Kostimografiju mjuzikla ‘Crna kuća’ iznijeli kreativni studenti

Za taj projekt izrađeno je čak više od 120, odnosno više od 300 odjevnih predmeta. Za bogatu kostimografiju zaslužan je Odjel kostimografije zagrebačkoga Tekstilno-tehnološkog fakulteta, odnosno tri kreativne apsolventice koje su se u koštac s nemogućim rokovima i potpuno inovativnim pristupom kazališnom djelu uhvatile u prosincu, a do premijere u veljači od silnoga posla, kažu, više nisu ni spavale. Slavica Motušić, Nevena Balen i Sanja Jakupec kostime su izradile uz pomoć mentorica, redovite profesorice i voditeljice Katedre za kostimografiju Nine Režek Wilson te diplomirane kostimografkinje Ivane Bakal, ali i studenata prve godine diplomskog studija kostimografije.

– Budući da većina studenata odabranih za rad na predstavi nije znala šivati ni krojiti, to je za njih bio velik zalogaj, ali uspješno su ga svladali i doista mnogo naučili. Ni ja nikad nisam vodila ovako velik projekt, mnogo sam naučila, a ponajviše kako biti brz u odlučivanju i provedbi. Posebno iskustvo, nama potpuno novo, rad je na takvome mjuziklu, nečemu novome, do sada neviđenom kod nas. Na našem području uobičajeno je da se radi zagasitim bojama, tonovima crne i u umjetničkoj izvedbi, a za ovaj mjuzikl tražilo se mnogo boja, šljokica, vrpci, ukrasa, odnosno da sve bude vatreno i izrazito živo, a da opet ne prelazi u kič – rekla je Slavica Motušić.

Prostor za maštu Iako priča govori o srednjovjekovnom Kaptolu, trenutak je to buđenja nekih novih vremena na ovom području, pa kostimografkinje napominju da je temelj za osmišljavanje kostima bila estetika renesanse, ali i sasvim suvremenih stilova, poput tanga, stepa, licitarskih srca, 80-ih godina i, naravno, Turske.
Taj spoj gotovo nespojivoga, tradicije, povijesti i suvremenosti, kostimografkinje su vodile od početka, od skica do gotovih kostima.
– Fantastično je bilo raditi na tomw mjuziklu, tolika je odgovornost bila na nama, ali imale smo i apsolutnu slobodu te o pozitivno ozračje u kojem smo surađivale s ostalim članovima kreativnog tima – istaknula je Nevena Balen i je dodala kako ju je takav rad ponajprije naučio velikom strpljenju.
Sanja Jakupec pak dodala je da su zahtjevi tog spektakla kojiput nadrasli dostupne im mogućnosti, no onda je do izražaja dolazila kreativnost, nešto o čemu se na predavanjima sluša da je poželjno u tom zanimanju, ali samo se u praksi može doznati imate li je.
– Budući da nismo uvijek mogli naći odgovarajuće materijale, morali smo ih stvoriti. Tako se od običnoga bijelog pamuka, što bojenjem, nekih komada i više puta, otiskom uzoraka koje su osmislili studenti kostimografije, nanošenjem zlatnih i srebrnih šljokica, prišivanjem kilograma drugih šarenih šljokica i umjetnih kamenčićate mnogim drugim metodama dobio potpuno nov materijal i kostim je zablistao u sasvim drukčijem sjaju od početnog kroja – kaže Balen.

Kako izraditi turban Koliko je mukotrpan, ali i kreativan posao bio pred tim kostimografkinjama govori podatak da su, primjerice, u podstavu svake od četiriju haljina za scenske opatice ručno prišile čak oko 150 metara volana. Vrijedne djevojke već znaju gotovo sve mjere izvođača, od brojeva cipela do širine struka, a u koštac su se osim s hrvatskom tradicijom uhvatile s nekim egzotičnijim idejama i realizacijama. Nije ih tako zaobišla ni Turska, pa su i one pronašle svoj odgovor na vrijeme popularnog Sulejmana.
– Ekipi ‘Sulejmana Veličanstvenoga’ za izradu kostima trebalo je desetak godina. Mi nismo imale taj privilegij – kaže Slavica. No i turski kostimi iznenadit će publiku.
– Turbane smo naučile izrađivati gledajući na Youtubeu turskog majstora u akciji. Prateći ga korak po korak, smotala sam turban od četiri metra duge i dvadeset centimetara široke vrpce – dodaje.
Najavljuje se i mogućnost da neki kostimografski detalji iz predstave prerastu u nove, potpuno originalne modne predmete za svakodnevnu uporabu.
Paula Aleksić, studentica prve godine diplomskog studija, kaže da joj je više od svega značio timski rad. – Od skica do izrade kostima, to je bio pravi primjer ‘team buildinga’: krojili smo, šivali, bojili. Bilo je to veliko iskustvo i naučila sam mnogo. Kostimografija nije rad za jednu osobu, to je timski rad i toga se treba držati kako bi predstava ispala onako kako smo zamislili.
Student Tomislav Kliškinić nastavio je da kostimografija svakako nije ‘tipičan’ posao, osobito kad je riječ o ‘Crnoj kući’ jer se radnja događa u više razdoblja, zbog čega je trebalo poznavati povijest svakog od njih kako bi se napravilivjerodostojni kostimi.

Važan je tim
– Već mi sad nedostaje cijela ta zbrka, jedva čekam sljedeći projekt. Na ovom projektu mnogo sam naučila i o ljudima – kaže studentica Danijela Supić.
Da su mnogo naučili i da im je to bilo hvalevrijedno iskustvo, potvrdila je i studentica Lora Vran.
– Važno je u takvim situacijama biti sabran i imati oko za detalje. Svi smo doista mnogo naučili, ali ne samo o šivanju nego i o tome da je važno biti timski igrač – kaže Lora, a studentica Đurđica Kocijančić Šnidarić smatra da je organizacija mogla biti i bolja te da su mogli napraviti više i utrošiti manje vremena.
Voditeljica projekta Nina Režek Wilson pak ističe da je ponosna na svoje studente. Predaje praktični rad pa naglašava da upravo zbog toga vjeruje da ima pravo govoriti o tome tko što može raditi u modi, čime želi zaštititi struku i mlade ljude koji se nakon završetka fakulteta nađu u svojevrsnom vakuumu za razliku od situacije u svijetu. Ondje, naime, biti stilist, dizajner pretpostavlja ozbiljno školovanje. – Naravno, i drugi mogu raditi u modi, ali bez škole to može biti samo hobi. Kojekakvi ‘modni mačci’ nisu relevantni. Kad je riječ o ‘Crnoj kući’, organizacija je mogla biti bolja. Ponudu za taj projekt dobila sam tek potkraj rujna, onda smo sastančili s producentima pa skice izrađivali ‘nabrzaka’. Dok smo to sve nekako posložili, stiglo je božićno vrijeme, dakle praznici, što nam nikako nije pomoglo. Treba napomenuti da smo izrađivali kostime i za predstave ‘Carmen’ i ‘Čarobnu frulu’. Prema nekim našim pravilima kostim treba izdržati 60-ak predstava. Međutim, treba znati da je to brodvejska norma, a mi nemamo brodvejski proračun – kaže Režek Wilson.

izvor: liderpress.hr