Hrvatski slučajevi: Obrazovanje ili sportska karijera?

kif2

Pri završetku obrazovanja u srednjoj školi većina učenika se odluči studirati.  Tako im često neizbježno slijedi odlazak u drugi grad i suočavanje s nepoznatom okolinom, no sportaši imaju problem više. Mogu li oni istodobno postati akademski građani i profesionalci u sportu kojim se bave? Neki od njih suočeni su s ozbiljnom, bolnom odlukom – razvijati karijeru i zapostaviti obrazovanje ili obrnuto.

Dugogodišnje treniranje zahtijeva mnogo samoodricanja i dovodi do ozbiljnih prepreka. Jedna od njih je i nedovoljna skrb za sportaše kada upišu fakultet. No, u Bijeloj knjizi o sportu iz 2007. godine se ističe da je sport također suočen s novim prijetnjama i izazovima poput komercijalnog pritiska, iskorištavanja mladih igrača, dopinga, rasizma, nasilja, korupcije i pranja novca, koji su se pojavili u europskom društvu.

U tim presudnim trenucima mladeži je potreban netko tko će ih usmjeriti i omogućiti im najbolji razvitak ukoliko oni to žele. Sportski savezi bi trebali igrati glavnu ulogu u životu jednog sportaša, a u Hrvatskoj se to ne događa.

Fakulteti ne pružaju zadovoljavajući poticaj, niti daju privilegije u ispunjavanju obveza studentima sportašima uzimajući u obzir činjenice da sportaši nemaju slobodnog vremena i djeluju na dvije strane. Što mogu mladi ljudi očekivati na sportskom i akademskom planu u Hrvatskoj, a što u inozemstvu?

Sve više njih se odlučuje napustiti domovinu jer sustav u razvijenim zemljama bolje tretira mlade sportaše. Hrvatski program stipendiranja perspektivnih sportaša je jedva primjetan, dok je, primjerice, u Americi to jedna od najtraženijih stipendija. Ukoliko studenti ne žele da sav njihov trud na fizičkoj razini padne u vodu, sami se moraju pobrinuti gdje će dovesti svoje tijelo na višu razinu spremnosti.

Jedan od mnogih pred koje je stavljen izbor je i Ivan Barišić. On je student Kineziološkog fakulteta i odličan plivač koji se sada tim sportom bavi rekreativno i sudjeluje na manjim natjecanjima tijekom ljeta.

Napustio sam plivanje i posvetio se fakultetu, jer je u Hrvatskoj studiranje tako organizirano da ne bih mogao uskladiti obveze. Ali, ne samo zbog toga. Sportska stipendija u Hrvatskoj tako je mala da od nje mladi sportaš ne da ne može živjeti, nego se ne može ni hraniti kako bi trebao da bi u sportu kojim se bavi postizao dobre rezultate…“ – ispovijest je plivača Ivana Barišića.

Njegov najbolji plasman do odlaska na fakultet bilo je 22. mjesto na 50 metara slobodno u A kategoriji. Priznaje kako je razmišljao o prelasku u neki zagrebački plivački klub, ali na prvoj godini nije imao previše slobodnog vremena pa se nije nastavio baviti plivanjem. Iako je upoznat s hrvatskim programom stipendiranja nije imao nikakvih iskustava sa stipendijama koje daje država ili HOO, a zapravo su financijski čimbenici bili ti koji su Ivana primorali da odabere fakultet umjesto plivanja.

Ivan ističe kako je Kineziološki jedan od rijetkih fakulteta koji dopuštaju da se češće izostaje s predavanja i neke manje privilegije, iako misli da bi trebali napraviti još ustupaka studentima koji su potencijalni osvajači svjetskih medalja.

Što se tiče stipendija, one su stvar sportskih organizacija i saveza te Olimpijskog odbora, a  vezane su uz sportsku uspješnost. Samo stipendiranje na Sveučilištu, koliko je meni poznato, nije prisutno. Bilo bi optimalno kada bi privreda, klubovi i sl. bili zainteresirani za stručnjake i vrhunske sportaše te ih stipendirali. Neki su gradovi poput Čakovca,  ulagali na taj način u svoje buduće stručnjake, ali to je kap u moru.“ – napominje prodekanica za nastavu i studente Kineziološkog fakulteta prof. dr. sc. Mirna Andrijašević

Za razliku od Ivana koji se nije rodio pod sretnom zvijezdom, ovi sportaši jesu. Lucija i Filip su dobili sportske stipendije za obrazovanje u Sjedinjenim američkim državama. Ona pokriva troškove školovanja, knjiga, smještaja, hrane i iznosi i do 50 000 dolara. Američki sustav školovanja omogućuje studentima da završe fakultet i bave se sportom istovremeno. Uz sve to, mnogo putuju, upoznaju nove ljude i usavrše jezik. To je u Hrvatskoj, za veliku većinu nemoguće.

