esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Možda ste mislili da su trenutni telekomunikacijski sustavi toliko napredovali da kabeli nisu više ni potrebni no stvarnost je daleko od toga. Podvoni kabeli koji su spotavljeni u oceanima i morima integralni su dio internet kralježnice.
No da bi takav jedan kabel uopće mogao preživjeti pod vodom, mora imati posebna svojstva.
Osam osnovnih slojeva štite optički kabel od slanog mora i visokog tlaka, a neki od njih su od polietilena, željezne ovojnice, aluminija ili bakra. Kabeli su povezani sa svim kontinentima osim sa Antarktikom. Detaljniju kartu s rasprostranjenim podvodnim kabelima možete provjeriti ovdje!
Prvi podvodni kabeli su postavljeni još sredinom 19. stoljeća, točnije 50-ih godina kada se s prvim pokušajima eksperimentiralo u okolnim vodama New York-a, da bi u Europi prvi pdoatkovni podvodni kabeli bili postavljeni između Francuske i Engleske, a poslije su povezani i s Irskom, Belgijom i Nizozemskom.
Zaštita kabela je u počektu bila jako loša te je često dolazilo do pucanja i niza neuspješnih pokušaja. 1858. godine se po prvi puta pokušalo provući transatalntski kabel koji bi spajao Veliku Britaniju i SAD no tadašnja tehnologija jednostavno nije dozvoljavala njegovu kvalitetniju i širu upotrebu. Tek nekoliko godina poslije, točnije 1866. jedna tvrtka pod nazivom SS Great Eastern uspijeva provući prvi funkcionalni podvodni kabel. Krajem 1870. godine su uspjeli spojiti i Jemen s Indijom.
Sustav podovnih kabela je dominirao ponajprije u Velikoj Britaniji odakle se poslije širio i prema svim ostalim dijelovima svijeta – Singapur, zemlje dalekog istoka, Australija, dok su prvi transpacifički kabeli postavljeni 1902. spajajući Havaje s Filipinima.
