Pregled: Zapovijed ljubavi

Svima nama jako je poznata cinjenica da ništa nije vjecno, da će sve i da ćemo svi mi jednoga dana uminuti. Od tog trenutka napuštamo ovaj poznati nam svijet i idemo u bolje i nepoznato. Postavlja se iz tog razloga pitanje, što je u tom trenutku najvažnije za nas. Da pocnemo istraživati Bibliju prekasno je, što se tice Deset Božjih zapovijedi njih ili jesmo ili nismo ispunjavali tokom života. Što je u tim trenucima najvažnije onda? Jedna od Isusovih prispodoba govori o dvije žene koje su obje izvršavale zapovijedi, međutim, jedna od njih ide u Nebo, a druga ne. To znaci, postoji kriterij po kojem nam se sudi na kraju, neovisno jeli rijec o pojedinacnom ili posljednjem sudu, a koji zadire dublje od hladnokrvnog ispunjavanja zadanih zapovijedi.

Rijec ljubav

Židovi su imali preko šesto zakona i jedne prilike kada su upitali Isusa koji je zakon najvažniji on im daje zapovijedi u kojem su obuhvaćene svih Deset Božjih zapovijedi i svi židovski zakoni. To su bili zapovijedi ljubavi. Sada se postavlja pitanje što je to ljubav? Da bismo to odgovorili krećemo najprije od negativnog gledišta, odnosno postavljamo protupitanje – što ljubav nije? Definitivno nije osjećaj, jer osjećaj nije nešto što se može zapovjediti.

Nadalje, Grci su imali razlicite nazive za rijec ljubav, a pošto je to jedina rijec koja se koristi u našem jeziku trebalo bi razumjeti izvorne nazive. 

• Filija – ljubav prema prijateljima
• Eros – predstavlja ljubav koju fizicki osjetimo.
• Storge – ljubav prema apstraktnim stvarima (prema određenoj ideji, državi, klubu…)

Imali su također i posebnu rijec za ljubav prema bogovima, agape. Ta rijec pokazuje najsnažniji oblik ljubavi, ljubav bez ocekivanja uzvrata, ljubav u trenutcima kad druga strana to ne zaslužuje.

Prva tri oblika ljubavi po grckoj leksikografiji bi se mogli zapovjediti, ali ovaj zadnji oblik ljubavi ne. Od evanđelista rijec agape izvorno u Bibliji najviše spominje Ivan jer je za razliku od ostalih bio samo djecak dok je vidio Isusa kako umire na križu i vidio je ljubav kakva pravo i je.

Hvalospjev ljubavi

Previše bi bilo razlagati svaki stih te pjesme pa se zadržavamo na samo dva. Iako pjesma u cijelosti neće biti objašnjena postoji nacin na koji nam može biti olakšano njeno citanje. Potrebno je samo zamijeniti rijec ljubav sa svojim imenom i znat ćemo polažemo li test prave ljubavi.
• Ljubav ne traži svoje – tražimo svoje u trenutcima u kojima smatramo da smo zaslužili pažnju, vrijeme ili druge koristi od druge strane. Ova kategorija zahtijeva upravo suprotno, zahtjeva da nastavljamo našu ljubav upravo onda kada ne dobivamo ništa zauzvrat i ne znamo kada i hoćemo li uopće dobiti. A također zahtjeva da ne gledamo vlastite koristi već koristi drugoga
• Ljubav sve opravdava – kada u životu iskusimo određenu nepravdu mnogi od nas sebe uzimaju za sudca koji sude za djela drugih. Ako cujemo od nekoga price o tome kako nam je neka nama bliska osoba nešto iza leđa loše ucinila trebamo poći od stava da zanemarujemo tu pricu i vjerovati kako nam ta osoba nikad tako nešto ne bi ucinila. Ako pak znamo sa sigurnošću da nam je ucinjena nepravda trebamo poći od stava da ta osoba ima jako dobar razlog u pozadini.

