esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Nakon što sam oglušio kao djecak, u Suvagu sam naucio iskoristiti ostatke sluha koji rade na niskim frekvencijama koje zdravi ljudi ne cuju, kaže Zagrepcanin Mario Dolić (36).
Nakon rođenja poceo je gubiti sluh i vid zbog rijetkog Usherova sindroma. Potpuno je oslijepio u 15. godini zbog šoka nakon smrti oca. No to ga nije pokolebalo. U Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora Suvag, uz puno vježbanja, razvio je tehniku slušanja vibracijama, piše 24sata.hr.
Sugovorniku stavi prst na vrat ili rame te pomoću vibracija raspoznaje rijeci. Uz to mu sugovornik govori na uho, a Mario “hvata” niske frekvencije.Ovaj profesor-rehabilitator završio je fakultet, volontira u hrvatskoj knjižnici za slijepe i predsjednik je udruge Pomaganje je uvijek IN. Piše tekstove za strucne casopise, poucava Brailleovu pismu. Na racunalu radi zahvaljujući uređaju koji slova na ekranu pretvara u Brailleovo pismo.
Obožava košarku, koju trenira dva, tri puta tjedno u Suvagu.
Najprije prođe terenom da dobije osjećaj na kojoj je udaljenosti od koša. Od 50 pokušaja, koš s tri metra pogodi više od 30 puta. Kad lopta udari u pod, on osjeti vibriranje terena i zna gdje je pala.
Mario se koristi i telefonom. Klasicni telefon spoji na uređaj koji se zove Mini Suvag. Stavi slušalice na uši, u desnoj ruci drži vibrator uređaja, a u lijevoj telefonsku slušalicu u koju govori. Uređaj pojacava zvuk sugovornika i rijeci pretvara u vibracije koje Mario razumije.
– On ima izuzetno teška oštećenja, no rehabilitacijom smo postigli zadivljujuće rezultate – kaže dr. Adinda Dulcić, ravnateljica Suvaga.
– Hobiji su mi automobili i ekologija – kaže Mario, koji je vozio auto na poligonu uz suvozaca. Voli odlaziti u autosalone, a dodirom odmah zna o kojem modelu se radi. Završio je i tecaj kuhanja.
– Sve sam popravlja, ide u trgovinu, pomaže bratu u gradnji kuće. Ništa mu nije teško – kaže majka Ljiljana.
Mario ima tri želje: zaposliti se, objaviti knjigu o svom životu i provozati hrvatski elektricni auto.
