Priča o tri studentice na Savi

Prvi stanari su skupili ”hrabrost” i odlucili se pridružiti nama u zajednickom projektu (e)Sava – To smo svi mi! Ukljuci se i ti! Slijedi prvi ulomak buduće knjige o tri studentice na Savi 🙂

 

– Dakle, bilo jednom davno …
– Pa i nije baš tooooliko davno!
– Eh, sad. Dobro! Bilo jednom ne tako davno …
-Opet ti. Nije dobro, zasto to govoriš uopće?
– Zato što, ako nisi znala, sve velike price pocinju s „bilo jednom davno“!
– A otkad smo mi kao i svi drugi?
– Njah, njah, njah … vidi, leptir!!!
– Gdje?!
…
No, bilo jednom davno, iza sedam mora, sedam gora i sedam dolina … kad su se Ofca, Kokoš i Beštija upoznale.
– Lažljivice!!! Nema nikakvog leptira!!!
– O Bože!

…

Zmaj. Rijec koju je Kokoš upotrijebila kad me vidjela prvi puta i jedna od rijeci koja se zadržala i dan danas. Nisam sigurna jesam li je zaslužila svojim prekrasnim ponašanjem ili ogromnim pramenom kricavo crvene kose koji ju je trenutacno zaslijepio. Bilo kako bilo, da sretnete Kokoš na ulici rekli biste da je to zadnja rijec kojom bi je opisali, naravno, jer da bi uopže sagledali njenu pojavu (ili barem uspjeli je pogledati u oci) morali biste svoj horizont uskladiti s visinom jedne peterokatnice. Sa svojih stodevedeset i nešto centimetara sigurno ne odogovara opisu domaće životinje prosjecne visine manje od pola metra. Prvi put kad smo se srele nikada neću zaboraviti, to je jedan od onih glupih trenutaka u kojima jednostavno odlucite da li vam se neka osoba sviđa ili ne. Na putu do svoje sobe u studentskom domu, na hodniku je stajala jedna od najviših žena koje sam ja u životu vidjela, lamatajući rukama i obraćajuci se nekom midgetu iz susjedne sobe. Sva zbunjena i u nastojanju da pohvatam što se događa usporila sam korak, međutim moja Kokoš vam je Zagorka što vam otprilike dođe kao da pokušavate shvatiti strani jezik pomoću par rijeci koje vam je netko, nekada iz zafrkancije, objasnio. Kad sam se približila okrenula se i pogledala me sva iznervirana.

– Kaj, i ti svoj laptop buš dala onim deranima na kontrole?
-Molim? Kakva kontrola?
-No, pa uprava se sjetila da nam bu sve laptope provjerila za slucaj da imamo torrente i nelegalne programe za skidanje sadržaja s interneta! Ja ne vjerujem, mogli su mi odmah dož pa da im i mudante usput pokažem! Ja na tom laptopu imam stvari zbog kojih bi se moglo u zatvor!

E sad, nisam sigurna da li je bilo zbog spomena mudanti ili zatvora, ali to je bilo to. Negdje u pozadini mog egoisticnog obražanja samoj sebi mogli ste cuti kaching, da ne spominjem cinjenicu da je moja soba od njezine bila udaljena nekih dva metra. Možda i zbog toga. Sigurno. Objasnih joj da trenutno ne posjedujem laptop jer me moj isti voljeni odlucio napustiti ranije tog mjeseca pocinivsi tehnicko samoubojstvo iz kojeg ga nisam uspjela vratit zbog nedostatka financija. Suosjećajno je kimnula glavom i dok si rekao „shishkebab“ nestala je u svojoj sobi. No, super.

…

(nastavlja se…)

N.D.