Domska posla: 50 nijansi bijele

416833_295738710492430_832548468_n

Student sam prve godine KBF-a tek po treći put. Već sam dvaput zaredom pao jer, iako sam redovito išao na zornicu, ali taman dok me nije dva puta bilo, baš onda se popisivalo. Pa mi mater lagano dala ultimatum. Ili ću ić radit u T-Com ili otić živjet u dom i prestat joj živjet na grbači vojne mirovine koju je uhljebila na prvoj crti linije dok je u Mariboru kuhala zimnicu Janezu Drnovšeku.

Kako nikada nisam volio dizat ništa osim upload ratea na torrentima, nisam se vidio ni u neprestanom dizanju slušalice i razgovoru sa sredovječnim ženama koje me u pola 4 ujutro zovu na telefon i kažu da im je poštar upravo sada donio opomenu za max adsl. Onda ti po standardu počnu dahtat u slušalicu i pričat kako su usamljene i da bi im trebalo par toplih i nježnih riječi koje im muž nikako ne stigne reći jer do 5 radi, dođe doma na večeru, pogleda Galilea i onda ide vulkanizeru jer mu stalno skaču jajca u gumama makar ona to ne vidi al što će nego vjerovat mužu da ju opet ne zaveže za štednjak i prisili da skupa s njim gleda snimku sučevaljavanja za prvi krug lokalnih izbora u Pleternici gdje se kao moderator rasprave u epizodnoj ulozi pojavljuje Milorad Pupovac.

U dom su me naravno doselili starci (mama i Janez Drnovšek). Odlučio sam uzet sobu u devetom paviljonu jer je (17:3)+4=5+4=9. Nisam previše gledao sobu nego na brzinu istovario stvari, otišao se pozdravit sa svojima, checkirat status na facebook-u da više nisam traveling u auto to Studentski dom Stjepan Radić nego da sam unpacking kuferi na lokaciji Studentski dom Stjepan Radić. Dobro ste pretpostavili da mi pod posao piše I don’t work, I’m a princess kao i pod obrazovanje Kafanski fakultet.

Oni otišli kući i ostavili me u samoći moje izbe. Od svih bliskih ljudi koje znam ostala mi samo desna ruka pa sam se počeo osjećat usamljeno jer je još bilo prerano ujutro. Nisam neki bolesnik. Pa rekoh da malo napravim džir po sobi. Vidim ja ormari korektni, imam vješalica, nekom je čak ostala i jedna čarapa koju ću danas malo kasnije iskoristit da stavim na kvaku dok mi više ne bude toliko prerano. Krevet ok, malo škripi al neka, mislit će docimeri da mi nije toliko isto dok mi danas malo kasnije nakon stavljanja čarape na kvaku ne bude toliko prerano.

Radni stol ok, podupire ga odozdo neka cjepanica, ali i to ću moći iskoristiti u stvaranju bolje slike o sebi i da mi nije toliko isto, što ću povezati sa škripanjem kreveta, stavljanjem čarape na kvaku itd. dok mi ne bude toliko prerano.

Parket isto ima par rupa, tu ću moć reć da je to zbog velike frekvencije prolaska štikli s debelim, visokim petama kroz sobu. I dalje dakle radimo na boljoj slici sebe, pokušavamo i dalje dočarat svima ostalima oko sebe (osim valjda sebi) da nam nije toliko isto.

Prozor nešto mrljav, al to ću oprat dok se budem iseljavao pa nije problem (primijetite da mi još nije pao fokus na zidove). Nakon toga usmjerih svoju pažnju na zidove. Zaprepastio sam se. Toliko raznih motiva nisam vidio ni na Nadanovim slikama iz podruma. Na jednoj strani imamo čak i neku priču: „Vrgi Gay -> Nije gay našao je curu -> Ostavila ga. Drolja.“ Ne znam kome srce ne bi zatitralo na ovakve tople ljudske priče, pa je tako i meni.

Nešto dalje od te tople ljudske priče vidim neke crtice, svake 4 crtice su prekrižene nekom kosom crticom. Pa si pretpostavih da je ovaj zid nekad davno bio u plavoj laguni i da su na njega ono dvoje maloljetnih glumaca pisali koliko ukupno dana ujutro nisu mogli gledati Žutokljunca zbog obveza na setu.

Oko svega toga neke standardne crno-smeđe-sive šare bez nekog pravila i smisla, barem meni nevinom promatraču. Pogledam na sat, još mi je rano.  Bacam se nazad na promatranje zida. Zove me mama i pita što radim, jesam upoznao docimere. Kažem ja njoj da jesam, evo taman bili kod mene nešto pojeli, bili u Roku na kavi, uplatio listić na kladi i krenuli taman rolat na Jarun, al mi se posrala vrana na majicu pa sam se vratio, a oni su morali žuriti jer kasnije imaju ispit iz rolanja na faksu. Mama je naravno bilo oduševljena mojim socijalnim napretkom jer je znala kako sam u srednjoj bio malkoc sramežljiv.

Nakon završetka poziva od 24 minute i 17 sekundi, opet sam pogledao na sat i još mi je bilo prerano, a i taman me mama zvala pa te dvije stvari nekako nisam htio povezat.

Na drugoj strani zida primijetih kristaliziranu bljuvotinu iz najranijih dana koja se probila kroz tri sloja jupola i uvijek nas iznova oduševljava svojim mirisom koji podsjeća na svježi miris tratinčica, bagrema i akacije preko kojih se 13 dana izlijevala kanalizacija.

Standardni otisci patika na zidovima (valjda ljudi igrali PES pa se naljutili) čije sam veličine stopala izmjerio, a zatim i preračunao u sve relevantne svjetske mjere za izračun veličine stopala te nakon toga napravio cross-reference sa svojom bazom podataka veličina stopala na labtopu kako bih vidio je li netko od moje familije možda živio ovdje i igrao PES.

Ostale standardne rupe u zidovima od zabijanja katoličko-pravoslavno-kineskih kalendara na zid, pokoji crtež ćegevare u neprirodnoj veličine i to je rezime mog zida. Nisam dugo osvježio status na facebook-u pa sada pišem Na pivi u Club & lounge Roko s dečkima s treninga.Uf kak nam je vruće, valjda nam buje piva pomogla :p . Čistačica se šetuckala hodnikom hineći čišćenje pa je primijetila mene novog u hodniku i pozvala me na ispunjavanje onog papira o stanju inventara u sobi. Pri pogledu na zid, kazoše ona: „50 nijansi bijele. Hahaha. Fakat. Daj pet burke“. Koga god vidim, kunem se da je to rekla, ne lažem.

Pogledam na sat. KAKO SAMO BRZO vrijeme prolazi. Više mi nije toliko prerano. Stavljam čarapu na kvaku. Šteta što mi je isto .

Misli sabrao i inkomodirao vas: nijeroker

Provjeri ovo!

AKADEMSKI SKANDAL Profesor iz Čitluka tužit će ministricu obrazovanja RH

Kako sada stvari stoje čitlučki profesor Ivo Pejdo tužit će Blaženku Divjak, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja …