Još jedna godina u domu

Još jedno ljeto se bliži kraju, još jedan novi pocetak se nazire. Sa žaljenjem ili s radošću ispraćamo poslijednje (pre)vruće dane. Neki će se sjetiti ludih provoda sa starom ekipom iz rodnog kraja, drugi će pak proklinjati knjigu i dan kada su (ne)svjesno ostavili tih nekoliko predmeta za 9. mjesec.

 

Svi mi, u kojem god ozracju proveli ljeto, opet se vraćamo onom starom mjestu, našem srcu jako dragom – Sava. Opet ćemo prolaziti standardne procedure useljenja, cišćenja soba, prilagođavanja prehrani, trcanja za tramvajima, upoznavanja s novim cimerima, docimerima ili pak pozdravljanja iste ekipe koja je od prošle godine ostala na katu.

  – ,,Ove godine ćemo sredit sobu da bude najbolja na Savi!” Sjetim se ove cimerove recenice cesto, a kako i ne bih kad je svake nove akademske godine cujem. Naravno, ništa od krecenja ovog zida u ovoj boji, onog u onoj, tu zabušimo dvije police, a ovdje neki ormar prema mjerama, a mogli tepih neki? Zanimljiva su uvijek ta prevrtanja na samome pocetku kada dođeš pun entuzijazma i deja. Ma samo da prođu ova dva roka i sve ćemo sredit.  

Prvih mjesec dana je onih najboljih. Ako tada nisi prošao kroz sve i svašta, onda nije dobro. Prva (ne)obavezna predavanja se lako prespavaju. Nisi lud da sa izlaska odmah ideš na faks. To je ono razdoblje razbijanja leda za one koji prvi puta dolaze, opipavanja terena, cimera, kata, paviljona. U tih prvih mjesec dana skužiš jesi li se uklopio ili ne.  Svatko tko je došao na Savu zna što ga ceka. Grad od 4000 stanovnika koji ne daje mira, u kojem se uvijek nešto dešava. Mjesto za sebe. Nekad se sjetim kolega s DIF-a i mislim si da mi je fakultet gdje je njihov pa ne bih vidio Zagreba nikako. Nisam jedini vjerujem. Od sobe, preko hrane, izlazaka, ekipe – sve je na jednome mjestu.

To je ona car Save koju nema niti jedan drugi dom u Zagrebu. To je ono što daje dušu Savi i zbog cega se mnogi teško rastaju od nje.    Na sreću, mi se sada tek useljavamo i ceka nas još jedna uzbudljiva studentska godina koje ćemo se svakako sjećati. Iskoristite je, družite se i ukljucite se u sve moguće aktivnosti koje vam se nude. Jer, kada ćeš još u životu imati priliku u svako vrijeme naći nekoga za partiju PESa, popit pivu, za tracanje docimera iz prve sobe do balkona.  Ma uživajte!

Provjeri ovo!

Dan kad je Zagreb izgubio Sidro

 Igor Kralj/PIXSELL Tekst je prenešen s bloga “Vagonašica”, Dubravke Glavine, koji možete posjetiti ovdje! Predugo …