurno doći.” Otac, nakon dvadesetosatnog kopanja po ruševinama, golim rukama s drugim roditeljima ugleda svoga sina i ostale ucenike iz tog razreda. Kada oni svi izađu, mali se okrene prema njima i kaže: ” Jesam vam rekao da će doći”.

Ova prica oca i sina govori puno o tome kakav bi trebao biti naš odnos s nebeskim Ocem jer možemo primijetiti tri bitna djela koja u takvom odnosu moraju postojati. To su vjera, ufanje i ljubav. Za svaki od tih postoje prepreke u obliku grijeha koji remete taj odnos.

• Vjera: vjerski život treba održavati upravo kao i život sportaša, glazbenika i sl. što znaci da zahtjeva kontinuirana predanja, odricanja, molitve i sl. Problem s tim je što mnogi pokušavaju živjeti lagodno sada i cekati trenutak kada će se jednoga dana smiriti i posvetiti molitvi.

• Ufanje: grijesi koji predstavljaju prepreku kod ufanja su ocaj i preuzetost. Ocaj predstavlja situaciju u kojoj ljudi vrlo lako odustaju od svega. Kao primjer toga može poslužiti kada mlada djevojka, koja ostane trudna, ode na pobacaj ili mladići koji posjete prostitutke. Što se tice preuzetosti imamo dvije okolnosti. U prvoj je rijec o tome kako covjek katkad misli kako se može spasiti bez Božje pomoći. Druga okolnost je vrlo cesta pojava. Naime, svi mi znamo da je Bog svemoguć, da sve vidi i sve oprašta i da se sa ispovjedi zbilja ti naši grijesi brišu u duhovnom svijetu. Upravo zbog toga odlucimo si priuštiti grijeh jer će nam biti oprošten.

• Ljubav: Isus je izjavio zapovjedi ljubavi u jednom svom govoru i rekao: ”Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom”. Iz ove zapovijedi vidimo da se ljubav ocituje kroz srce, dušu i um, a ne samo srcem što je inace simbol za osjećaje. Što znaci da ljubav nije samo osjećaj, ljubav je više od osjećaja. Problemi koji ovdje mogu nastati su za pocetak ravnodušnost, a svi znamo kako je neugodan osjećaj kada nakon izjavljene ljubavi ne dobijemo nikakav odgovor. Zatim nezahvalnost – pred ispit uvijek molimo Boga da dobro prođe jer ćemo uciniti sve, a tko zna koliko toga bude na kraju; duhovna lijenost i na kraju ekstremni oblik, mržnja prema drugima i prema Bogu.

Upravo zbog tih prepreka postoje tri zavjeta kojih bi se trebali držati, a to su: cistoća, siromaštvo i obećanje.

Nemoj imati druge Bogove uz mene

Drugi bogovi za kojima se možemo povoditi su brojni, pogotovo danas. Postoje brojne takozvane profesije koje se bave gatanjem, bioenergijom i ostalim slicnim stvarima, ali sve je to sumnjivoga izvora i kratkotrajnog vijeka. Kroz metode koje pružaju ti ljudi možeš dobiti zdravlje i sreću, ali ništa to nije vjecno. To potvrđuje i prica jedne majke kojoj je kćer bolovala od raka te ju je ona odvela kod bioenergicara. Kćerka je ozdravila, ali nakon godinu dana majka se razvela od muža. Ljudi jednostavno ne spajaju uzrok i posljedicu. Tako ta majka nije bila uopće svjesna da je razvod rezultat kćerinog kršenja Božjih zapovijedi. Iz ove price jako je važno zakljuciti da naši putovi nisu naši, oni pripadaju Bogu, jer možda za njenu kćer nije bilo suđeno da nastavi živjeti ovdje na zemlji i možda ju je takvu mladu htio uzeti sebi, nitko to ne zna… Nadalje, svi mi volimo svoj narod, ali narodu se nikada ne smijemo klanjati, jer to je zemaljsko i nije vjecno kao Nebo. Još je mnogo takvih slicnih primjera, ali uvijek bi se trebali prisjetiti Isusovih rijeci dok mu je sotona nudio sva kraljevstva Zemlje:
”Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!”

Do idućeg tjedna, lijep pozdrav.