Izvještaj s terena: upoznavanje s terenima

Došlo je vrijeme i za moje prvo izvješće sa terena. Naravno, uvijek je najlakše citati stotine knjiga o sexu i pogledati tonu filmova o karakterima koji ,,znaju sa ženama” , ali to je sve teorija. Da bi zbilja postali kvalitetni u odnosu sa suprotnim spolom moramo izaći iz tog svijeta i zapoceti upoznavati ljude, prakticirati te materijale kojima smo okruženi. Ništa ne možeš nauciti dok gledaš kako to ljudi rade. Gledajte na to kao na vozacki ispit. Nitko od vas nije naucio voziti auto samo gledajući u druge kako voze. Moraš zaista zasjesti u taj auto, nauciti šaltat brzine, vješto upravljati volanom, stvoriti osjećaj za prostor i brzinu, nauciti kako automobil diše. 

Dakle, ako želimo dobiti dozvolu za upravljanje zgodnim ženama, moramo odraditi sate i sate na terenu. Sada, kako bi definirali teren? Teren bi bio svaki oblik javnog okupljališta i druženja u kojem se pojavljuju razne grupe ljudi i pojedinaca, napose zgodnih žena i svih drugih žena u najboljemu izdanju, s ciljem zabave ili nekih drugih osobnih potreba. To može biti npr. noćni klub, tramvajska stanica, tramvaj, menza, slasticarna, prostor fakulteta….

Prvi i najbolji su naravno noćni klubovi. Za moja izvješća sa noćnih klubova je potrebna definitivno više nego jedna kolumna. Stoga ću zasad izdvojiti samo sljedeće. Naime, rijec je o jednom od mojih prvih eksperimenata cija je ideja bila upoznati sve zgodne cure u noćnom klubu. Ne gubiti vrijeme na ispijanje pića, druženje s ekipom, plesanje ili pjevanje; samo interakcija s drugima. Tako je i bilo. Zapocinjao sam na razne nacine. Od direktne klasike poput: ,, Mislim da si vrlo zgodna, htio bih te upoznati” , preko ,,samo zapocni razgovor” metode. Jednostavno dođeš blizu cure i samo pocneš pricati, ali ne i pricati o tome koliko je ona lijepa i nju stavljat u centar pozornosti već komentirati stvari, ljude, opisivati situacije i anegdote, provesti ju kroz avanturu i iskustvo, ispricati joj neke zanimljivosti itd. Tako sve do najluđih upada za eksperimentiranje, pa sam npr. najzgodnije cure u klubu tretirao kao nešto sasvim bezvrijedno, djevojke tretirao kao male curice, prišao bi curi i odmah poceo plesati s njom….Ali od cijele te veceri zapamtio sam jednu sexy curu koja je nakon svih gore navedenih akcija prišla meni i rekla kako sam sladak i zatim se povukla prema nazad. To iako zvuci bajno zna biti vrlo neugodna situacija. Što uciniti i kako reagirati? Neki decki se u takvoj situaciji jednostavno zalede jer budu u stanju ocaranosti ženskom ljepotom pa se ponašaju ukoceno oko nje paze što će reći i uzvraćaju komplimentom ( stavljajći nju u centar pozornosti). Oni ne shvaćaju da je ona već njih stavila u središte pozornosti gdje se trebaju i zadržati, a ne umanjivati svoju vrijednost u njenim ocima cineći upravo suprotno, ono  što žena doživi oko 5 puta dnevno. Drugi, oni umišljeni će opet reagirati sa:,, da znam” i odmahnit joj rukom i jednostavno nastaviti ignorirati, što zbog ocaranosti, što zbog, pa…. umišljenosti.Umjetnik opet, za razliku od ove dvojice, ima prikladan odgovor na svaku ženinu radnju. Tada sam shvatio da je adekvatan odgovor na ovu situaciju ponašati se kao cetrnaestogodišnjakinja. Ona je jako mlada i svjesna toga da će jednoga dana izrasti u predivnu djevojku, ali postoji jedno pitanje u njenoj glavi koje ju muci. Da li je zgodna sada? Stoga u interakciji sa svojim najbližima prijateljima, obitelji, traži potvrdnu reakciju po tom pitanju, a kad ju dobije ovi imaju osijećaj kao da njihov odnos postaje sve bolji i bolji. Tako reagira i umjetnik, postavlja više pitanja, ponaša se više zainteresiran, okreće se prema njoj i ukljucen je u razgovor. Zašto? Na taj nacin djevojka ima blagi osijećaj da lagano pocinje pridobivati njega. I na taj nacin ja… nisam reagirao. Bio sam više kao onaj prvi. 

Sljedeći pogodan teren bili bi tramvaji i tramvajske satnice. Opisati ću vam slucaj koji je već postao lagano popularan. U tramvaju sam uocio svoju metu, prišao blizu nje i samo poceo govoriti o tome kako se nijedan papir bez obzira koliko dug i širok bio ne može presaviti više od osam puta, a kad bi ga presavio pedeset puta bio bi debel kao udaljenost između Zemlje i Mjeseca i kako je to fascinirajuća cinjenica za mene. Djevojka je na kraju ispala odlicna cura, ali se pojavio problem, sljedeća stanica je moja, a ona nastavlja put. Pricao sam s njom nešto više od 5min, ne znaš joj ni ime, a prerano je tražiti broj telefona. Što uciniti? Prošlo mi je kroz glavu kako ni ne trebam njen broj telefona kako bih ju nazvao. U torbicu sam joj ubacio svoj mobitel i rekao joj da ću ju nazvat. Nije mogla vjerovati da sam joj povjerio tako nešto osobno kao mobitel, bila je sasvim iznenađena i šokirana. Kad sam ju nazvao, odmah sam shvatio da pokazuje tone interesa pa je vrlo jednostavno bilo dogovoriti sastanak.

Trgovacki centri i fakulteti su teški. Ne samo da su cure u pokretu i ne možeš ih zaustaviti, nego su obicno obvezane s necim. Na faksu predavanjima, a po trgovinama s deckima. Rješenje za ovo je jednostavno napuštanje takvih scenarija i traženje prikladnijih. Cure znaju biti na aparatima za kavu i sokove gdje nema dinamike, u redu u menzama za hranu. U trgovini prikladniji scenarij bio bi grupa u kojoj su samo cure… Moje izvješće s ovih terena je ono koje se dogodilo na faksu. Predavanje smo imali u maloj dvorani plus kasnio sam. Mijesto slobodno kod zgodne cure i još nekog lika s aparatićima. Pogodite gdje sam sjeo. Srećom nisam bio jedini koji je kasnio jer je i asistent kasnio uz mene pa sam imao i malo vremena za razgovor sa vrućinom pored. Srećom po mene, zapoceti razgovor nisam ni trebao jer je cura sama od sebe bila komunikativna. Otkako sam rekao: ,,jel’ slobodno?” žena me bombandirala rijecima. Obožavam takve cure, jednostavno odrade dio posla umjesto tebe. Razgovarali smo više se i ne sjecam o ćemu, ali to cak nije ni bitno, moć održavanja razgovora se kreira tokom vremena prirodnim putem. Ono što je bitno je facebook profil koji sam upecao na kraju.Toliko od mog prvog izvješća sa terena.

Nadam se da ste razocarani,

Do sljedećeg puta pozdravlja vas vaš   Alpha