esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Kako se bliži referendum o ulasku Hrvatske u EU, odlucili smo proispitati i mišljenje studenata na Savi o tom događaju. Naravno, nije nam nikakav cilj promovirati bilo koju opciju, niti politiku već cisto vidjeti kako naši stanari razmišljaju. U nastavku donosimo dva teksta dvojice naših sustanara od kojih je jedan ZA ulazak, a drugi PROTIV. U komentarima ili na našem facebooku možete ostaviti i vaše mišljenje.
Petar Marević, za ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju
Nepunih 6 godina po završetku najkrvavijeg rata u povijesti nekadašnje suparnice, Francuska i Njemacka, zajedno s još cetiri zemlje, potpisale su ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i celik. Ideja je bila da se stvori zajednicko tržište tih dviju sirovina i da, kako je zapisao francuski ministar vanjskih poslova Robert Schumann, „svaki rat između Francuske i Njemacke postane ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć“. Na temeljima tog pacifizma u šezdesetak je godina stvorena zajednica od 27 država i 500 milijuna stanovnika – Europska unija, koja je, iako cini samo 7% svjetske populacije, danas prva gospodarska sila na svijetu s 26% svjetskog bruto domaćeg proizvoda, ispred SAD-a i Kine. Nakon višegodišnjih napora hrvatske politike – uspostavljanja diplomatskih odnosa s Europskom unijom, potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, dobivanja statusa kandidata te završetka pregovora, građani će na referendumu 22. sijecnja 2012. odluciti žele li biti dijelom te zajednice.
Razloga je za ulazak mnogo. Hrvatska bi ulaskom postala dijelom uređene i razvijene Europe, zajednice u kojoj su ljudska prava i vladavina zakona na najvišoj razini. Sjedeći za istim stolom s ostalim europskim narodima, s jedne bismo strane mogli utjecati na odluke koje se ticu Europe – dakle i nas, a s druge strane osnažili bismo svoj strateški položaj u odnosu na treće zemlje. Ukidanje carina i zajednicko tržište omogućit će lakši plasman hrvatskih proizvoda, dok će politicka i ekonomska stabilnost zajednice poboljšati poslovnu klimu. Hrvatska bi u Uniji bila neto primateljica (konkretno bi za svaki uplaćeni euro na raspolaganju imala 2,6 eura), pa bi novcima iz europskih fondova bilo omogućeno unaprjeđenje prometne, energetske i telekomunikacijske infrastrukture te bolje umrežavanje Hrvatske s Europom. Iako ulazak sam po sebi ne jamci mnogo, on Hrvatskoj daje vjetar u leđa da napokon afirmira vlastite potencijale i znanja, priliku da pokažemo kako domovinu možemo voljeti radom, poštenjem i inovacijom, a svakom pojedincu udahnjuje svjež zrak u kojem, kako (pišući o socijalno-liberalnoj državi) kaže Vlado Gotovac, „pojedinac može do kraja ostvariti svoje sposobnosti – svjež, pomalo i hladan zrak, koji će ga držati stalno budnim u sferi rizika i koji će od njega stalno tražiti nove odluke, nove pronalaske i sposobnost da u razlicitim situacijama na najproduktivniji nacin odgovori na izazove svijeta.“ Posebno bi od ulaska profitirali mladi, jer bi im se time otvorila vrata europskih sveucilišta pod istim uvjetima kao i studentima iz maticnih zemalja. Integracijom sa znanošću razvijenih europskih zemalja, hrvatskoj će se znanosti otvoriti nove mogućnosti suradnje i financiranja projekata. I ostali će građani (odmah ili nakon nekoliko godina) moći slobodno putovati Europom, zapošljavati se u europskim zemljama bez ogranicenja i administrativnih zapreka. Postavši građanima Europe, imat ćemo pravo na konzularnu zaštitu bilo koje clanice EU u zemljama u kojima Hrvatska nema konzulat. U odluci bi se trebalo voditi i pozitivnim primjerima zemalja poput Slovacke, Estonije i Slovenije, koje su iskoristile svoju priliku i kojima je standard po ulasku porastao za, redom, 55%, 60% i 