Bolje sitom kopat, nego gladnom plakat

Studentski val nezadovoljstva se nastavlja, što je dobro s obzirom u kakvu su situaciju dovedeni posljednjih nekoliko godina raznim odlukama krovnih institucija. Svoje nezadovoljstvo subvencioniranjem stanarina studentima podstanarima izrazio je i jedan naš čitatelj čiji mail prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

Potaknut nedavnim tekstom u studentskim medijima koji se odnosi na Natječaj za dodjelu stipendija pripadnicima hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske, javljam Vam se povodom nezadovoljstva natječajem koji svake godine objavljuje Studentski Centar u Zagrebu, a na temelju Odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Riječ je o subvencioniranju stanarina studentima podstanarima za akademsku godinu 2013/14.

Jedan sam od 1250 studenata koji su se ove godine prijavili na natječaj. Na isti natječaj prijavljujem se već četiri godine zaredom i niti jedne godine nije bilo nikakvih problema. Prikupite osnovnu dokumentaciju, dođete, predate itd. Rezultate natječaja pričekali biste mirno jer „svaka srećka dobiva“, odnosno znate unaprijed da će subvencija biti odobrena,  osim ako ste student sa manje od 18 ECTS bodova stečenih u jednoj akademskoj godini i(li) student s tri i više godina zaostajanja u studiju (naravno uz one s nepotpunom dokumentacijom i izvanredne studente).

Tu ništa nije sporno, no ove godine situacija je bila ponešto drukčija. Ove godine ogroman problem jest to što su se pojavile liste s brojevima bodova, bez obrazlaganja u šturom tekstu natječaja, što prethodnih godina nije bilo. To i ne bi bilo toliko sporno da je definirano koliko koja stavka dokumentacije donosi bodova. Na upit djelatniku SCZG-a gdje se može to provjeriti, dobih odgovor da sve postoji na stranicama SCZG-a, kao i MZOS-a, što nikako nije istina.

Nevjerojatno je što je natječaj uopće objavljen, a da jasno nije definirana bodna granica da biste se mogli nadati subvenciji. Ne treba niti spominjati da nije definiran pojedinačni iznos bodova na pojedinu dodatnu dokumentaciju (izvrsnost, socijalni status i sl.).

Nije objavljen niti broj subvencija. Navodno je svake godine do sada broj subvencija za studente podstanare u zagrebu iznosio 1500, a ove godine je smanjen na 1000. Zašto to prosječan student nigdje ne može vidjeti?

Pišem ovo pismo jer se strukture u nadležnom ministarstvu i Studentskim centrima vrlo nemarno odnose prema studentima, da ne kažem da ih gaze. Gore u tekstu je kap u moru nelogičnosti za koje nikoga nije briga. Zašto je tako? Zašto su studenti, možemo slobodno reći, na dnu društvene ljestvice. Tko tvrdi suprotno, zavarava i sebe i druge. U šali volim reći da su studenti i penzioneri ista socijalna kategorija ili bi barem trebali biti (imaju podjednak budžet).

Iako je prošla baka s kolačima, osvrnuo bih se na nedavno poskupljenje tramvajskog prijevoza i hrane u menzama.

Idemo opet povući paralelu izmeđe studenata i penzionera. Penzioneri isto kao studenti nemaju besplatan ZET-ov pokaz, osim ako imaju preko 65 godina ili ako im je mirovina veća od 3000 kn. Halo! Koliko je onih koji ne zadovoljavaju jedan od ova dva uvjeta? Ne kažem to jer sam ljubomoran na njih, nego iz sljedećeg razloga: zamislite da političar ili tko je već zadužen za to, nazvati ćemo ga Milan uvede to da svi penzioneri moraju plaćati pokaze. Bio bi „banana“ na sljedećim izborima. Iz jednostavnog razloga jer su penzioneri homogena skupina i tko se zaje… s njima, nagrabusi. Kod studenata to nije slučaj, oni su heterogena skupina, nisu biračko tijelo, pretpostavka je da šutke prihvaćaju gaženje, pa je njima lako nabijati poskupljenja. Kladim se da je ubrzo na redu poskupljenje domova…

I da se dotaknem prehrane. Zar će Jovanovića zbilja spasiti smanjenje subvencije na neke proizvode sa 71,24 % na 50%? Kako je moguće da se prije poskupljenja menzi isplatilo raditi privatnim menzama koje su imale neznatno veće cijene od državnih. Uzmimo u obzir da plaćaju najam i da im je profit vrlo bitan. Kolike su cijene nabave namirnica koje naručuje SCZG? Uz ne pretjerano napuhane cijene nabave namirnica za SCZG, marža restorana je po mojim procjenama približno 300 posto. Npr. pileći batak sa zabatkom u nabavi košta cca. 4 kune, u menzama se prodaje po 9-10 kuna po ekonomskoj cijeni. 2 krumpira se mogu nabaviti za 50-ak lipa,  a prodaje se po 4 kune po ekonomskoj cijeni. I da ne dosađujem dalje. K tome, državne menze pretpostavljam da ne plaćaju najmove koji su najskuplja stavka u cijeni obroka. Kako sada na jednom SC u minusu 100 milijuna kuna?

Ne dragi studenti, vi ne plaćate to što je hrana poskupila zadnjih 15 godina koliko se nisu mijenjale cijene. Vi plaćate gomilu zaposlenika institucija koje nije niti najmanje briga za vas, kao što je dokazano na početku priče.

Povodom poskupljenja menzi bio je organiziran prosvjed ispred SD „Stjepan Radić“ koji ima cca. 4000 stanara. Na prosvjedu se skupila po mojoj procjeni desetina stanara, a gdje su tek ostali studenti. Dok je tako dobar vam tek i čujemo se kad poskupe domovi, plin, naknada za uređenje voda, zraka itd.

Srdačan pozdrav!