Ne kažu ljudi za džaba da su studentski dani najbolji dani, a ako živite u domu i ako je taj dom na Savi, onda je to svakako pun pogodak. Osim novih lica s kojima ćete se susretati na fakultetu i u domu ćete svaki dan viđati ljude s kojima ćete zasigurno uskoro krenuti pisati priču života, priču koja će započeti prvim zajedničkim kavama, odlascima u menzu, druženjima na klupicama ispred paviljona i naposljetku izlascima.
Kad smo već kod izlazaka, tu se ponekad znaju pojaviti i nepozvani gosti – naši dragi zaštitari, koji se trude održavati red i mir baš kad se nema ne da biti mirnima. Svaki paviljon ima svog zaštitara, a kako sami kažu najviše posla imaju srijedom i vikendima kad se studenti odlučuju na izlaske.
Mnogima se znalo dogoditi da dobiju prijavu pa im zbog toga zaštitari i nisu baš najdraži, dok postoje i oni studenti koji su se unatoč prijavama sprijateljili s njimai zaista shvaćaju kako njihov posao uopće nije lagan. Vrlo vjerojatno jako mali broj stanara uopće zna njihova imena, dok je s njihove strane to drugačije, oni u najmanju ruku znaju koji smo mi paviljon, kat i krilo, a ako nam se ikad dogodilo da su nam pisali prijavu, onda nam znaju i ime.
Isto tako, mnogi ne znaju što oni uopće rade, možda misle da sjede noći dok mi spavamo, šetaju se, piju kave ili jednostavno gube vrijeme jer zaštitar može biti svatko, a malo ih zna da upravo dok mi spavamo oni nam osiguravaju miran san poput anđela čuvara, obilaze paviljone, penu se na svaki kat i ulaze na svako krilo ne bi li se uvjerili da nam zaista nište neće poremetiti mir.
Od svih zaštitara na Savi koji su tijekom godina dolazili i odlazili, napoznatiji i studentima svakako najdraži je upravo voditelj zaštitara Denis Zeman. Kako ste mogli primjetiti našeg Zeme već neko vrijeme nema na Savi, a razlog tome su zdravstveni problemi koji su ga snašli, pa zbog toga on vrijeme koje je provodio radeći sada, nažalost, provodi obavljajući pretrage. Svi koji znaju Zemu, svako će reći kako on nije samo zaštitar, on će nam pomoći kad može, saslušati kad god treba, prekoriti kad nismo dobri, nasmijati kad smo tužni, baš poput pravog prijatelja.
Budući da nam nedostaje jedan takav prijatelj, a sigurni smo i svima vama, željeli bismo da se vrati, no zbog problema s visokim tlakom zbog čega mu se pogoršao i vid, nije više u mogućnosti obavljati posao zaštitara jednako kao i dosad. No unatoč svemu, mi ne želimo da ga premjeste na drugi objekt nego da ipak ostane s nama, odsad ćemo mi paziti na njega, kao što je on dosad pazio na nas. Ako se svi skupa dovoljno potrudimo i pokažemo i našem Zemi i svima koliko nam je stalo da se vrati među nas, vjerujemo da će se ipak pronaći način da ostane s nama obavljajući funkciju primjerenu njegovu trenutnom zdravstvenom stanju.
autor: Antonia Adžić