Za svakog po nešto: Sažetak ovotjednog studentskog vjeronauka

Ovaj tjedan don Damir pokušao je odgovoriti na pitanja poput onih zašto imamo crkvu, zašto je sve više vjernika koji vole i priznaju Isusa, a ne priznaju Crkvu, zašto imamo papu i sl. Zapoceo je predavanje prepricavanjem sažetka knjige Koliba. To je svjetski bestseler koji govori o covjeku cija kćerka bude oteta i brutalno ubijena u jednoj kolibi.


Nakon određenog razdoblja dobiva poruku u poštanski sanducić od ”Tatice” koji bi se taj tjedan htio susresti s njim u toj kolibi. Mack odlazi tamo i susreće svete licnosti – Boga, Duha Svetoga, Isusa Krista i ostale. U nastavku porazgovara sa svakim od njih. Na kraju razgovora sa Isusom, mišljenje autora je da Isus uopće nije zadovoljan sa ovom današnjom crkvom. Mnogi ljudi danas također će reći Isus Krist da, ali Crkva ne.

 

Simboli nevidljive prisutnosti

Taj fenomen se može objasniti na svima nama blizak nacin. Kada odlazimo iz kuće i putujemo za Zagreb naša majka i otac uvijek nešto spreme i ostave za nas, obiteljske slike, hrana, novac… Takve stvari oznacavaju simbole, odnosno vidljive znakove, njihove ne-prisutnosti. Trebamo se zapitati, ako to rade naši roditelji, što onda Bog radi? Naime, Bog nama ostavlja također vidljive znakove umjesto njegove stvarne prisutnosti. Ti vidljivi znakovi ocituju se kroz 7 sakramenata. Svih tih sedam sakramenata upućuju na to da je Bog uvijek prisutan s nama – na pocetku našega života Bog želi biti s nama kroz sakrament krštenja, odnosno pristupanjem u kršćansku zajednicu. Nadalje, kada smo gladni, Bog je tu s nama jer nam pruža tijelo Kristovo kroz sakrament svete pricesti. Ako se duhovno dignemo, primimo Duha Svetoga u sakramentu potvrde ili krizme, ako duhovno padnemo imamo sakrament ispovijedi. Kada upoznamo ljubav života s kojom smo spremni ostariti i umrijeti, bio to Isus Krist i Bog ili ljudska osoba, Bog je i tu s nama kroz sakramente Svetoga reda, odnosno ženidbe.  Bog želi biti s nama i na kraju našeg životnog puta kroz sakrament bolesnickog pomazanja. Dakle, Bog je uvijek prisutan i, kao naši roditelji, prati nas kroz sve etape našega životnoga puta. Zato je Crkva vrlo važna sastavnica naše vjere.

Petar

Isus ispituje apostole o tome što drugi govore o njemu, tko je on, a zatim im postavlja pitanje: ”A vi, što vi kažete tko sam ja?” Svi apostoli se povuku, a jedini Petar ustane i kaže: ”Ti si Krist, Sin Boga živoga.” U tome trenutku Isus je cuo ono što je cekao dugo vremena, osjetio je da Duh Sveti govori kroz njega. Iz tog razloga Isus njega odabire za svoga nasljednika i vođu nove vjere koju je ustanovio rijecima:

”Sretan si, Šimune, sine Jonin, jer to ti nisu otkrili tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar. Na ovoj stijeni sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadjacati. Dat ću ti kljuceve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će odraz onoga što je već svezano na nebesima, i što god odriješiš na zemlji, bit će odraz onoga što je već odriješeno na nebesima. ”

Iz ovoga citata iz Biblije možemo izvući nekoliko zakljucaka. Za pocetak Isus se poziva na ono ljudsko u Petru prozivajući ga sinom Joninim, ali dalje govori da to što je upravo izrekao – da je Isus Krist i Sin Božji – ne dolazi od ljudskog nego dolazi sa Nebesa, odnosno duh sveti progovara iz njega.

Kamen i kljucevi

U to doba postojala su 4 velika carstva koja su htjela zavladati svijetom. Babilon, sa svima poznatim babilonskim tornjem kojim su vladari nastojali prkositi bogovima, Perzija, Grcka i u vrijeme uspostave kršćanstva Rim. Sva ta carstva postojala su sa jednim ciljem, podrediti sve zemlje i sve ljude na svijetu pod jednog vladara. Vijest o novoj jakoj vojsci koja ide pohoditi svijet došla je i do Rima koji se jako pripremio za njen dolazak. Međutim, nisu znali da je bila rijec samo o grupi nepismenih ribara. I oni su to uspjeli, pohodili su cijelu zemlju, cijeli svijet, šireći Božju rijec. Ucinili su ono što nije uspjelo svim najvećim carstvima na svijetu.

Kljucevi su u to vrijeme simbolizirali autoritet, što se može najbolje vidjeti u Ezekielovim prispodobama.

Uspostava nasljedstva

Petre ljubiš li me? Ljubim. Petre ljubiš li me? Ljubim. Petre ljubiš li me? Ljubim. Pasi ovce moje. Petar je bio ribar, a ovdje Isus njemu govori pasi ovce moje. Dakle, Isus radi jednu preobrazbu. Pretvara Petra iz ribara u pastira. Drugim rijecima, ribari su oni koji love , a pastiri su oni koji cuvaju. Dakle, možemo reći da Isus od Petra cini cuvara ovdje. U Bibliji se može definirati uspostava nasljedstva sve od Adama pa do Isusa, a i preko Petra kao prvog pape, s koljena na koljeno sve do današnjeg pape Benedikta XVI. To se zove apostolsko nasljeđe. Znaci, kada nadbiskup imenuje kapelana na neku njegovu funkciju, te kada polaže ruku na njega, on nastavlja upravo to apostolsko nasljeđe na sljedeće koljeno. Iz tog razloga imamo papu.

Važnost Crkve

Mediji cesto spominju kako papa stalno i cesto izrice nove dogme. Međutim, to baš i nije slucaj. Zadnji slucaj dogme u tom smislu je objavljen 1950-tih godina. Dakle, što je dogma? Dogma je svecano izricanje istine koju crkva izgovori kada se osjeća napadnuto. Nju izgovara papa radi ocuvanja istine, a ne da bi se izmislili novi nacini ponašanja i vjerovanja.

Važno je shvatiti da Crkva nije wellness centar, ona je bolnica. Ona lijeci vrlo ozbiljne i duboke duhovne bolesti. Takve bolesti nastaju zbog nekih vrlo loših i krivih stvari. Iz tih razloga neki ljudi izbjegavaju odlaziti u crkvu jer ih odlazak tamo prisjeti na takve stvari. Također, crkvu možemo usporediti sa Noinom arkom. Okolnosti u toj arki i nisu najbolje. Smrad od mnoštva životinja, buka, ne-higijena itd., ali ako malo razmislimo koliko god njima nije dobro ti ljudi u arci su se spasili. Isto tako je sa crkvom, tamo nije najbolje što može biti, ali oni koji su u njoj spasili su se, na ovaj ili onaj nacin.

Provjeri ovo!

AKADEMSKI SKANDAL Profesor iz Čitluka tužit će ministricu obrazovanja RH

Kako sada stvari stoje čitlučki profesor Ivo Pejdo tužit će Blaženku Divjak, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja …