esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
U svibnju 2011. godine preko Grupnjaka sam kupila noćenje za dvije osobe s doruckom na Plitvicama. To je bilo toliko davno da sam Mariu rekla kako će valjda do rujna Igor prohodati, pa ga nećemo cijelo vrijeme morati nositi. U petak prije puta malo sam se zabrinula kako će djeca to sve prehodati, kako će spavati u nepoznatom okruženju, kako ćemo se nahraniti i gdje i slicno, ali mi krenusmo!
Na Plitvicama je užasna gužva, ali zbog te kolicine ljudi nije bio neki problem naći žrtvu koja će nas sve zajedno fotkati :). A turista… Sve se cudiš ako cuješ da netko prica hrvatski! Japanaca s turama nepregledno more, Francuza, Mađara, cak smo se s nekim Turcima skompali pri obiteljskom fotkanju (mi njih, oni nas).
A osim samih ljepota prirode, naš Igor je bio još jedna prirodna atrakcija za kojim su se okretale mnoge turisticke ture :). Mladi gospodin je hodacke ture izdržao bolje od svih nas. Možda zbog ceste upotrebe rijeci “totaj” (ili ti nosaj mama). Ili zbog planinarske nosiljke u koju smo ga bez obzira na prigovore ipak ubacili pred kraj hodanja prvog dana. Da ne bude zabune, covjeculjak je prehodao barem 60% svega, uz komentare, podršku, maženje po kosi i okretanje svekolikih turista.
Prekrasna priroda Plitvica
Malo je ljepota na svijetu kao što su lijepe Plitvice! Meni su najljepše bile boje. Tirkiz vode koji se samo nazire na fotografijama. Ta silna šuma i biljke u zelenilu, jesenje promjene se tek naziru. Drveće, slapići, zelenilo mahovine (sedrotvorke). Kao što je Mario rekao, u ovom okruženju nije teško zamisliti vile i vilenjake…
Meni je najljepše tamo drveće, nad vodom kao i pod vodom. Nerealna i nadzemaljska, misticna ljepota. I sad imam osjećaj da se tu negdje skriva neka podvodna vila koja igra skrivaca s ribicama između granja…
Vožnja brodom na Plitvicama
Mi smo iz Zagreba direkt došli na Ulaz 1, jer smo na njega prvo naišli. Ništa ne planirajući parkirali smo tamo. Kad smo kupovali kartu za ulaz tetu na blagajni smo pitali kako da dođemo do broda (jer je to uz naše muškiće jednostavno bio “must”). Ona nam je rekla da pratimo stazu B i to je bio pun pogodak! Sat vremena polagane šetnje uz i ispod slapova, kraj tirkiznih jezera uz bambuse i šaš… Al svaka je klupica bila naša! Malo smo pili, odmarali, šetali i eto nas na brodu!
Dok smo se vozili brodom, preko plavog jezera Kozjak (poslije smo procitali da je dubina jezera 47 metara! brrrrrrrrrrr) vidjeli smo da ima dosta camaca i veslaca po jezeru. Čamci se mogu unajmiti na drugoj postaji! A nakon broda i još 15-tak minuta ugodne šetnje po šumi, eto nas na stanici vlaka! Naravno da smo se i s njim vozili!
Smještaj u prekrasnom rustikalnom ambijentu
Smještaj na Plitvicama bio je prekrasan i jako smo zadovoljni! Sobe su dekorirane rustikalnim namještajem od punog drva, sve u starinskom štihu. Svaka soba je drugacije boje, s tim da su u našoj plavoj sobici plavi zastori, a plave jastucnice i plavi popluni su na plavim plahtama. Popluni su fakat jorgani jer je na Plitvicama temperatura znatno niža nego u Zagrebu.
Na svakom krevetu (dobili smo trokrevetnu sobu) je rucnik s plavim crtama (od one turbo mekane vrste s kojima bi se brisao satima i uopće se ne bi odvajao od njega). U ormaru smo našli još dva seta rucnika za svakoga (mali, veliki, srednji i onaj između), deke, posteljina, još dva jorgana… Na zidu Berberova slika, to me oduševilo!
Igor je zaspao za sekundu, a Petar dugo nije mogao zaspati jer ga je između ostaloga mucilo “da li će oni poslije izdati našu sobu nekom djugom?”. Domaćin mu je sutra svecano obećao da neće. Da će njegova soba ostati njegova zauvijek. A kad su svi napokon zaspali ja sam izašla van i zurila u nebo, gdje se vidi zvijezda ukljucno s Mlijecnom stazom, koliko ih nisam vidjela od ljetovanja na Unijama…
Sljedeće je jutro mene cijelo vrijeme malo prala savjest što nas cetvero za samo 172 kune šalabajzamo po imanju! A potrošili smo vode za tuširanje za cetvero, šampone, rucnike, plahte i sve ostalo. Ujutro smo se bogovski nahranili, neki popili i više od jedne kave :). Možemo izaći iz sobe kad hoćemo, možemo ostati do kad hoćemo, možemo doruckovati sad i kasnije i razvući dorucak do podneva. Negdje iza podneva smo se ipak jedva otkvacili iz Jezerca 28 i eto nas opet u nacionalnom parku.
Drugi dan na Plitvickim jezerima
Ovaj puta smo ušli na Ulaz 2, da nakon što smo obišli mala jezera prvi dan, obiđemo i velika jezera drugi dan. Na ulazu postoje štandovi na kojima prodaju med (u staklenki s naljepnicom sa slapovima na sebi), makovnjace i slicne kolace i maline ili kupine u caši. Dobiješ cašu i cackalicu i maline (i/ili kupine) i njam! Čaše smo donijeli u Zagreb (jer takvih caša vam, ljudi moji, u Zagrebu nema!) da možemo u njima “pjaviti voćnu sajatu, mama!”.
Kako smo krenuli u podne, bojali smo se da će nam biti vruće, ali u sjeni stabala, s mirisom ciklama i vode u nosnicama, sve je bilo lako. Priroda je prekrasna, šarena, zastrašujuća, da vam oduzima dah. Te boje, šuma koja cijela miriši po ciklamama… Ciklama je bilo nepregledno, rozih, ljubicastih, bijelih, samih i u grmovima. Zatim beskraj vode, šum slapova, klokotanje brzaca, ma to je sve neprepricljivo.
Svaka je klupica tu s razlogom, smještena ili preko puta slapa, pored pacjeg gnijezda, ispod zanimljive grane… Čuli smo i žabe, ali ih nismo vidjeli. Vidjeli smo i jednog škorpiona – ne bi smo ga ni primijetili da ga 12 turista izbezumljenih od sreće nije fotkalo (pa smo išli vidjeti kakvu to mrvicu oni fotkaju).
Sad dok citam što sam napisala, imam dojam da nisam prenijela ni malu mrvicu osjećaja ispunjenosti i ljepote s kojim sam se vratila u Zagreb. Što da kažem nego – svi na Plitvice da osjetite što mislim!
izvor: svjetskiputnik.hr
autor: Eva Pokrivac
