Gvajana – prvo javljanje

Siniša Glogoški je otputovao u Gvajanu na 45-dnevnu ekspediciju. Siniša će sa svojim prijateljem Bernardom istraživati život domorodackih plemena i 250-metarski vodopad Kaiteur. Pokušat će ući i u špilju skrivenu iza samog slapa, a ukoliko im to uspije, bit će prvi ljudi na svijetu koji su u nju zakoracili…

Javio nam se sa prvim dojmovima i slikama prije nego se uputio u prašumu. Evo malo prica iz toplijih krajeva da nas ugrije u ove naše polarne dane …

“Sjedim u internet-kafiću i klima mi tuce u glavu. Da nisam preznojen maloprije ušao, ne bih ni znao da sam u Gvajani. Ovo će biti samo kratkotrajno osvježenje pred ponovni izlazak na ulicu. A to je pravi show! Prvo što doživite je glazba koja uvijek negdje svira. Puštena iz zvucnika velikih auta, mobilnih prodavaca CDa ili ulicnih restorana. Zvuk tog prekrasnog reggaea redovito prekidaju trube automobila. Evo cujem ih i sada. Obicaj je ovdje prilicno cudan.

Semafori postoje, no nitko se ne obazire

Iako prometni znakovi i semafori postoje, pravilo je smirena agresivnost uz davanje zvucnoa signala. Konkretno, to bi znacilo da kada prilazite raskrižju, ukoliko ste ga odlucili proći bez stajanja, potrubit ćete dva, tri puta (nekad cak i više) tako da vas ostali vozaci primijete. Kako svi žele prvi proći kroz raskrižje, tako svi i trube, ali u tom neobicnom kaosu sudara i nervoze nema. Mentalitet je takav, zakljucili smo Bernard i ja. – Polako polako, sve će biti brzo – govorio je moj djed i ovdje je taj stav potpuno primjenjiv.

100 % vlaga i temperatura od oko ugodih 30° Celzijevih stvaraju atmosferu goleme saune

Osim glazbe i automobilskih truba, iznenadit će vas miris. 100 % vlaga i temperatura od oko ugodih 30° Celzijevih stvara specificnu atmosferu goleme saune. Znoj vas oblijeva, a povremeni povjetarac krasno godi. Bernard se cudio bojama koje je ocekivao drugacijima, a mene još uvijek iznenađuje miris. Miris cvijeća i toplog zraka, ali najviše miris ljudi. Nisam još sreo osobu da je imalo zaudarala. Čak ni oni što trce na kilometrima morskog zida, ni zanimljivi krezavi rastafarijanci, niti povremeni prosjaci. Sve se tako miješa u jedan ugodan, prepoznatljiv miris koji će mi vjecno definirati Gvajanu.

Yo Yankee, Yo Man!

Ovdje smo tek par dana i doživjeli smo pravi kulturni šok. Pocevši od banalnosti kao što je vožnja na lijevoj strani ceste. Ozbiljan je to problem u uvjetima ovakve vožnje. Pazimo tako Bernard i ja pri svakom prelasku ceste, smiješni smo jer cekamo situaciju bez auta na casti, a to je rijetkost. No ne isticemo se samo po takvim sitnicama. Najviše se isticemo bojom kože. Na prste jedne ruke mogao bih nabrojati bijelce koje sam od dolaska vidio. Ljudi nas konstantno gledaju, dovikuju nam “yo yankee”, “yo man”; drugi nas pristojno pozdravljaju s britanskim “good afternoon”, a kad mi prvi pozdravimo, potvrdno klimaju glavom i s kreolskim naglaskom govore “alright”.

Jako su svi pristojni.

Stanovništvo Gvajane cini mješavina naroda, no rasne diskriminacije nema

Što god smo trebali za daljnju organizaciju putovanja, bilo karte iz Ministarstva šumarstva ili informacije iz turistickih ureda, svi su davali maksimum da nam pomognu. Prekrasna je ovo zemlja sa zanimljivom prošlosti. Prvo su tu bili domoroci Ameridiani koji su i danas skriveni u malim zajednicama, plemenima u unutrašnjosti zemlje. Došli su onda Nizozemci, pa Britanci i doveli jeftinu radnu snagu i robove iz istocne Indije, Afrike i Kine. Sada je to prilicno zanimljiva mješavina naroda gdje većinu cine Indijci i Afrikanci. Velik je broj i miješanih, no svi navode da nikakve rasne diskriminacije nema. Jedino su im bijelci egzoticni. Zapravo smo im možda više smiješni, ovako blijedi i znojni promatrajući sve izgubljenim pogledom.

Nebrojene prirodne ljepote

Puno fotografiram i snimam, pokušavam uloviti svaki trenutak, no toliko me ljepote okružuje da sam zasićen vizualnim informacijama. Ujutro prije zore redovito otiđem do morskog zida promatrati smeđi Atlantik. Ribici u daljini skupljaju mreže, aktivni sportaši trckaraju gore-dolje, a poneki rastafarijanac gol se kupa u daljini. Oduševljen sam ovom zemljom, a tek smo došli. Za nekoliko sati krećemo na jug, u džunglu, pa u savanu, pa na planinu.

Javim se uskoro.

Siniša Glogoški