33%. Sugestivno je i da, iako imaju pravo na to, nijedna zemlja nije zatražila izlazak iz Unije. Nekima ovo nije dovoljno uvjerljivo. Iznoseći teze poput onih da Hrvatska, kao Norveška i Švicarska, može bez EU (iako su se te zemlje razvijale u potpuno drukcijim povijesno-politickim okolnostima i danas su clanice Europskog ekonomskog prostora pod cijenu uplaćivanja milijardi eura u europske kohezijske fondove [1]), da je EU nedemokratska i korumpirana (iako je među 10 svjetskih zemalja s najmanjom korupcijom cak 5 iz EU, dok je Hrvatska ne mizernome 66. mjestu, iza Omana, Namibije ili Gruzije [2]), da je EU u službi krupnoga kapitala (iako ostaje nejasno kako bismo se od tog krupnog kapitala zaštitili izvan EU) i brojne druge, koje su Vlada [3] i niz intelektualaca [4],[5] uspjeli pobiti, tvrde da je u nedjeljnoj dvojbi, o cijemu ishodu ovisi sudbina naše zemlje, tocan izbor ‘protiv’. Ako je vjerovati Carlu Saganu da ‘izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze’, onda bi oni koji su protiv ulaska u EU, kojemu je Hrvatska – manje ili više uspješno – usmjerena od svoga osamostaljenja, za to trebali ponuditi ne samo izvanredne dokaze, nego i izvanrednu alternativu. I jedno i drugo, međutim, u potpunosti je izostalo. Kažu da ne znamo što će biti uđemo li u EU, no znamo li što će biti ako ne uđemo? Predviđanja strucnjaka nisu optimisticna. Siniša Rodin, procelnik Odsjeka za europsko javno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, smatra da bi referendumsko ‘ne’ dovelo do pada kreditnog ratinga RH na razinu ‘junk’, zahlađenja odnosa s Unijom i jacanja veza sa zemljama Balkana, te u konacnici „destabilizacije, nereda i propadanja državnih institucija.“ U ocjeni su jednoglasni i ekonomisti i politolozi koji smatraju da odbijanjem ulaska „hrvatskom gospodarstvu prijeti potpuni kolaps, a doći će i do jacanja radikalnih opcija na politickoj sceni“. [6] [7]
Stvari su, dakle, jasne. Glas ‘ne’ Hrvatsku vodi u nejasnome smjeru u kojemu će – tobože samostalna i neovisna – prije završiti kao izolacionisticka Albanija iz druge polovice 20. stoljeća, zatvorena balkanska provincija, nego kao prosperitetna Norveška. Glas ‘za’ prije svega znaci svijest o pripadnosti europskome kulturnome krugu i volju za preuzimanjem odgovornosti za napredak domovine. Odgovornosti da – Ujedinjeni u razlicitosti – napokon prikujemo Hrvatsku na europsko nebo, među europske zvjezdice.
[1] http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/170811/Hrvatska-se-ne-moze-usporedivati-s-Norveskom.html
[2] http://cpi.transparency.org/cpi2011/results/
[3] http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/120103_mitovi.pdf
[4] http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/164875/Djecja-bolest-euroskepticizma-u-ljevicarstvu.html
[5] http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/164698/Zasto-bismo-trebali-slaviti-9-prosinca.html
[6]http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatski-ekonomisti-odluka-protiv-eu-znacila-bi-kolaps-gospodarstva-clanak-367192
[7] http://www.nacional.hr/clanak/123427/a-sto-ce-biti-ako-prokockamo-sansu
Vedran, protiv ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju
Teško je pisati o temi koja se tice budućnosti vlastite generacije te budućih generacija našeg naroda te pokušati je obraditi i sažeto analizirati a sve to staviti u stranicu do dvije teksta. O svakom sektoru bi se dalo raspravljati satima i danima, premetati i filozofirati o temama. Čak ni tad opet ne bismo imali sve informacije u svojim rukama ali ja ću evo probati izraziti zašto smatram da je ulazak u jednu multinacionalnu zajednicu, koja se iz trgovackih temelja transformira u jednu državu/naciju, nije u najboljem interesu hrvatskog naroda ako ne u potpunosti gospodarski onda barem moralno i ideološki.
