Sanacijski upravitelj Studentskog centra: Za neke sobe bi mi trebali studentima plaćati što žive u njima

pejopavlovic

Nova akademska godina počela je i za zaposlenike Studentskog centra u Zagrebu koji se proteklih tjedana često spominjao u medijima. Od korekcije cijena menija, prodaje imovine pa sve do dugova – sve i svašta se pisalo o Studentskom centru u Zagrebu. Sve to nam je bio povod razgovora s glavnim čovjekom zagrebačkog SC-a, sanacijskim upraviteljem Pejom Pavlovićem.

Dugo ste u Studentskom centru – Čime ste se bavili do sada?

23 godine sam zaposlenik Studentskog centra. Točnije, od četvrtog mjeseca 1990. godine i za to vrijeme sam prošao sve razine – referent u poslovnici za smještaj, upravitelj poslovnice za smještaj, direktor smještaja, zamjenik ravnatelja, sanacijski upravitelj. Vrijedi istaknuti da mi ovo nije prvi put da sam sanacijski upravitelj. U Osijeku smo sanirali njihov Studentski centar za što sam nagrađen plaketom sindikata na što sam posebno ponosan, ali i nagradom Vlade. Nezgodno je biti u položaju između Vlade i radnika jer treba zadovoljiti i jedne i druge.

U Osijeku smo uveli prvi Internet u studentske domove u Hrvatskoj. Napravio sam informatičku učionicu s 36 računala. Sve se financiralo isključivo iz donacija, studenti nisu platili ni kune.

Jedan sam i od onih koji je 2001. pisao Zakon o sanaciji studentskih centara, dok sam od 2004. do 2006. bio u povjerenstvu gdje sam sudjelovao u pisanju zakona o studentskom organiziranju. Upravo mi je to sada olakotna okolnost jer implementiram zakone koje sam pisao.

To je moja životna priča – cijeli se život bavim radom sa studentima!

 

Studentski centar – nekad i sad

Studentski centar je do devedesetih uvijek bio direktno vezan uz Ministarstvo znanosti. Nakon promjene društvenog sustava, priča o regulaciji Studentskog centra došla je na red 26. listopada 1993. kada je donošenjem Zakona o ustanovama SC postao javna ustanova, dok su 2. studenog, Zakonom o visokim učilištima, osnivačka i vlasnička prava nad Studentskim centrom došla u ruke Sveučilišta.

Loš  i neuravnotežen ustroj je u prvih 8 godina (1993. – 2001.) po verificiranim rezultatima od 31. prosinca 2001. donio minus od 87,5 milijuna kuna.

Krivnja se često svaljivala s jednih na druge. Zakon o sanaciji, čiji sam i ja autor, donosi sanaciju koja je proglašena 17. siječnja 2002. Sanacijski upravitelj bio je gospodin Vlatko Jurišić, a ja sam mu bio zamjenik. Uspjeli smo izvući Studentski centar iz minusa te je gospodina Niku Vidovića, kao v.d. ravnatelja i onda ravnatelja, dočekao plus od 21 milijun kuna uz otplaćene sve dugove. Preuzeo je i potpuno obnovljen Studentski dom na Šari gdje smo od tri ‘ruševine’ uspjeli uz Vladino ulaganje od 66 milijuna kuna iz pričuve stvoriti vrhunski smještajni kapacitet s dodatnih 167 ležaja. Šara je i danas najbolje opremljeni studentski dom u ovom dijelu Europe. U sklopu priprema za Univerzijadu 2016., Šaru ćemo još poboljšati te, nadam se, idućega ljeta započeti gradnju restorana u tom studentskom domu.

11. studenog 2004., tadašnja Sanaderova Vlada, donosi odluku o završetku sanacije i stvara mogućnost da se svake godine vrši korekcija cijena, ovisno o inflaciji te ostalim parametrima (cijene energenata i slično). Međutim, Vidović taj prijedlog nije implementirao i to je jedan od razloga što je Studentski centar došao tamo gdje je bio – u debeli minus.

Od gospodina Vidovića sam u siječnju ove godine preuzeo SC  s dugom od 121 milijun kuna koji se odnosi na dug prema velikim dobavljačima te nezatvorene financijske konstrukcije oko kampusa i novih paviljona na Savi. Time kako je taj dug nastao bave se institucije koje su zadužene za to.

