Stjepane, sretan rođendan!

Stjepan Radić rodio se 11. lipnja 1871. kao deveto dijete u siromašnoj seljackoj obitelji u selu nedaleko od Siska, u Trebarjevu Desnom.

U ranoj mladosti Radić je mnogo putovao i proucavao ponajviše narodni život i seljacko gospodarstvo. Tada se odlucio posvetiti politici ili, kako bio on rekao, da će uciti i braniti svoj narod.

Radić je boravio u mnogo gradova, škola i sveucilišta, ali ih je bio prisiljen napuštati upravo zbog svoga bunta i prosvjeda. Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave u jesen 1895., osuđen je zajedno s dvadesetak studenata zagrebackoga Sveucilišta, s kojeg je dvije godine prije toga iskljucen. Zatim je studirao, ili pokušavao studirati, u Pragu, Parizu, Budimpešti, Moskvi i drugdje. Ujedno uci jezike, upoznaje politicke prilike i politicare.

Godine 1904., zajedno s bratom Antunom, osnovao je Hrvatsku pucku seljacku stranku. Premda je Radić težio širem, sveslavenskom ujedinjenju te zbog toga putovao u Rusiju, 1918. se izjasnio za ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca na temelju demokratske jednakopravnosti. Tražio je da se buduća država uredi na federativnome nacelu, istupajući protiv centralizma i velikosrpske hegemonije. Otada pocinju njegovi nesporazumi s novim režimom, koji ga želi slomiti pritiscima, progonima i zatvorom.

Godine 1925. svoju će stranku, koja se tada zvala Hrvatska republikanska seljacka stranka, dovesti do toga da prizna monarhiju i centralisticki Vidovdanski ustav. Štoviše, Radić ulazi u Vladu, a stranka ponovno mijenja svoje ime u Hrvatsku seljacku stranku, ali je već dvije godine poslije ponovno u opoziciji. Tada sa Svetozarom Pribicevićem stvara Seljacko-demokratsku koaliciju i traži reviziju ustava. U proljeće 1828. Radić dobiva mandat za sastav vlade, no opstrukcija radikala ruši njegove planove. Bilo je jasno da su suprotnosti, koje su prožimale cjelokupan život stare Jugoslavije, toliko narasle da bi za njihovo rješavanje trebali radikalni zahvati, cak rušenje cijeloga društveno-gospodarskog sustava što ga je država ljubomorno cuvala. Odnosi u Skupštini postaju tih dana sve napetiji, a za nesporazume se okrivljuju prvaci HSS-a. Tada se pocinju širiti glasine o potrebi likvidacije Stjepana Radića. Radić je objavio clanak o tome, dan uoci skupštinske sjednice, u dnevniku svoje stranke Narodni val.

Poznata je povijesna cinjenica da je radikalski poslanik Puniša Racić 20. lipnja 1928. pucao u Skupštini u poslanike HSS-a. Teško je ranio Stjepana Radića, a ubio je njegova sinovca Pavla Radića i Đuru Basariceka. Zlocin u jugoslavenskoj skupštini naišao je na zgražanje cijelog civiliziranog svijeta, a kada je 8. kolovoza od zadobivene rane Stjepan Radić umro, njegov posljednji ispraćaj pretvorio se u prosvjed protiv režima. Kasniji događaji pokazali su da je Puniša Racić imao moćne zaštitnike na dvoru, ali jednako tako da njegov revolver nije mogao riješiti sudbonosne politicke probleme stare Jugoslavije, pa ni hrvatsko pitanje.


izvor: hrt.hr

Provjeri ovo!

Dan kad je Zagreb izgubio Sidro

 Igor Kralj/PIXSELL Tekst je prenešen s bloga “Vagonašica”, Dubravke Glavine, koji možete posjetiti ovdje! Predugo …