Filip Stanić je izvrstan košarkaš, a njegovi zapaženi rezultate u kadetskim i juniroskim kategorijama su ga doveli do stipendije. U Ameriku je ošao već sa 18 godina. Studira poslovni menadžment na sveučilištu Campbellsville University-ju u državi Kentucky. Igraju u prvoj NAIA diviziji i među 25 najboljih škola su u cijeloj Americi što se tiče NAIA lige. Zahvalan je svojim roditeljima i treneru Krešimiru Žganecu koji se potrudio da Filip dobije stipendiju.

Lucija Cvitanović je zahvaljujući američkoj sportskoj stipendiji nastavila nizati uspjehe u sedmoboju, istodobno studirajući psihologiju na Southern Methodist University-ju u Dallasu. Američki je sustav, kaže Lucija, bolje organiziran, jer omogućava ljudima da se nastave uspješno baviti sportom i da u isto vrijeme uče i stječu nova znanja. Bavi se atletikom, točnije sedmobojem.

Prije ljeta 2012. kada je otišla u inozemstvo sudjelovala je na dva europska i jednom svjetskom prvenstvu. Europsko je prvenstvo 2012. godine za nju bilo jako uspješno. Ostvarila je osobni rezultat i time se plasirala u top 30 do 23 godine.

Lucija ističe kako su programi studiranja u Hrvatskoj i SAD-u potpuno različiti i da joj se više sviđa američki jer daju „proctor“ da uz obrazovanje i trenira. Svaki semestar sama bira oko 5 ili  6 predmeta ovisno o tome što će studirati. Sama bira predmete koji je zanimaju.

Neki su nam veliki sportaši ipak dokazali suprotno:

  • Mario Ančić završio je Pravni fakultet u Splitu. Prilikom oproštaja od teniske karijere u 27. godini, odlučio je započeti karijeru odvjetnika.
  • Slaven Bilić bio je odličan učenik, a po završetku srednje škole već je znao da će biti nogometaš, ali također je završio Pravni fakultet u Splitu.
  • Ivica Kostelić također je jedan od diplomiranih. Kao student povijesti skupljao je petice, ali se ipak zadržao na fakultetu duže od svojih kolega.
  • Zvonimir Boban je također završio povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
  • Blanka Vlašić je 2010. upisala Visoku školu sportskog menadžmenta u Splitu, a kolege su joj Ivana Brkljačić i Igor Štimac.
  • Boban, Brkljačić i Štimac su fakultete upisali tek nakon završetka sportske karijere.

Neki od ovih poznatih sportaša dokaz su da je mladim Hrvatima teško iskombinirati obrazovanje i sport. Moguće je uspjeti u Hrvatskoj, ali za to se morate sami pobrinuti, govore nam iskustva ovih sportaša. Svatko sam odlučuje što će odabrati – sport ili obrazovanje.

Teška je to odluka za jednog tinejdžera, a posebno je teško odlučiti otići u drugu državu, daleko od bližnjih i poznatih kako bi napredovali u sportskoj karijeri. Ako odustanete od sporta te odaberete obrazovanje budite sigurni da ste korak bliže financijskoj sigurnosti što je posebno važno u zemlji kao što je Hrvatska.

Ako se pak odlučite za sport, znajte da je pred vama fizički zahtjevna pustolovina. Vi odlučujete što vam je vrijednije i kako će vam izgledati život par godina unaprijed.

Autor: Ida Bencun
Foto:
Perfect Fit

Provjeri ovo!

AKADEMSKI SKANDAL Profesor iz Čitluka tužit će ministricu obrazovanja RH

Kako sada stvari stoje čitlučki profesor Ivo Pejdo tužit će Blaženku Divjak, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja …