esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Postoji par dana u godini kada studente ni na koji nacin ne bi usporili u odlasku svojim kućama. Moralo bi se raditi o nekoj velikoj svoti novca ili o nekoj posebnoj nagradi da bi odgodili odlaske kući. Ni ispiti, ni kolokviji, ni presudna predavanja, ni obvezne vježbe nisu dovoljne kao razlog za produživanje ostanka ili skraćivanja praznika, već ćemo se nekako snaći za potpise, minuse i slicne fakultetske probleme.
Upravo ovih dana smo jako užurbani, mi studenti. Imamo potrebu biti na određenim mjestima u određeno vrijeme, konkretno u ovom slucaju u svojim toplim domovima za vrijeme uskrsnih praznika. Iako je neki prvotni razlog naša obitelj, majka, otac, sestre i braća, rodbina, nekako jedva cekamo da vidimo i prijatelje s kojima smo nekada išli u školu, one koji ne studiraju u istom gradu gdje i mi, a i one koji studiraju sa nama da partijamo i u našem kraju. Istina i poznati miris kruha ispod saca i mamine i bakine delicije su odlican razlog.
No, u pozadini tog divnog blagdanskog raspoloženja i silnih dirljivih susreta i druženja, ima par stvari koje svjesno ili nesvjesno redovito ispoljavamo. Ako već ne nagađate, reći ću vam da se radi o necem jednostavnom: tko je imao više nekih zanimljivih prica, doživljaja – i to iskljucivo onih coolerskih; pijanke, izlasci, upucavanja, odjeća, obuća, koncerti ‘in’ zvjezdica – i neizbježno ‘looka’.
Neophodno bi bilo da imate par novih stvari koje ćete prošetati na utreniranim, zategnutim, oblikovanim tijelima – posljedice jako popularnih teretana, aerobika i tih nekih fizickih aktivnosti. Zapravo je jako bitno doći sa nekom promjenom, makar da se pohvalite s bijesnim autom vašega novoga decka ili sjajnom pozadinom vaše cure, vjerojatno rezultata aerobika ponovno.
Iako u najskupljim kombinacijama sa daškom najpoznatijeg parfema – mi smo prazni. Još je sad proljeće pa ćemo forsirati neke mini stvari, konacno možemo malo i ‘mesa’ pokazati, možda upecamo nekog poželjnog neženju, koji je u prolazu našim gradom domaćinom kao i mi.
Površni, a tako su nebitni.
Naše vrijednosti nisu iste kao nekad.
Ocekujemo sve nešto savršeno, mada samo sto puta culi da savršenstvo ne postoji. Ograniceni, ne shvaćamo da nam neće biti ništa jednostavnije sljedećih praznika. I dalje nas ceka muka što obući na misu, što obući na izlazak, s kojim društvom biti da budemo na dobrom glasu.
Pretvaranje nije opcija, lažni izgovori nisu opcija, nije li vrijeme za malo poštenja i iskrenosti prema nama samima? Kad ćemo se sjetiti da se sami blagdan i njegova bit, gubi u ovom materijalnom ludilu?
U suradnji sa studentskim portal pogled.ba
