Studentski posao u Njemačkoj: Iskustvo iz prve ruke

Satnica triput veća negoli u Hrvatskoj, plaća koja dolazi odmah i tolerantan šef Nijemac. Uz multikulturalnu ekipu koja se ne zaboravlja, Monika Nožinić šest je ljeta selila u Njemacku da bi radila između ispitnih rokova.

„Sva moja ljeta u Njemackoj imaju više cari negoli da sam ostala doma, gubila dane ili radila za minimalac i cekala jesenske rokove“, kaže Monika Nožinić, studentica socijalnog rada koja je u najmoćnijoj europskoj zemlji provela više ljeta od većine hrvatskih studenata. Pronašla je poslodavca preko tete u Munchenu i odvažila se na radnu pustolovinu (saznajte kako raditi u Njemackoj).

Pauze svakih sat vremena i tolerantan šef Nijemac

Od 15. srpnja do 1. rujna svakog ljeta u proteklih šest godina redovito je ustajala u sedam ujutro i odlazila na rad u skladište automobilskih dijelova. Prosjecna temperatura u gradu iznosila bi 24 stupnja, najbliža jadranska plaža udaljena je 500 kilometara, ali grad živi. Između ostalog, mnogobrojni mladi Slovaci, Poljaci i studenti iz drugih naroda dolaze na sezonski posao.

Monika je od pocetka svog rada bila smještena u odjel s, kako kaže, nevjerojatno dobrim i tolerantnim šefom Nijemcem. „Svakog radnog dana došla bih na posao u 8.30 i ostala do 18.15“, kaže, a isto su cinili i ostali studenti na ispomoći. Prosjecni Nijemac na tom radnom mjestu radi oko sedam sati: završava s poslom u 16.15 uz neplaćenu pauzu za rucak od 12.10 do 13 sati.

No, to nisu svi odmori za radnike. Od pocetka dana do stanke za rucak, Monika i njezine kolege ‘odmaraju’ oko sat vremena, a popodne nakon rucka ponovno ‘piju kavu’ oko 25 minuta. Naravno, svaki odjel određivao je svoju politiku ovisno o diktatu vremena i obimu posla – tako je šefica na drugom odjelu prema svojim radnicima bila puno stroža jer su oni imali više posla.

Najviše se cijeni rad i kad si dobar u svom poslu

„Posao nije tražio posebne kvalifikacije, ali bi dnevno prehodala oko 15 kilometara“, prica Monika. Njihov se posao sastojao u pronalaženju i pakiranju automobilskih dijelova na skladištu, a posebni gafovi kažnjavali bi se otkazom. Tako je zakašnjeli Marokanac koji je na posao jednom došao u 11 i spavao u garderobi do 13 sati, otpušten istog trena.

Monika nijednom nije zakasnila i pokazala se kao dobra radnica zbog cega bi uvijek bila na listi unaprijed odabranih radnika. “U Njemackoj se cijeni rad i kad si dobar u svom poslu dok mi se ponekad cini da su u Hrvatskoj bitne vrijednosti koje nemaju veze sa zadanim poslom“, kaže ona.

S druge strane, pridaje se posebna pažnja vremenu i radnickim pravima. Satnice se racunaju u minutu, a kašnjenje je nepoželjno i bilježi se na elektronickim karticama. No, studenti koji se razbole kraće od pet dana imaju satnicu kao da su radili ukoliko odu kod doktora, prica Monika.

Prosjecna studentska satnica 10 do 15 eura

Plaća je svima stizala redovito kao švicarski sat (uz zadržavanje novaca na nekoliko dana u hrvatskim poslovnicama). Tako je isplata kretala od 1. do 3. u mjesecu za prethodni, a do 2007. radnici i studenti dolazili su po svoju plaću ravno na tvornicku blagajnu. „Dođeš po svoju plaću nakon posla i dobiješ više od dvije tisuće eura u kuverti, opisuje Monika.

Cijena satnice kljucni je motiv odlaska na rad većine sezonaca: ona za prosjecnog studenta u Njemacko iznosi 10 do 15 eura s porezima. To otprilike znaci oko 8 do 9 eura po satu. Većina sezonaca zbog prekovremenih sati zaradi više od stalnih radnika koji svoje prekovremene mogu pretociti samo u slobodno vrijeme.

Put i obroci koji koštaju najmanje tri eura dodatni su trošak za sezonce zbog cega je dio Monikih kolega radio i vikendom na poslovima cišćenja ili po supermarketima. No, svi nastoje pronaći besplatan ili jeftin smještaj te tako uštedjeti novac za jesen, iako su cari života u tom milijunskom gradu neodoljive.

Više ne idem u Njemacku kao studentica jer želim pronaći posao u socijalnom radu

„Munchen je savršen izbor za posao, za studente, za noćni život jer je multikulturalni centar tog dijela svijeta“, kaže Monika koja je tamo stekla i jako dobre prijatelje među kojima istice Nataliju iz Poljske s kojom je redovito izlazila. „Osjećam se kao da sam dobila poklon: mogućnost da budem u društvu sa svim tim divnim ljudima, slušam njihov jezik, saznajem stvari o nepoznatim kulturama“.
Prošlog ljeta odradila je posljednju radnu sezonu kao studentica, a sad se posvećuje svom životnom pozivu – socijalnom radu.„Vratila bih se i u Njemacku, zašto ne, no sad želim završiti fakultet i steći diplomu jer vjerujem da ću tako lakše naći posao“.

Dodaje kako će se onda još cešće ukljucivati u razne volonterske akcije poput volontiranja na Plavom telefonu gdje je radila protekle dvije i pol godine, a ne iskljucuje ni odlazak u Njemacku u nekom drugom obliku. Za sve koje zanima posao preko granice, spremna je pomoći svojim radom i iskustvom. (M. Damjan)


izvor: educentar.net

Provjeri ovo!

AKADEMSKI SKANDAL Profesor iz Čitluka tužit će ministricu obrazovanja RH

Kako sada stvari stoje čitlučki profesor Ivo Pejdo tužit će Blaženku Divjak, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja …