Rano je jutro. 11:30. Dan nakon svetog Nikole i zgodne tete ***** širokog osmijeha, veselog pogleda i vrlo simpatičnog izgleda koja je, uz organizaciju drage nam esave (neprovjerena informacija), dijelila slatkiše po našem dragom domu i pritom razgalila mnoga muška, a poneko i žensko srdašce.
Čujem neke ženske glasove kako se hihoću na hodniku pa onako slučajno izlazim na hodnik s namjerom pokazivanja decentno dlakama obraslih prsa i prat zube, uz barem 5 izlazaka na hodnik tijekom pranja i uz sumanuto stiskanje četkice poradi većeg isticanja bicepsa i tricepsa koji su, uzgred rečeno, razvijeni ko industrija krumpira u Somaliji. Ili općenito industrija u ‘Rvackoj. Al neka. Treba se pokazati i to malo što se ima.
Nakon razočaranja činjenicom da je jedna od vlasnica ženskih glasova zapravo novi docimer, a druga njegova majka duboko ogrezla u menopauzu, prihvaćam još jedan u nizu ranojutarnjih poraza (ukupno 764. po redu ako ne računam selektivne osmijehe čistačice iz 12. paviljona na zamjeni sa svijetlo plavom kosom i crnim izrastom i to na dane broj 210 i 329, ali tko još broji) i krećem na tuširanje.
Upućujem se dakle na to putovanje zvano tuširanje, onako u gaćama, s ručnikom „Supersport“ kladionice i šamponom renomirane svjetske marke Huezror koji se, zbog nove politike studentskog centra, našao na akciji. Sve je prošlo u najboljem redu tijekom tuširanja, par puta mi je na glavu kapnula nedefinirana slabožućkasta tekućina iz cijevi od kata iznad, ali Bože moj. Tuširanje u, naravno, vrućoj vodi jer treba iskoristit dane izobilja jer će ionako kroz mjesec dana opet nestat tople vode pa ću opet morat selektivno prat samo kritične zone i trošit Old Spice dnevno samo kako bi se cimer i ja nekako podnijeli, a gdje je tek odlazak na faks (Savjet br. 1: Upoznajte se s ljudima iz drugih paviljona do te razine da vam nije neugodno obavljati pranje i kritičnih i nekritičnih zona u njihovoj izbi).
Tijekom tuširanja čujem neko lupanje i zvono mobitela „Alejandro“ , svima nam drage Lady Gage, ali pretpostavih da su vlasnik tog aparata simpatični novi docimer veselog glasa ili njegova majka Danijela. Ništa ne sumnjajući, polako privedem kraju tuširanje. 6.7 sekundi nakon gašenja tuša (još tijekom brisanja onih nabubrenih bicepsa), osjetih nagli nalet hladnog zraka kroz vrata od tuširaone koja sam zaboravio zatvorit (Savjet br. 2: Ako vam je hladno tijekom brisanja, pustite toplu vodu da vam teče po stopalima i razmišljajte o ljetu umjerenih temperatura u Dalmatinskoj zagori (42 stupnja celzijeva)).
Sranje. Opet je luda čistačica otvorila prozor hodnika i ostavila otvorena vrata poradi „prozračivanja“ i stvorila u hodniku mikrokozmos za spontani rast snjegovića iz felgi bicikala i kišobrana koji još nisu ukradeni jer im fali neki dio, najčešće špaga ili privjesak na vrhu da ga ne moraš držati cijelom rukom nego na jednom prstu. Što će ti kišobran bez te špage? Al ajd, pustimo sad kišobrane. U tom trenutku sam požalio svoju naizgled odličnu odluku o boravku u sobi pored balkona jer s njega puca najbolji pogled na dvorište doma u ljetnim mjesecima. Nekih par minuta skupljah hrabrost i odlučim krenuti nakon što su se neki važni dijelovi tijela brže skupili od moje hrabrosti. Tih 12 i pol metara je bilo gore i teže od prelaska istih 12 i pol metara u Roku tijekom hercegovačke večeri i koncerta Mate Bulića.
Tijekom tog historijskog trka, preletio mi je cijeli život pred očima. Od dana iz vrtića kad sam se neubičajeno mnogo volio igrati mame i tate, preko dana iz osnovne kad sam slavno počeo, ali neslavno završio svoju nogometnu karijeru zbog nekoliko rečenica upućenih treneru, koje teško da bi se mogle naći u katekizmu, pa sam se sjetio i maturalca u srednjoj kojeg se u globalu ne sjećam osim putovanja od Koprivnice do Zagreba i nazad (na putu i na povratku nazad). Toliko sam vrtio cijeli život pred očima da nisam ni primijetio da sam već utrčao u sobu, ogrnuo se SC-ovom dekom i pokušavao se ugrijati razmišljajući o kolegicama s faksa.
Prošlo je, preživjelo se, ali je bilo jedno od najtežih iskustava. Imate dvije opcije ako želite biti pametniji od mene: ili se tuširati navečer ili uzeti sobu u radijusu π metara od tuširaone.
misli sabrao: nijeroker
www.esava.info