”Zakon o navijačima”

Pocinjem s osvrtom na taj famozni  ˝Zakon o navijacima˝ koji se uopće tako ne zove,evo manje informiranima – za pocetak, pravo ime mu je ˝Zakon o sprecavanju nereda na sportskim natjecanjima˝. Nastao je 2003., nakon cega su 2006. godine donesene ukrasne izmjene i dopune koje zapravo nisu ostavile efekta na statistiku do današnjeg dana. I eto, potpredsjednica Sabora Đurđa Adlešić odlucila se uhvatiti u koštac s huliganizmom na našim stadionima, unatoc ostalim državnim problemima.

Želio bih vam iznijeti nedorecenosti postojećeg zakona kao i sumnje da će izmjene donijeti neke drasticnije promjene. Odmah na pocetku, želim naglasiti da ne branim delikvente jer bi to možda neki mogli krivo zakljuciti iz teksta. Baš supotno, osuđujem divljanje BBB-a na nekim Dinamovim gostovanjima, isto tako i Torcide na utakmicama Hajduka u inozemstvu, kao i sve ostale nerede koji su izbili kada je igrala reprezentacija. Ali slijedom rezultata, smatram da sve to predstavlja samo frustriranost i navijacko nezadovoljstvo koje je uzrokovano neuspjesima doticnih klubova i reprezentacije u europskim natjecanjima.

Budući da smatram kako bi se pri izmjenama zakona najprije trebalo konzultirati i usuglasiti s navijackim udrugama ukratko ću objasniti njihova stajališta. Transparenti kojima su dvije najbrojnije udruge navijaca u Hrvatskoj iznijele svoje mišljenje o izmjenama zakona (oslanjajući se pritom na slobodu govora, pojam koji je nedovoljno definiran te ga je moguće tumaciti na brojne nacine ) bili su domišljati i sve su nas nasmijali.

No sad krenimo ozbiljnije. Osnovni zahtjev navijaca prema saborskim klupama, a zagovara ga svih devet navijackih udruga, je donošenje zakona o huliganima. Dakle, ne o navijacima. Oko te teze se zapravo vrti cijela bit price. Ovo stajalište dijeli i Štimac koji također smatra da cijela navijacka scena ne bi trebala ispaštati zbog nekolicine huligana koji uzrokuju probleme. Navijaci su posebno ogorceni odredbom zakona kojom bi prekršiteljima trebala biti oduzeta putovnica kako bi im se onemogućilo napuštanje države i odlazak na gostujuću utakmicu. Smatraju da se tom odredbom krši ˝ presumpcija nedužnosti ˝ koja im je zajamcena Ustavom RH, kao i svim ostalim građanima. Ovo je razlog zbog kojeg navijaci ˝ prijete ˝ tužbom na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Osim toga, ukoliko se ne uzme u obzir i njihov glas, proculo se da će doći do bojkota posjeta navijaca jednom kolu HNL-a u proljetnom dijelu prvenstva. Prema posljednjim informacijama ova odredba ipak nije prihvaćena. 

Prijeđimo malo na statistiku , u skoro pet godina postupanja ponižavajuće djeluje podatak da je cak više od 4000 navijaca prozvano huliganima- prijavljeno prekršajnom sucu, a od toga polovica po odredbama samog Zakona. 

Po mom mišljenju, idejna zacetnica izmjena postojećeg zakona ima nerealne stavove i ideje koje su sa našom infrastrukturom neostvarive. Sve one želje na tome će vjerojatno i ostati. Evo jedne od izjava po kojoj mi sama ideja tog Zakona ne vodi u dobrom smjeru: ˝ Kada bi imali popis svih ljudi koji su ušli u stadion, kad bi se karte prodavale na ime i prezime i kad bi se znalo gdje tko sjedi, naš bi posao bio znatno olakšan.˝. Ovaj citat se svodi na dvije rijeci – ˝ kad bi ˝- a na njima će vjerojatno i ostati. Jedini razlog je vrlo jednostavan, nemamo ih gdje primjeniti. Ovo stoji ako je rijec o manjim stadionima, dvoranama i sl.,  ali kada je rijec o  velikim okupljalištima to postaje neprimjenjivo. Evo npr. Maksimir. To je jedno derutno gradilište  koje nema ni osnovne uvjete za provedbu zakona. Zakljucujemo, ako ga mislimo tamo primjeniti morat će u dugo ocekivanu obnovu od nekoliko stotina milijuna € .

Veliki problem Đurđe Adlešić koju mediji već prozivaju hrvatskom ˝ Željeznom Lady ˝ je pogled prema Zapadu, tocnije Englenskoj.To je država Europske Unije od 70- ih godina prošlog stoljeća, država zapada gdje vlada multikulturalnost i snošljivost i na kraju ono najbitnije, država ciji je jedan stadion 2. ili cak 3. lige bolji od naše Kantride. Treba prilagoditi zakon našoj velicini, ( balkanskom) karakteru ljudi, jer ovo je drugi svijet. 

