Poglavlje 1: ,,Kad te neće, onda te neće”

Krešimir, Krešo ili Šokre kako su ga zvali u raji, bio je poprilicno visok i žgoljav momak. Od oka bi se reklo da je neuhranjen ili možda bolestan, ali on tvrdi da je naglo izrastao u cetvrtom srednje te mu treba malo da se prilagodi. Oštra smeđa kosa, puna gela i jeftinog laka za kosu koji krade od babe, sa strane je cvrsto priljepljena uz glavu dok je na sredini blago uzdignuta stvarajući oblik irokeze. To je vidio u Schweinsteigera, poznatog njemackog nogometaša. I Šokre je volio igrati ”lopte”. Znao je bacit pokoju fintu u desnu stranu, al kad je trebalo prebaciti na lijevu, nije išlo. Kad bi ga pitali: ,, Pa kako moj Šokre, vazda desno, lijeva ništa?”, Šokre bi odgovorio: ,, Zna se, a-de-ze!”.

Nije volio politiku, nije ga baš to ni zanimalo. U ostalom zašto bi, tek ima 18 godina, ali uvjerenja koja vladaju u njegovom kraju ipak su na neki nacin utjecala na formiranje njegova mišljenja. Slušao je Thomspona, kao i svi u selu, volio je Azru, ali otkad se vratio sa maturalca srce mu najviše zaigra na Halidove pjesme. Našao se covjek u njegovim pjesmama i gotovo. Žene, pare, zlato, dijamanti, ovo-ono, sve je to brinulo Šokreta koji je uvijek sanjao takav život.

Nije bio baš omiljen kod djevojaka. Pokušavao je tu i tamo s par uleta, tražio je po Googleu, po Youtubeu raznorazne savjete, ali džaba…I kad bi nešto našao, stara bi morala na telefon pa se morao skinuti s dial-up interneta. Kad te neće, onda neće. Mislio je da je i do gela, pa je s Tafta prešao na Niveu, ali se ništa nije promjenilo, osim kolicine prhuti u kosi.

Ipak, u zadnje vrijeme optimizam mu se može vidjeti u ocima. Završio je gimnaziju u Čitluku i sad ide dalje. Hoće da vidi svijeta. Zagreb, Njemacka, Amerika… Kad bi ga pitali zašto se odlucio studirati u Zagrebu, Šokre bi rekao da ne zna ni sam, da je to njegov neki put koji mora poći, da je predodređen za to. Nije nikad u životu znao što želi biti, od nogometaša, preko arhitekta pa do doktora, raznih je opcija imao. Zato je i upisao gimnaziju i zato će sada upisati ekonomiju jer mu je to, kaže, najopćenitije, s tim svugdje možeš.
Priprema se bogme zadnjih mjesec dana za taj prijemni ispit i siguran je u sebe. Misli da zna sve. Prešao je 5 puta Književnost i gramatika hrvatskog jezika, išao je i kod Mire instruktora za matematiku, naucio sve od A do Ž i sad željno iscekuje da dođe u Zagreb i pokaže svima što zna. Dani su lagano išli, ali osim ucenja, Šokre se morao susresti i s niz drugi problema…

Majke ti đe mi je osobna. I mene ‘vakve situacije vazda snalaze. Putovnica istekla, cura me odbila, a ni kladionica me neće u zadnje vrijeme. Džaba ti se zvat Milan i imat Ibrahimovića, Robinha, Pata i sve ostale guzonje kad ne mogu dobit glupi Torino. A i ja se Talijana nadovezao, ta više namještaju oni nego ovi naši u BiH. Da se prisjetim… Bio sam u ”Heinekenu”, tu me pitao osobnu i pokazao sam mu je. Onda smo pili na parkingu… Ma nisam je ni tu izgubio kad sam je poslije pokazao u Ante u ”Drugom nacinu”… A života mi, sad kad se sjetim, pitala me ona ženska imam li facebook Ja joj kažem svoje ime i prezime a ona ne vjeruje. Navodno joj se bivši  tako zvao pa sam i njoj pokazivo osobnu. E, i ona mi je negdje stavila. A gdje…? Hmmm… U gaće nije, tu zasad nije ni jedna zašla. U džepovima nije… Ma jedino ako nije u nje ostala. Moram provjerit.

,,Firefox (klick), www.facebook.com (enter), e-mail: sokre.69@hotmail.com password: 12345678”
Evo je majke mi… zahtjev za prijateljstvo…  Marina Krezić. To je ona… Status: slobodna, ’92 godište. Vidiš ti nje i slika… Što voli mala nogu izbacit… Ohooo… Nebi bilo loše s njom u liftu zapet. Nego, da mi prvo osobnu riješimo. ,,Pošalji poruku…” Bog Mare, fala što si me dodala… Imam problem jedan… Izgubio sam onu vecer osobnu, onu istu koju si ti imala u svojim rukama pa da je možda nisi kojim slucajem negdje kod sebe šteknula… P.S. imaš dobre noge, volio bi ja tu malo dublje zaronit 😛 Pozzz, Šokre

Nakon što je Šokre poslao poruku  Marini, zazvonio je telefon. Šokre se javio…
-Halo..
-Dobar dan. Trebali bismo Krešimira…
– E, e … Ja sam… ‘ko je?
– Miro Budak, zovem iz MUP-a…
– Oooo, pa đe si Miro? Šta je reć, kojim povodom?
– Ma evo bolan našli smo ti osobnu, donjeo neki momak. Kaže da je našao u Drugom nacinu.
– Too Miro majstore. Ja je tražim po cijeli dan, već mi je i odlazak u Zagreb skoro izvisio. Spasio si me.
– Ajde, ajde mali. Dođi danas po nju. Do 3 radimo. Ako ne stigneš donijet ću ti je ja do kuće.
– Može Miro, fala ti puno. Živio ti meni 100 godina.
– Ma ništa, to mi je posao. Čućemo se. Bog.

Sad Šokretu nitko nije bio ravan. Osobna u džepu, cura na faceu. Ma ne može bolje. Ali…
INBOX (1)… Evo Mare odgovorila. Je mala napeta, nije mogla docekat da joj se javim. Šta piše…
,,Balavac jedan idiotski, kad se nauciš ponašat onda se javi nekoj drugoj, a dotad se zakopaj u zemlju!!”
I broj prijatelja se spustio sa 154 na 153… Kad te neće, onda te neće…

Provjeri ovo!

Studentcuts

Program prvog dana Studentcuts festivala u S.D. Stjepan Radić

Kao što smo već najavili prethodnih dana, 14. i 15. svibnja Studentski dom „Stjepan Radić“ na …