Za pocetak bih prebacio pažnju na medijske manipulacije i jednostrano vođenu marketinšku kampanju naše vlade financirane iz europskih fondova kako bi isprala ljudima mozak i usadila im neke divne europske vrijednosti te im prodala im pricu o boljem životu. Zar se koriste marketinške kampanje po pitanju budućnosti i nezavisnosti jedne države? Zar se ljudima servira jednoznacna informacija bez alternative i bez negativnih posljedica za njihove živote? To je kao da nekome kažete kako će mu biti divno izaći srijedom navecer do obližnjeg nam Roka a ne kažete kako će se osjećati u cetvrtak ujutro na predavanju. Ako već želimo dati nekome referendum i pravo glasa nije li moralna obveza da ljudi koji dolaze i odlucuju o svojoj budućnosti imaju na raspolaganju sve informacije relevantne za to pitanje? Spomenuo bih i uz ovo pravo na tocno informiranje najnoviji skandal ovih dana naše ministrice vanjskih poslova koja se usudi besramno dati izjavu znajući dobro kako politicari svojim izjavama lako oblikuju javno mjenje da ukoliko ne uđemo u EU umirovljenici mogu zaboraviti na buduće mirovine. Naravno za ocekivati je da će umirovljenici koji ionako nemaju što raditi u životu otiđu u nedjelju na plac, možda do crkve te usput glasati za EU jer ne daj bože da ostanu bez mirovine. Nema dovoljno boca za sve…
EU je nastala kao trgovacka zajednica nekolicine europskih država kako bi ubrzale napredak svojih gospodarstava nakon drugog svjetskog rata. Samim time temelj i motivacija stvaranja jedne takve zajednice je kapitalisticki motivirano te ne trebamo si stvarati neke lažne ideje o tome kako je EU zajednica sreće i zajedništva naroda gdje se nikad neće ratovati i nitko neće biti siromašan. Budimo realni, Francuzi i Britanci ili Francuzi i Nijemci u zajednickoj državi su nezamisliv pojam ali kad je došlo do situacije da se treba suprotstaviti Kini ili SAD-u na svjetskim tržištima stvaranje EU je ostalo jedino rješenje. Kao što i sami znate Hrvatska unutar tako velikog tržišta je ravna kapljici vode u moru ili zrnu pijeska u pustinji.
Naše gospodarstvo je trenutno u takvom rasulu te apsolutno nekonkurentno što možemo vidjeti već sad prema nerazmjeru uvoza i izvoza. Kažu nam da ćemo dobiti nova tržišta za plasiranje svojih proizvoda kao da do sad nemamo niti jedno tržište svijeta otvoreno za izvoz. RH je godinama već u CEFTI unutar koje uspješno trguje sa velikim tržištem koje realno ne možemo zasititi. Postoje tržišta Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka i naravno postoji tržište EU. Pa razmislite na kojem bi od tih tržišta mogli biti konkurentniji sa svojim obujmom marketinških ulaganja i kvalitete proizvoda? Nadalje do sad nisam cuo niti sam došao do informacije da se bilo gdje u RH napravila simulacija i plan poslovanja bilo koje relevantne kompanije na razini Podravke ili INA-e a pogotovo na nekoj nižoj razini. Jedna od kardinalnih grešaka koje ćemo uciniti ulaskom je odricanje i obustavljanje brodogradnje. Gledajući jednodimenzionalno kao izolirano poduzeće brodogradnja nam donosi redovan deficit i posluje s minusima no ljudi nisu svjesni što jedna brodogradnji znaci za cjelokupno gospodarstvo te da se prema određenim procjenama posao 130 000 ljudi u RH veže za tu industrijsku gradnju, pocevši od svih petrokemijskih do metalurških postrojenja.
Ulaskom u EU, ako nova država-clanica vodi politiku stabilnog tecaja, prisiljena je uvesti kao službenu valutu EURO, a uvjet je da drži tecaj bez visoke inflacije te javni dug ispod 60 % BDP-a. Hrvatska već godinama ima stabilni tecaj koji šteti gospodarstvu i izvozu ( preširoka tema za ovaj tekst ) što znaci da ćemo ući u sustav eurozone te izgubiti ukupnu monetarnu vlast cime HNB gubi ikakvo znacenje u našoj državi. S obzirom na povećanje krize, sve veći postotak nezaposlenosti, javne nemire te situacije gdje Njemacka i njezini porezni obveznici moraju plaćati dugove grckih stanovnika dolazi do prijedloga stvaranja euroobveznice koja bi se plasirala na tržište te omogućila više jedinstvenu fiskalnu uniju. Njemacka, koja predlaže stvaranje te iste obveznice, kao uvjet navodi stvaranje nove institucije koja bi određivala fiskalne odredbe i limitirala potrošnju države i time direktno uzela u ruke jedine i osnovne ekonomske instrumente. Ako država ne može manipulirati svojim monetarnim (ponudom novca) i fiskalnim (državna potrošnja) instrumentima ista ta država nema apsolutno nikakvih uvjeta i nacina kako bi utjecala na gospodarstvo ili budućnost svoje države.
Sad bih prešao malo na povijest hrvatskog naroda i greške koje smo cinili. Ne želim da se ljudi u ovom dijelu teksta pocnu hvatati za glavu i smatrati ovo nekakvim pretjeranim nacionalizmom. Jednostavno uzmimo par događaja iz povijesti, analizirajmo ih pa vidimo ako možemo što nauciti iz toga. Od doba Austrijanaca i Mađara koji su nam vodili politiku i budućnost i držali nas kao „autonomne“ do prve i druge Jugoslavije svaki puta ulazimo vođeni nekim politickim zabavljacima u međunarodne zajednice s obećanjima boljeg života i visokih vrijednosti da bih svaki puta shvatili kako nas izrabljuju te kako mi SAMI možemo to puno bolje voditi. I nakon 20 godina zavlada veliko razocaranje, buđenje nacionalnog identiteta, tuga i bijes naroda te ciklus se ponovno ponavlja.
