esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
U svijetu poremećenih vrijednosti u kojem živimo nekoliko stvari dominira u promišljanju prosjecnog primata.
Tako će mnogi prosjecno pametan i inteligentan homo sapiens, od petnaestogodišnjeg Mate iz srednje tehnicke škole u Zadru do bake Emilije sa zagrebacke Kajzerice, imati određeni stav o homoseksualcima, ustašama , partizanima i cetnicima, državi i plaćama, benzinu, o nacionalnim manjinama, o Hajduku i Torcidi, o Dinamu i Boysima, o europskoj uniji, o preimenovanju Trga maršala Tita, o SDP – u i HDZ –U, o Marijani i Nemešu i konacno – vjeri.
Stavovi su stvar odgoja. Umotani su u tisuće iskustvenih slojeva i cesto su potpuno neutemeljeni. Drugaciji izraz za neutemeljen stav je idiotizam jer neutemeljen stav sam po sebi kao trajan i nepromjenjiv, pozitivan ili negativan odnos prema necemu ne može biti ništa drugo do trajan i nepromjenjiv pozitivan ili negativan idiotski odnos prema nekom pitanju.
Netko manje kritican ovo stanje bi nazvao zabludom. A cini mi se da su mnogi, i oni s lijeva i s desna i od gore i dole, i u koje god se kategorije svrstavali precesto završavali kao zabludjeli idioti.
Danas je normalno da primitivan predstavnik radikalne politicke ljevice zagovara najšira ljudska prava i najšire pravo govora, ali opet ne baš za sve i u svim situacijama. Vjernici su ovdje posebno na meti njegove fiktivne licnosti. Naime, vremenom je vjera izgubila svoj kohezivni karakter i postala je mnogo više kamen smutnje među neistomišljenicima, a pritom mislim na vjernike i one koji vjeru doživljavaju kao opijum za narod ( i pritom ne mislim na komuniste ). Problematicno je i što je u današnjem društvu i medijima stav radikalnih ljevicara i prihvaćeniji jer se cini progresivniji. Omalovažavanje necije vjere zasigurno nije stvar progresivnosti nego kristalno ciste gluposti.
Nedavno održana nacionalisticka konferencija u Zagrebu, koja u svojim ideološkim temeljima sadrži teritorijalne pretenzije i nasilje umotano u celofan katolicke vjere i Hrvatstva nije ništa nego ideološki idiotizam koji je sam po sebi kontradiktoran sa sto i jedne strane. Oni su malo promijenili onu Isusovu „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe iako opcionalno nudim da vješate Srbe na vrbe“.
Njihov Isus izgleda prica nekim drugim jezikom, a ideologija mu je fašisticka.
Ova dva primjera radikalne misli u odnosu prema vjeri su primjeri intelektualnog živog blata u koje upadaju idioti. I jedni i drugi su jednako idioti koliko god se trudili izgledati pametno. Za onoga koji pozornije gleda odijelo ipak ne cini covjeka.
Po forumima i dobrom djelu medija Crkva je leglo pedofila za koju se ,usput budi receno, ne zna kako se i što troši iz državnog proracuna. Veliki dio njih smatra da je vjera nepotreban element u društvu. Vjeruju kreteni, moralne nakaze i ljubitelji pedofila. Oni koji žele biti precizniji u uvredama spominju Bosance, Hercegovce i vlaje.
I neke stvari iz prethodnog pasusa doista i jesu istina. Pod okriljem Crkve se skriva određeni broj pedofila. Financiranje Crkve je netransparentno. I medijska šiba je potrebna, ali zasigurno ne u ovolikoj mjeri. Zašto ? Zato što Crkva s druge strane ima i pozitivnih strana. Okuplja ljude koji posjeduju katolicki moralni kod i žive po određenim nacelima. Slave Boga i duboko vjeruju u njega. Navest ću samo jedan primjer. Misionari u Africi o cijim sam iskustvima nedavno imao priliku slušati žive onako kako im nalaže odgoj i nepogrešiv katolicki moralni kod. Pomažu nesretnima, siromašnima i – nisu iskljucivi. U siromašnim školama Ugande poducavaju crne djecake i djevojcice informatici i kažu, najsretniji su ljudi na svijetu – i oni i djeca. Katolicki duh ovih ljudi i već navedene ekipe s nacionalisticke konferencije u Zagrebu je neusporediv. Jedni se žrtvuju i pomažu, a drugi su moralne, politicke i ljudske nakaze. Jedni nam trebaju biti uzori, a druge treba ignorirati jer su iritantni poput prijenosa parenja žaba uz komentar Branimira Bilića ili kao što rece Bertrand Russell osnovni problem sa svijetom je što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
I nije sve u onome pokaži se u prvom redu crkve i u onu košaru s lemozinom ubaci sto eura. Naravno da ima pojedinaca koji žive po kodu budi viđen u prvom redu i sa sto eura i naravno da će uvijek biti svećenika koji će narod plašiti „crvenima“, ali to gotovo da i nema znacajniju važnost ako je pojedinac voljan stvari sagledavati iz drugacijeg kuta.
Razlog zašto uopće pišem ovu kolumnu je nedavno održani Europski susret katolickih studenata kao i sutrašnji Susret hrvatske katolicke mladeži u Sisku, dakle mladih ljudi, studenata koji Boga doživljavaju na osobni nacin i u njemu vide izlaz iz problema svoje svakodnevice. Oni su budući pokretaci ovog naroda i oni postoje. Vjeruju i život žive kroz vjeru. Ovo ne smije biti zanemareno, a pogotovo omalovažavano.
Naime, iako sam po uvjerenju cisti, nepatvoreni agnostik oduvijek me smetala iskljucivost tobože intelektualaca koji su drugima osporavali pravo na vjeru. Ako je ta vjera još k tome bila katolicka onda se to „intelektualno“ gnušanje i pojacavalo uz već navedenu argumentaciju pedofilije, sumnjivih proracuna i još sumnjivije prodaje ili kupnje zemljišta. A Crkva nije samo to. Pa ako vam se s druge strane ne sviđa ta povijesna institucija Crkve, onda je barem potrebno ostaviti prostora za crkveni nauk ili još bolje biblijski nauk.
I stoga, ako postoji nešto što može povezati određeni broj studenata i to nešto je vjera u Boga zašto ne, ali samo pod uvjetom da je to nešto dosljedno, pametno i iskreno. Ako se tisuće studenata mogu povezati u zajednickom cilju i na ispravnim temeljima doprinijeti boljitku naše zajednice to apsolutno podržavam.
Oni koji su poput mene agnostici i ateisti ne bi trebali iskljucivo pristupati ovima koji vjeruju i nikad ne s omalovažavanjem nego razumijevanjem. Netko svoj mir i smisao nalazi u Bogu, netko u knjigama, sportu, ljubavi…
U konacnici, ostajemo zajedno pred istim preprekama i problemima, a samo ih zajedništvom možemo svladati.
Josip Maslov
izvor: ud-st.hr
