Svjetsko prvenstvo u bioenergiji 2014.

(satiricki osvrt)

Čitajući nedavne panegirike bioenergiji po raznim hrvatskim novinama i portalima, došao sam do zakljucka da Hrvatski nogometni savez ocito treba radikalnu promjenu financijskog plana.

Ako smo stvarno došli do stadija da neke važne osobe našeg sporta smatraju da uspjeh nacionalne nogometne reprezentacije ovisi o intervenciji bioenergicara, pitam se zašto bismo više trošili toliko novaca na trening nogometaša? Zar ne bi bilo isplativije organizirati jednu „bioenergicku“ pod-reprezentaciju koju bi pratila Vatrene u stopu i neprestano im slala valove pobjednicke energije? Mogli bismo im dati i prikladno ime – „Vodeni“ – kako bi imali dobar balans Jing-Janga. Jedini problem bi bile utakmice koje padaju na datume koji su prema natalnoj karti naše reprezentacije iznimno nepogodni, ali uz malo ciste vibracije himalajskih kristala i moglo bi se valjda pronaći neku rupu i u zvjezdanom zakonu. Tako bi kroz vrlo kratko vrijeme naša odabrana vrsta bila na najboljem putu da zauvijek bude upisana anale svjetskog nogometa. Jer, sudeći prema natpisima, najveći problem svih izbornika je to što previše gledaju u teren, a premalo u kristalnu kuglu.

Međutim…

Problem je u tome što bi se kroz doušnicke kanale vrlo brzo proculo za našu „malu tajnu“. I s obzirom na cinjenicu da je bio-energija ocito jedini legalni oblik dopinga, možemo vrlo lako predvidjeti da bi kroz nekoliko godina i sve druge reprezentacije napravile svoje bioenergicke timove. Naravno, FIFA bi uskoro morala osnovati i ogranak FIBFA-e (Fédération Internationale de Bioénergétique-Football Association) kako bi uveli precizna pravila igre, primjerice da talijanski bioenergicari ne mogu slati negativnu energiju francuskim igracima prije, za vrijeme i nakon zajednickih utakmica. Naravno, tu su i prikladne sankcije: do 300 kalorija poslane energije je žuta, a više od 300 je, dakako, crvena tarot karta. Morali bismo imati i nezavisne suce bioenergicare koji bi strogo pazili na to da netko s klupe poskrivecki ne šalje energiju svojima. Ponad svega, telekineza, telepatija i svako drugo ometanje putanje koju bi lopta imala po Newtonovim zakonima, je najstrože zabranjeno!

Možemo lako predvidjeti da bi kroz vrlo kratko vrijeme igraci pali u drugi plan. Pa tko bi više obraćao pažnju na Ronalda kada svi znaju da tajna pravog nogometa leži negdje drugdje. Uskoro bi nacionalna bioenergicka reprezentacija postala pravi superstar tim. Napokon bi i fanovi imali svoje idole koji bi im preko samoljepljivih slicica mogli poslati toliko potrebnu pozitivu. Nije teško zamisliti da se Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014 pretvori u svjetsko prvenstvo u bioenergiji. Sve to ne bi moglo proći bez Shakire i njezinih lako pamtljivih stihova: Abraka Dabraka, Ej Ej, Waka Waka, Ej, Ej… Umjesto Coca-Cole generalni sponzor sada bi bio Duracell jer „igraci s bioenergijom traju do sedam puta duže.“

Čini mi se da bi ovo prvenstvo zauvijek moglo promijeniti kurs svjetskog razvoja. Mogli bismo biti ponosni, jer je upravo naša reprezentacija za vrijeme nedavne utakmice u Turskoj otkrila tajnu održivog razvoja – dok jedni troše energiju na terenu, drugi ju besplatno primaju iz svemira i distribuiraju dalje. (Možda je to ono što je Tesla predvidio u svojim vizionarskim nacrtima?) Koliko je ovo otkriće revolucionarno govori i cinjenica da se ova energija u svim okuženjima ponaša po zakonima supravodljivosti. Jer ocito vam ništa ne prijeci da iz svog toplog doma, gdje god bili, pošaljete jedan energetski paketić prema Stambolu. (Eh, da je lijepa Fatma to znala, žute dunje nikad ne prerasle u sevdalinku…)

Napokon, jedino što još preostaje prije nego što se naši navijaci zapute prema Estádio do Maracanã je par poticajnih transparenata i himni. Ali uz toliko pozitivne energije, inspiracija ne mi smjela biti problem, npr.

Zovi, samo zovi,
svi će space-shuttlovi
za te život dati…

Jedino što bi u cijeloj ovoj utopijsko-distopijskoj prici moglo biti problematicno jest to da bismo tog istog datuma proslavili dan kada je sport umro. Stoga me uvijek cudi spremnost profesionalnih sportaša da tako olako otvaraju prostor tome da sport postane besmislen baš kao njemacki papirni novac za vrijeme Velike depresije. Ništa manje opasni nisu naslovi koji sportska nadmetanja koriste kao priliku da okidanje mržnje među klubovima, državama i navijacima. Koliko je to samo daleko od prvotnog Olimpijskog ideala kada je za vrijeme sportskih nadmetanja vladao „sveti mir“, a igraci su morali položiti zakletvu da će se boriti casno i pošteno! Bojim se da nam sa svakim velikim natjecanjem smisao sporta postaje sve dalji i dalji.

Ipak, vjerujem da bi mi mnogi mogli prigovoriti na tome da zauzimam vrlo pristran stav pišući svoju kolumnu, jer se velik broj sportaša, primjerice, moli prije nastupa. Međutim, upravo u temeljnom stavu prema životu (pa i sportu) krije se prava razlika između magijskog i molitvenog stava. Podsjećam da je molitva prvenstveno boravak u Božjoj prisutnosti u koju ulazimo i u sretnim i u teškim životnim situacijama. Molitva ne osigurava uspjeh, ali nam zasigurno daje nadu da nas neuspjeh neće uništiti. Osoba koja se moli ne „zauzdava“ Božju moć u svoje privatne svrhe, već dubinski želi da talent koji ima bude na veću izgradnju. S druge strane, bioenergija ocito pretpostavlja da postoji nacin da ovladamo silama „svemira“ i upotrijebimo ih u svoju vlastitu korist, što god ona bila.** Pa makar nogomet zvali „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“, valja se prisjetiti da postoje i one bitne. Jer, ne živi covjek samo od nogometa…

Srdacno,

don Damir

P.S. Kao dodatnu referencu, na ovom linku možete procitati odgovor na pitanje o bioenergiji u kontekstu vjere i znanosti.

** Sva djela magije i caranja , kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ. Za osudu je također nošenje amajlija. Spiritizam cesto ukljucuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se cuvaju. Nezakonito traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga. (Katekizam Katolicke Crkve, 2117)


izvor: studentski-pastoral.com


Provjeri ovo!

Dan kad je Zagreb izgubio Sidro

 Igor Kralj/PIXSELL Tekst je prenešen s bloga “Vagonašica”, Dubravke Glavine, koji možete posjetiti ovdje! Predugo …