Kampus Borongaj: Vlada daruje zemljište u vrijednosti od milijardu kuna Sveučilištu u Zagrebu

Zbog mnogobrojnih netočnih informacija koje su se proteklih dana pojavile u javnosti vezano uz projekt izgradnje kampusa na Borongaju, smatramo našom obvezom javnosti pružiti istinite informacije o tom projektu, stoji u priopćenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Vlada je na današnjoj sjednici donijela odluku o darivanju većeg dijela zemljišta bivše vojarne Borongaj, u vlasništvu Republike Hrvatske, Sveučilištu u Zagrebu. Ukupna vrijednost darovanog zemljišta je oko milijardu kuna, a prijenos vlasništva provest će se bez naknade.

“Ovim darivanjem više od milijardu kuna Sveučilište dobiva stvarnu perspektivu, da što prije bude među 300 najboljih na svijetu“, rekao je na sjednici Vlade ministar Jovanović, koji je tom prigodom istaknuo kako je vijest da je propalo 500 milijuna eura za ovaj projekt čista dezinformacija.

Naime, u medijima se proteklih dana pogrešno interpretiralo kako su državna tijela kasnila s radnjama koje su morale prethoditi odluci o darivanju zbog čega će Sveučilište, tvrdilo se, iz EU fondova “izgubiti 500 milijuna eura”. Istina je, međutim, da su državna tijela, unatoč inertnosti uprave Sveučilišta u Zagrebu, odradila sve radnje koje su bile potrebne kako bi država Sveučilištu u Zagrebu mogla darovati zemljište vrijedno više od milijardu kuna.

S obzirom na imovinsko-pravnu proceduru (zemljište je imalo više vlasnika) prijenos vlasništva zahtijevao je puno strpljenja, truda i u krajnjem slučaju vrijeme, a većinu tog posla, iako se na projektu počelo raditi još 2006. godine, odradilo je Ministarstvo u ovom sazivu.

Drugo, neozbiljno je tvrditi da je itko doveo u pitanje sredstva iz strukturnih fondova EU-a budući da u ovom trenutku nitko u državama članicama EU-a još nije u prilici povlačiti sredstva strukturnih fondova iz financijske perspektive 2014. – 2020.

Naime, prvi natječaji za ta sredstva posvuda će se u Europi, pa i u Republici Hrvatskoj, raspisivati tek krajem 2014. odnosno početkom 2015. godine. Tu je važno još istaknuti i da su planovi Sveučilišta u Zagrebu nerealni s obzirom na raspoloživa sredstva. Naime, Republika Hrvatska u cijelom će sedmogodišnjem razdoblju – za sve infrastrukturne projekte u državi – imati na raspolaganju oko četiri i pol milijarde eura, od čega će za cjelokupnu obrazovnu infrastrukturu (od dječjih vrtića do znanstvenih institucija i akademija) na raspolaganju biti oko 260 milijuna eura.

Istovremeno, Sveučilište u Zagrebu samo za kampus na Borongaju potražuje 650 milijuna eura, a u planu imaju i projekt tzv. Sjevernog kampusa vrijedan oko 300 milijuna eura. Kada bi se sve te projekcije ostvarile, samo Sveučilište u Zagrebu potraživalo bi gotovo milijardu eura. Stoga projekti Sveučilišta u Zagrebu, vrijedni poput četiri Pelješka mosta, kako je na današnjoj sjednici Vlade naglasio i sam premijer Zoran Milanović, mogu biti samo dugoročni.

Ministar Jovanović na sjednici  je Vlade dodao i da bi se Projekt kampusa na Borongaju mogao samo jednim dijelom realizirati iz fondova EU-a, ali samo kao kompleksan multidisciplinaran projekt (znanost, obrazovanje, zelene tehnologije, energetska učinkovitost). To zahtijeva multiresornu i multiregionalnu suradnju tijela RH i Grada Zagreba koju bi, za razliku od dosadašnje prakse, moralo inicirati i koordinirati samo Sveučilište u Zagrebu kao korisnik projekta.

Inače, trenutačno se na Indikativnoj listi visokoobrazovne infrastrukture, koja je javno dostupna na poveznici, nalazi 11 projekata čija je ukupna vrijednosti veća od 210 milijuna eura. Tu je još i cijeli niz  školskih projekata barem tolike vrijednosti.

Iako Vlada današnju odluku nije donijela zbog lobističkih pritisaka uprave Sveučilišta u Zagrebu, ona je darivanjem zemljišta vrijednog više od milijardu kuna pokazala koliko joj je stalo do toga da naše najveće i najstarije sveučilište učini strateški iskorak prema funkcionalno integriranom sveučilištu okrenutom studentima i vrsnim mladim znanstvenicima.

To bi, kako je naglasio i ministar Jovanović, samom Sveučilištu trebao biti poticaj ne samo da puno dinamičnije i operativnije krene u realizaciju projekta kampusa na Borongaju, nego i da kvaliteta njegova rada bude prepoznata na način da se Sveučilište u Zagrebu ubrzo nađe među 300 najboljih na svijetu.