Činjenica je da porazni podaci koji govore o nekoj svotici od 15 milijuna kuna koju su naši klubovi i reprezentacija platili krovim nogometnim organizacijama ne idu na ponos hrvatskoj navijackoj sceni. Taj problem mora biti riješen  u doglednoj budućnosti. Izmjene zakona omogućavaju  policiji da prekine utakmicu, ali pod vrlo nedefiniranim uvjetima. Kada će policija prekinuti utakmicu, tocnije- što se podrazumijeva pod ( u zakonu navedeno) ˝većim neredom˝ koji  bi uzrokovao prekid? Ne znam odgovor, ali zbog ovakvih nedorecenosti puno truda oko pisanja novog zakona pada u vodu. Iz svega ovog proizlazi da na nas Hrvate( ˝najbolje navijace na svijetu˝) inozemstvo ipak gleda kao na obicne divljake- Balkance.  Nitko ne bježi od toga da mi to možda i jesmo, ali je li ispravno izjednacavati primitivce i one navijace koji su došli srcano bodriti svoju momcad. Između toga postoji velika razlika, a nitko joj ne pridaje pažnje. Evo, osobno imam iskustva s ˝zloglasnim Maksimirskim sjeverom˝. To nije jednolicna tribina na kojoj navijaju samo tzv. delikventi, to je samo skupina energicne mlađe populacije koja dođe na utakmicu kako bi pomogla ekipi. Nisu to huligani. Na tribini su se tocno nazirale skupine koje su problematicne, i baš iz njih dolaze sve te baklje i sukobi. E sad, to što policija takve pojedince i skupine ne udaljava sa stadiona , to je druga strana price, iako sa zidića između sjevera i istoka uredno snimaju video kamerom ponašanje na tribini. Onih dvadesetak baklji koje su bacene na teren nisu donijeli obicni posjetitelji, nego oni drugi, oni koji to nisu.

Problem je i u tome što mediji izjednacavaju ove dvije skupine koje nemaju zajednicke interese. Nedavno je premijer Sanader javno istupio, ocito pokušavajući djelovati na mlade navijace rekavši da ˝ Za dom, spremni ˝ nije domoljubni poklic . U izjavi je naglasio da je to poklic koji nas veže na stara vremena ocito aludirajući na ustaški Pavelićev režim koji nam ne može biti ponos.Da ne bi bilo da je ovo nešto novo, evo samo da vam pokažem kako je ovo ( među ostalim ) već postojećim zakonom zabranjeno : 

Čl. 4

Protupravnim ponašanjem u smislu ovog Zakona smatra se: 

–  pjevanje pjesama ili dobacivanje poruka ciji sadržaj iskazuje ili potice mržnju ili nasilje na temelju rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti ili neke druge posebnosti.

Postavio bih dva pitanja. Da li je ovo ikad bilo prepoznato kao protupravna radnja? I hoće li ovo bit prepoznato kao protupravna radnja? Odgovori su ˝ne˝ i ˝vjerojatno ne˝.

Utakmica Hrvatska- Engleska, pun Maksimir, 40 000 ljudi. Sjever vodi navijanje : ˝Idemo istok!˝ Istok shvaća poziv i slijedi šutnja te međusobni pogledi navijaca dviju tribina. Nakon toga ; sjever gromoglasno- ˝ Za dom!˝ , a istok odgovara – ˝ Spremni!˝ . I to se ponavlja nekoliko puta nakon cega slijedi veliki pljesak. Sada još jednom procitajte prethodni citat i recite je li ovo upravo nekih 20 000 ljudi ( da se pravno izrazim ) protuzakonito djelovalo. Odgovor je potvrdan. Utakmicu pobjeđujemo, svi sretni, javni red i mir je zadovoljen. 

Ovim kratkim primjerom nastojao sam nešto pokazati, što ću sada pokušati obrazložiti. Između dvije tribine došlo je do interakcije , povezanosti u želji poticanja, ciji je krajnji rezultat i cilj nadahnuće igraca, onih koji brane naše crveno-bijele kockice. Siguran sam da ni u primisli 99% tih navijaca nije bilo sjećanje na ustaški režim. Po meni , taj poklik  je prošao dugi razvoj od onih davnih dana ; vremena prije 70 – ak godina, preko života Hrvatske u Jugoslaviji, kasnije SR Hrvatske i na kraju Domovinskog rata. Ono što želim reći je da ovaj poklik više nema ustašoidno znacenje, a nema niti ono znacenje koje je imalo za vrijeme Domovinskog rata. Jednostavno, došlo je do transformacije u poklik koji nas poziva na domoljublje i zajedništvo. Ne postoji taj zakon izglasan u Hrvatskom Saboru koji će zabraniti narodu da pokazuje svoje domoljublje, nitko ne može izmijeniti nacionalnu svijest. E sad, zanima me što će se promijeniti nakon što novi zakon stupi na snagu. Hoće li policiji    ( nakon što je tada već ˝dobila ovlasti˝ ) u trenutku pocetka ˝neprimjerenog˝ skandiranja prekinuti utakmicu? Hoće li isprazniti stadion pa nastaviti ? Moje osobno mišljenje je prožeto velikom sumnjom. Prekid utakmice nije se dogodio u bližoj povijesti, a bilo bi dobro da do toga i ne dođe, odnosno da se sprijeci. 

Eto, na kraju…nadam se da sam vam uspio predociti bit problema na hrvatskim stadionima i promašenu logiku donošenja zakona.

Defactiego