Kriteriji ljubavi

U posljednjim trenutcima prije svoje smrti Isus daje svojim ucenicima novu zapovijed:
”Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas”
Da je ta recenica samo sadržavala dio prije zareza ta zapovijed ne bi bila nešto osobito. U ovom slucaju jako je važno zapitati se kako je to Isus nas ljubio. On je opominjao, skrbio, lijecio, naucavao, prao je noge svojim apostolima i na kraju dao svoj život za one koji to baš i nisu zaslužili. Don Damir kaže kako ima dojam da će upravo to biti kriterij potreban za konacan sud jer upravo je takav oblik ljubavi, kakav naucava Isus, onaj koji nije zemaljski već nebeski cemu u konacnici i težimo.

Mojsije vs. Isus

Mnogo je tvrdnji o tome kako je Isus novi Mojsije jer slicnosti između njih dvojice su brojne. Pa tako na primjer obojica su odrasla u Egiptu, pri rođenju jednog i drugog naređeno je ubojstvo djece. Obojica su boravili u pustinji, Isus cetrdeset dana, Mojsije cetrdeset godina (također slicnost u broju cetrdeset). Obojica su prošli kroz vodu, Mojsije kroz Crveno more, a Isus kroz rijeku Jordan. Obojica su boravili na gori i upravo sada doticemo kljucnu razliku između njih, a koja je jako bitna za razumijevanje izvršavanja zapovijedi i pronalaska cistog srca. Dok se Mojsije penje na goru, dobiva zakone i spušta se s njima među narod i nalaže da ih ispunjavaju kako znaju, Isus poziva mnoštvo da idu s njim. U tome se krije jako velika i važna razlika, kao i govor koji je Isus održao ucenuicima koji oznacava nešto najvažnije što je Isus ikada rekao, a to su blaženstva. Ali o tome više rijeci će biti u pregledu sa sljedećeg vjeronauka.

---

Svima nam je poznata prica o Mojsiju i Deset Božjih zapovijedi. Mojsije se penje ne goru, Bog mu se objavljuje i predaje zapovijedi koje on dalje prenosi dolje narodu, a poruka je jasna, ako se tih zapovijedi držite biti ćete blagoslovljeni, a ako ne prokleti. Vrlo jednostavno zar ne? Međutim, uto dođe Isus i kaže da zapovijedi same po sebi nisu dovoljne, ne da su zapovijedi loše, naprotiv, zapovijedi su super, ali one nisu dovoljne. Iz tog razloga Isus govori kako nije došao dokinuti zakone već je došao njih ispuniti. On je vidio da se zapovijedi hladnokrvno ispunjavaju te kako je srce okrenuto drugacije.

Već smo opisali ranije slicnosti između Mojsije i Isusa. Na kraju uocavamo kljucnu razliku o tome kako Mojsije silazi dolje i daje narodu zapovijedi da ih ispunjavaju kako god znaju, Isus s druge strane poziva narod i kao da kaže: ”slijedi me!”, odnosno poziva da živimo i volimo kao i on, da se ugledamo u njega. u Bibliji još piše:

”Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu ucenici. On progovori i stane ih naucavati”

Detalj o tome kako je uzašavši na goru Isus sjeo, iako djeluje jako nevažno, izuzetno je bitan. Među židovima bilo je opće poznato kako kada rabini pocnu naucavati i sjednu, to je bio znak za ostale da se on sprema reći nešto jako bitno i da priđu. Isto tako uocavamo kako je Isus prolazio kroz mnoštvo, pozvao ih pogledom, ali kada je sjeo pristupili su mu ucenici, znaci krug pozvanih se smanjuje. Nadalje, izravan prijevod zadnje citirane recenice glasio bi: ”otvorio je usta i dao sebe”, jer to što je rekao najvažnije je što je ikada izrekao, ne ono što je cinio jer to bi bila cinjenica da je dao svoj život na križu.

Što su blaženstva?

Blaženstva su kriteriji po kojem ćemo biti suđeni, prikazuju stanja srca koja moramo imati da bismo bili spremni za Nebo. Dok kod zapovijedi imamo djela koja ne smijemo vršiti u blaženstvima se demonstrira srce takvo da nas oslobađa od zapovijedi. Dakle ako bi nam srce bilo u tom stanju kakvo blaženstva tumace sve ostale zapovijedi ispunjavale bi se bez problema poput domino efekta.