Stanje u Studentskom centru: Saniranje duga i dugoročni planovi

Od ukupnog duga Studentskog centra, dugovanja dobavljačima iznose 60 milijuna kuna, 34 milijuna faktoring kućama (ti su dugovi došli na naplatu 31. svibnja 2013.), 13.9 milijuna iznose kamate od kojih je 8,2 milijuna otpisano zahvaljujući ministru Jovanoviću. Dug od 9,9 milijuna kuna neplaćenih poreza i doprinosa, koji sam također naslijedio, nije mi bio jasan jer su i plaće svim zaposlenicima bile normalno isplaćivane što se ne može događati ukoliko dugujete porez državi.

strukturaduga

Od 100 milijuna koliko će država uložiti u sanaciju SC-a, 70 milijuna je već uplaćeno dok će ostalih 30 milijuna stići početkom 2014. godine te ćemo do ljeta raditi kao najnormalnija firma.

To su pomaci prema naprijed. Već sada planiramo otvoriti vlastiti catering koji se može itekako dokazati na tržištu zbog našeg iskustva i kapaciteta, kvalitetne radne snage i dobavljača. Obnovili smo parking, uredili Studentski centar u Savskoj 25. Na ulazu u Studentski centar otvorit će se fast food koji će raditi do 3-4 ujutro. Nešto slično planiramo i na terasi slastičarne u domu na Savi. A tek kada krenu radovi za Univerzijadu, to će biti prava stvar.

U prošloj sanaciji smo pokrenuli i isplativu koncertnu djelatnost pa smo na koncertu glasovitog kubanskog glazbenika Ibrahima Ferrera u Domu sportova zaradili 450 000 kuna te smo tim novcima kupili kombi za prijevoz studenata s invaliditetom na Cvjetnom.  Na Cvjetnom sada uvodimo perilice i sušilice, dok ćemo za studente na Savi otvoriti dodatnu prostoriju sa strojevima za pranje i sušenje.

radovi Radovi ispred Studentskog centra gdje bi trebao biti novi fast food

Treba naglasiti da je do 2002. Studentski dom na Savi u katastarskim knjigama bio upisan kao oranica! Nakon dvije godine upornog rada u prvoj sanaciji riješili smo sve papire. Napravljeni su katastarski elaborati, snimke iz aviona. Također smo tu učinili i ovdje u Savskoj 25 te na Cvjetnom naselju.

Sada želimo i na Savi otvoriti poslovnicu Student servisa kako studenti  više ne bi morali odlaziti u Savsku predati ugovore. Ove godine imamo 10% više zarade u odnosu na prošlu godinu u ovo vrijeme što se tiče Student servisa. I to ide naprijed.

Korekcija cijena: Oporavlja li se Studentski centar na račun studenata?

Korekcija cijena će se implementirati od 1. listopada ove godine te će nakon 15 godina doći do promjena. Na korekciji cijena se radi od 9. mjeseca prošle godine. Tim od 20-ak članova sastavljen od sveučilišnih djelatnika, studenata i predstavnika Ministarstva, napravio je jako dobar posao. Poskupljenje će, među ostalim, dovesti i do poboljšanja nutricionističke i normativne kvalitete proizvoda.

Studenti će se moći i žaliti na prehranu, odnosno slati svoje kritike i komentare na prehrana@sczg.hr. Odgovorit ćemo na svaki mail.

Treba naglasiti kako korekcija cijena nema nikakve veze s preostalim dugom koji sam primio od Vidovića. Korekcija cijena je tu da se to ne bi ponovno dogodilo, a prijašnja dugovanja rješava Ministarstvo sa svojih 100 milijuna kuna pomoći.

Očekuje li se dizanje cijena studentskog smještaja?

Svi Studentski centri u Hrvatskoj ljetos su povećali cijene, ili točnije uglavnom svi – osim nas. Ja sam prvi bio protiv toga, jer sam smatrao da je zasad dovoljno korigirati cijene u prehrani. Puno toga ionako u smještaju nije dobro. Za neke sobe bismo mi studentima trebali plaćati što žive u njima. Hvala Bogu, dobivanjem organizacije Univerzijade 2016. stekli smo mogućnost ubrzanja ulaganja na značajnom poboljšanju smještajnih kapaciteta.

Realan trošak studenta koji živi u staroj sobi na Savi i plaća 200 kuna mjesečno iznosi 400 kuna, dok je prosječna ekonomska cijena po studentu oko 560 kuna.

Kakvi su Vam odnosi s ministrom Jovanovićem i rektorom Bjelišem?

