esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Studentske razmjene zasigurno su jedno od najvećih i najzanimljivijih iskustava kroz koje studenti mogu proći. Odlazak u (ne)poznatu zemlju, među nove ljude, na novi faks, sve su to stvari koje na prvu zvuče zastrašujuće, no svakako je puno više lijepih stvari koje motiviraju mnoge da se odluče na taj korak. Poznato je da na Savi živi puno stranaca pa smo zamolili tri studentice za razgovor kako bismo saznali njihove razloge za dolazak ovdje. U Hrvatskoj su tek nekoliko dana pa ćemo prenijeti njihove prve dojmove, a drugi dio razgovora ćemo obaviti na kraju njihovog boravka ovdje.
Njihova imena su Rebecka, Jovita i Felicia, a dolaze redom iz Litve, Švedske i Finske. Rebecka je sa svoje 23 godine najstarija među njima i studentica je pete godine prava. Dvadesetogodišnja Jovita studentica je druge godine političkih znanosti, a njena vršnjakinja Felicia, studentica ekonomije, ovdje će slušati predavanja u Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski. Nikad prije nisu bile u Hrvatskoj, a od Hrvata znaju samo za Marka Popovića, bivšeg košarkaša litavskog Žalgirisa, te za poznatog doktora Luku Kovača, što čini njihov boravak ovdje još zanimljivijim.
Na pitanje kako su se odlučile na razmjenu sve ističu želju za novim iskustvima, putovanjem, želju da vide novu državu, upoznaju nove ljude. Rebecka dodaje kako je iz tuđih iskustava sa studentskih razmjena dobila sliku kako je to nešto prekrasno pa se željela i sama okušati, dok je Felicia napomenula kako je Erasmus najkvalitetnijimeđu programima studentske razmjene i kako pruža najviše mogućnosti.
Sljedeće pitanje bilo je: Zašto baš Hrvatska?, a svaki od njihovih odgovora zanimljiv je na svoj način:
Felicia: „Znam da je Hrvatska prekrasna, da ima prekrasnu prirodu i plavo more, što svakako moram obići. Osim toga, nije razvikana kao neke druge lijepe države, ne poznajem puno ljudi koji su bili ovdje pa sam se odlučila za nju.“
Rebecka: „Mislila sam da će ovdje biti toplo za razliku od Švedske, a i čula sam sve lijepo o Hrvatskoj. Čula sam da je cijela država prekrasna, naročito Split i Dubrovnik koje moram posjetiti.“
Jovita: „Također mi je važan kriterij bio da se iz hladne Litve maknem u neku topliju državu. Budući da studiram politologiju, željela sam usporediti svoju zemlju, koja je prije bila dio SSSR-a, s jednom od zemalja bivše Jugoslavije pa sam se odlučila za Hrvatsku koja je u EU i za koju vjerujem da je najljepša od tih.“
Zanimalo nas je i što njihovi sugrađani znaju ili misle o Hrvatskoj, a dočekali su nas neki zanimljivi odgovori:
Jovita: „Ne znaju puno. Hrvatska je tamo najpoznatija po tome što je bila u Jugoslaviji i po tome što je Josip Broz Tito bio Hrvat.“
Felicia: „Finci ne znaju puno o Hrvatskoj, pogotovo stariji. Kad sam govorila ljudima da idem na razmjenu u Hrvatsku morala sam naglašavati da se radi o Jugoslaviji kako bi znali o čemu pričam. Jedan me čovjek čak pitao zašto idem u ratno područje.“
Rebecka: „Kod mene je slično, djed mi je prije polaska dao savjet da se čuvam Hrvata, ali još više Srba jer su jako agresivni.“
Nakon toga prešli smo na teme vezane za njihovo obrazovanje ovdje, pogotovo na njihova očekivanja od fakulteta na kojima će provesti semestar. Sve tri jako zanima kakav će biti odnos profesora prema studentima i žele vidjeti razlike u predavanjima ovdje i u njihovim zemljama. Jovita misli kako će joj ovdje na politologiji biti lakše, pretpostavlja da će se prema njima kao strankinjama odnositi malo blaže nego prema domaćim studentima. Kod Rebecke je situacija sasvim suprotna. Čula je da je pravo ovdje na glasu kao težak fakultet i očekuje kako će joj biti teže nego kod kuće. Dodatna otežavajuća okolnost je ta što o nekim kolegijima koje je upisala nema nikakvih saznanja pa ne zna ni što očekivati.
Interesantno je što sve tri djevojke tvrde da se po pitanju doma i fakulteta nisu previše raspitivale. Slažu se pri izjavi da im je bitno samo imati krov nad glavom, a iz iskustava prijatelja koji su ranije bili u Hrvatskoj saznale su da im Sava pruža najkvalitetniji smještaj i najbolju zabavu. Smještene su u 12. paviljonu i ne skrivaju oduševljenje svojim sobama, nisu očekivale ni približno tako dobre uvjete.
Dojmovi zasad su im odlični, koliko to mogu biti u samo tjedan dana provedenih ovdje. Fascinirane su ljepotom Zagreba i njegovih starih zgrada. Rebecka je simpatično zaključila da je Zagreb „velik, a nije velik“. Iznimno im se sviđa karakter naših ljudi jer su im dosad svi pomogli i svi se čine prijateljski nastrojeni prema njima.
Za kraj smo ostavili malo lakša pitanja. Prvo je bilo: Sviđa li vam se hrana u menzi? Dok Rebecka i Jovita u tom trenutku još nisu probale hranu u menzama, Felicia je već dva puta bila tamo i zaključila je: „Hrana je onakva koliko ju platiš. Jedan račun mi je bio 10 kn, a drugi 15, što je po meni ok s obzirom na ono što sam pojela.“ Na pitanje što je pojela za tih 15 kn nabrojala je samo odrezak, salatu i bocu vode. Izgleda da su tete u menzi brzo shvatile da je strankinja u pitanju.
Druženje smo završili pitanjem kako misle uklopiti noćni život u studij ovdje. Rebecka je rekla kako prvo mora vidjeti hoće li fakultet stvarno zahtijevati toliko puno rada pa će prema njemu određivati broj izlazaka, a druge dvije djevojke su dale kratke i jasne odgovore.
Felicia: „Ako imaš snage tulumariti, imaš i učiti.“
Jovita: „Study hard, play hard!“
Zahvaljujemo curama na suradnji i ugodnom razgovoru kojeg planiramo ponoviti za 3-4 mjeseca, kad se njihova hrvatska avantura približi kraju.
Fićo / esava.info