Osam (cetiri) stanja srca

I. Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Kako Grci inace imaju osebujnu leksikografiju, tako ne cudi podatak kako i za rijec siromaštvo imaju više naziva. Tako se na primjer rijec totokos koristila za najgori oblik siromaštva, predstavljalo je starije osobe, beskućnike koji klece i mole da bi preživjeli. Upravo tu rijec Matej je izvorno koristio kod ovog blaženstva. Osoba je siromašna u duhu kada priznaje Bogu kako je jako slaba i kako je ništa bez Njega. Upravo tako totokos je siromašan i priznaje kako neće preživjeti ako mu drugi nešto ne dadnu. Abraham bi nam trebao biti uzor ovdje jer je on bio jako siromašan u duhu, a većina ga i smatra ocem naše vjere. njegovo siromaštvo u duhu bilo je toliko veliko da je bio spreman žrtvovati vlastitog sina kojega je cekao godinama i to nakon Božijeg obećanja da će njegovo potomstvo biti ogromno.

II. Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Upravo kada shvatimo koliko smo siromašni i mali ožalostimo se. Ovo blaženstvo pomalo je zbunjujuće jer se možemo slobodno zapitati dali Isus želi da mi tugujemo i patimo. Međutim to je krivi pristup. Pravo pitanje je kakvo to srce ima žalosna osoba? Žalosna osoba je obicno ona koja je sve izgubila i tuguje i tada kada nema ništa, ona prima sve ljude oko sebe. I upravo to Isus nalaže, da naše srce bude takvo da mu je potrebno jako malo da bude sretno. Poznato nam je svima kako kada neka osoba premine u obitelji sve svađe se izglade i prestaju, svi se pomire, a to nije slucajno.
Nadalje Isus kaže da će se ljudi sa takvim srcem utješiti. Utjeha dolazi od latinskog komforte i ne predstavlja obicnu utjehu kakvu viđamo u filmovima i serijama. Ta rijec je snažnija, oznacava jakost i Isus s tim kao da kaže budi tužan i ja cu te pogurati, osnažiti, dati ću ti snage i uzdići te!

III. Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Rijec krotak u izvornom grckom spominje se kao praus – vojnicka vrlina, vojnik koji je discipliniran i organiziran. Krotka je, dakle, ona osoba koja je disciplinirana i sigurna u vjeri, koja zna reći da i ne, koja zna vikati kada treba i šutjeti kada treba. Isus je bio takav, jer je znao vikati i rastjerati ljude iz hrama, ali je i šutio pred Pilatom i upravo zato rekao je: ”ja sam blaga, krotka srca”. U ovom trećem blaženstvu bitno je zapitati se kada smo to posljednji put molili Boga da nam pokaže što on želi od nas? Svi mi posjedujemo određeni talent i ne smijemo zaboraviti da nam je to dano od Boga. Isto tako svi mi želimo taj talent progurati i postići nešto, ali trebali bi zastati tren i upitati Njega, zašto nam je dao taj dar i što On želi da s njim cinimo.

IV. Blago žednima i gladnima pravednosti: oni će se nasititi!

Samo da utvrdimo prethodna tri blaženstva. Najprije postajemo svjesni toga koliko smo siromašni u duhu, ta cinjenica jako nas rastužuje i postajemo ožalošćeni. Tada imamo srce koje je otvoreno prema svima i kojem je potrebno jako malo da bude sretno i baš u tom trenutku Isus nam daje snagu i utjehu. To nas zatim duhovno uzdigne i osnažimo se i zs utjeha tako je dobra da želimo više i više svakim trenom. Logicnim slijedom ide kako neprestano žeđamo i gladujemo za Gospodinom. Tipican židovski dan izgledao je tako da bi muškarac u obitelji išao tražiti hranu, a žena vodu. Za pretpostaviti je stoga, da su ljudi koji se na toj gori okupili oko Isusa i odvojili vremena za njega bili su gladni. Isus je to znao i kao da je rekao da upravo koliko oni trenutno gladuju i žeđaju tako trebaju žeđati i gladovati za Njim.

Nastavak slijedi veceras, ne propustite!