I sad nakon rata, velikih razaranja i prve prilike u povijesti da sami nešto ucinimo mi priliku bacamo u vjetar nakon samouprave koja nije trajala niti životni vijek jedne generacije. Pa zar nije za ocekivati ako smo imalo realni da nam treba vremena i da trebamo i griješiti pa uciti iz tih grešaka kako bih došli jednog dana u društvo kakvim ga želimo. Jednostavno ocekivati da jedna država funkcionira savršeno, da institucije nisu korumpirane i da ljudi koji iz jedne neimaštine dobiju priliku ukrasti ponešto neće to ukrasti je strašno nerealno i nezrelo. Znam i ja kakva je situacija, znam i ja da nas sve muce nepravde i korupcije, velike nejednakosti u standardu i nezaposlenost. Ali zašto misli itko da je unutar te EU imalo bolje? Pogledajte razliku između Grcke, Portugala i Britanije, pogledajte korupciju u Italiji, pogledajte nezaposlenost u Španjolskoj. Sve navedene clanice iste EU a nemaju ništa bolju situaciju nego mi u Hrvatskoj. Ako ne dobijemo ništa po toj osnovi zašto, ali zašto bi željeli ući u tu uniju gdje bih ostali na istoj razini i dijelili gospodarstvo sa drugim narodima koji su zapravo u gorim problemima od nas i još izgubili sve mogućnosti samostalnog odlucivanja o budućnosti i gospodarstvu?!
Kažu nam da nemamo izbora i da ćemo propasti ako ne prihvatimo EU, kažu da ćemo propasti ako ostanemo nezavisna država. Pogledajmo Island, malo gospodarstvo koje je usred krize odlucilo provesti referendum gdje je narod odlucio da ne želi spašavati banke koje nesavjesno vode svoje poslovanje motivirano cistim profitom bez socijalne osjetljivosti. Ljudi na Islandu i danas žive bez EU, umirovljenici i danas dobivaju mirovine. Drugi primjer koji bih naveo je Mađarska. Nakon što Mađarska promjeni ustav i to u potpunosti legitimno smanjivši ovlasti središnje banke (koje posjeduju preveliku moć da ne bi bile u vlasti naroda time i države) dolaze protesti od tajnice SAD-a Hillary Clinton te ECB kako ti koraci nisu u skladu sa njihovim viđenjem na svijet gdje se sva vrata moraju otvoriti krupnom kapitalu i gdje multinacionalne korporacije vode gospodarstva država, gdje banke porobljavaju narod i gdje nema suosjećanja za male ljude nego ljudi postoje kako bi održali taj samoživi sustav.
Nakon što smo ušli u NATO gdje narod nisu pitali za mišljenje niti proveli referendum, a šalju naše vojnike u Afganistan u svoje pohode modernog kolonijalizma i gdje provode nelegitimne vojne akcije na teritoriju Libije i ostalih neovisnih država, ne dopustimo im da opet odlucuju u naše ime i ispiru nam mozak jednoznacnim marketinškim kampanjama nego se informirajmo i stvorimo vlastito mišljenje o EU. Stvorimo vlastite želje o svojoj budućnosti i ucinimo nešto u vezi s time.
I za kraj samo želim napomenuti da ne želim nikoga tjerati što da zaokruži na referendumu, ne želim manipulirati nicijim mišljenjem. Možda negdje u budućnosti samo pristupanje bude i neizbježno i možda jedini sustav u kojem budemo mogli trgovati i funkcionirati jeste EU, ali cinjenica je da u ovom trenutku nismo spremni za tako veliko tržište niti ekonomski niti smo dovoljno zreli kao društvo da bi se nosili s jednom Njemackom i Britanijom. Dajmo još malo vremena hrvatskom narodu da sam odlucuje o svojoj budućnosti, a ne šacica birokrata iz EU. Dajmo priliku mladima da možda revolucioniziraju društvo na bolje, oformimo sebe kao društvo pa onda razmislimo o novoj multinacionalnoj zajednici. I za kraj bih citirao velikog Hrvata i gospodina cije ime nosi i naselje u kojem živimo. Naravno radi se o Stjepanu Radiću: ”Ne srljajmo kao guske u maglu…”