Osobno nemam nikakvih problema ni s kim na svom radnom mjestu. S rektorom Bjelišem zasad komuniciram isključivo pisanim putem, iako sam predlagao i da se sastanemo.

S ministrom Jovanovićem je drugačije. On je stvarno puno dao za sanaciju SC-a – od razgovora s dobavljačima do otpisa duga, tako da smo u prvih 6 mjeseci riješili već dvije trećine duga.

Koje je Vaše mišljenje o kupnji i prodaji domova?

To je uglavnom čin iz očaja. Pet godina sam živio i sam u domu te znam iz prve ruke kako je to. I sam sam u sobi imao legalnog ilegalca.

Na pitanju prodaje mjesta radimo putem naših redovnih kontrola te praćenjem internetskih oglasa koje ostavljaju studenti pa se onda čude kako smo ga pronašli.

Teške su to situacije – netko mora kupiti dom jer inače nema novaca za stan i studiranje u Zagrebu. Znajući to, pokušavamo moralno i ljudski pristupiti takvim osobama i pomoći im, dok prema onima koji prodaju domove radi zarade i onda idu živjeti u stan, nemamo obzira.

Univerzijada je pred nama. Očekuje nas mnogo promjena?

eusa_eug2016-candidates_logos_0 To je jedna lijepa i fantastična priča. Planira se dolazak oko 4500 sportaša od kojih će 1200  ići u Rijeku gdje se  gradi novi studentski dom, dok ostali dolaze u Zagreb. Tim povodom ćemo obnoviti dom na Savi. Svaka soba  mora biti klimatizirana te će 4 osobe dijeliti jedan wc u starim paviljonima. Preuzeli smo tu obvezu i sigurno  ćemo ju izvršiti. Planirano je da se u ciklusima obnavljaju po tri paviljona. Krećemo vjerojatno od idućeg ljeta.

Imate li neku anegdotu iz studentskih dana?

Oduvijek sam bio ljubitelj sporta. U moje vrijeme na Savi je postojala malonogometna momčad. U nekoliko navrata smo igrali na Kutiji šibica. ’85 smo od 650 prijavljenih ekipa ušli među osam najboljih gdje smo izgubili od Mostarskih kiša. Godinu poslije smo ponovili isti rezultat. Igrao sam u jako dobroj momčadi sa Zlatkom Mršom, Zvonkom Bubalom… Čak su Kruno Jurčić i njegov brat igrali s nama. Bilo je to iznimno iskustvo.

U sljedećim ćemo mjesecima, među ostalim, poraditi i na obnovi i poboljšanju sportskoga života u domovima i SC-u.

Za kraj, o gospodinu Pavloviću i odnosima sa studentima

Došao sam u Zagreb 1. listopada 1981. Završio sam gimnaziju u Slavonskom Brodu te politologiju u Zagrebu. Za vrijeme studija sudjelovao sam u velikom broju studentskih aktivnosti i vrlo dobro poznajem takav način rada.

Na prvom sastanku s predstavnicima studenata odmah sam im rekao kako cijenim njihov trud, rad i vrijeme koje su dobrovoljno odvojili kako bi pridonijeli društvu. Sve što čine, čine za opće dobro. Upravo iz tog razumijevanja proizlazi i odličan odnos sa studentskim zborom, domskim odborima i studentskim udrugama. To se vidi i na nekim poboljšanjima koje smo zajedno uveli, kao npr. nove mehanizme kontrole kvalitete prehrane. Na Savi će ubrzo proraditi redomat i slično. To su sitnice, ali one govore da netko shvaća da je Studentski centar tu zbog studenata.

U vrijeme dok sam ja bio student, organizirala se Univerzijada u Zagrebu. Bio sam u organizacijskom odboru kao jedini studentski predstavnik i evo, nakon što je prošlo više od 20 godina ponovno sam u organizacijskom odboru Univerzijade 2016. godine. Smatram to nekom kozmičkom pravdom.

Stanovao sam na Savi 5 godina te prema njoj imam poseban sentiment i naklonost. Ipak, s ove pozicije moram se jednako odnositi prema svim domovima, što i činim. Nadam se da će se vidjeti pomaci koje radimo.

esava.info

Provjeri ovo!

AKADEMSKI SKANDAL Profesor iz Čitluka tužit će ministricu obrazovanja RH

Kako sada stvari stoje čitlučki profesor Ivo Pejdo tužit će Blaženku Divjak, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja …