Savski list: Intervju s upraviteljem doma

Intervju s upraviteljem Studentskog doma “Stjepan Radić“, gospodinom Boženkom Ćosićem.

 

 1.     Poštovani gospodine Ćosiću, već ste 7 godina upravitelj na Savi. Što se promijenilo od Vašeg dolaska?

Najveća promjena  otkako sam  došao na mjesto upravitelja je  izgradnja dva nova paviljona te povećan kapacitet naselja za 450 mjesta. No, bit ćemo iskreni i reći da je to  zasluga MZOŠ-a, Sveučilišta u Zagrebu, Grada Zagreba i Studentskog centra.

Osim toga, uveden je i sustav ON LINE rezervacija kojim smo riješili gužve pri useljenju. Dakle, student odmah pri dolasku u dom na blagajni s predočenjem “X“-ice obavlja plaćanje i na najbrži  način useljava u svoju sobu.

Uvijek napominjem da ovaj način rezervacija želimo još unaprijediti, te je svaki stanar sa primjedbom ili sugestijom dobro došao. Moja su mu vrata otvorena.

U suradnji sa Studentskim odborom zatražili smo od Uprave SC-a otvaranje praonice rublja, osmislili način njezina rada i, kako vidimo, imamo „slatki „problem jer ćemo je morati proširiti.

Kroz podršku istog Studentskog odbora premjestili smo fitness centar u 11. paviljon, a ja sam, kao kineziolog, jako zadovoljan činjenicom da je uvijek pun.

Može li se još bolje ili je li se moglo još nešto promijeniti? Uvijek treba težiti boljem, ali budimo iskreni i priznajmo da živimo u teško vrijeme besparice koja ne zaobilazi ni SC, evo, i u sanaciji smo. No nećemo odustati od nastojanja da uz pomoć Uprave SC-a  što bolje zadovoljavamo vaše potrebe od kojih je najvažnija sanacija starih paviljona (oko 2700 mjesta). Nadam se da će Zagreb dobiti Europsku Univerzijadu 2016. te da će se zbog toga i ova naša zajednička želja ispuniti.

 2.     Utječe li posao na Vaš privatni život? Je li Vaše radno vrijeme od 8h do 16h ili ono traje i kada dođete doma?

Moje radno vrijeme je od 7h do 15h, ali ne prestaje ni prije ni poslije tih sati, jer službeni telefon ne gasim. Moram biti stalno dostupan i u slučaju nekog kvara i druge specifične situacije moram reagirati. Često mi se pokvare neki privatni planovi, ali u ovo teško vrijeme, kada je toliko nezaposlenih, bilo bi se nepošteno žaliti  zbog posla. Svatko tko danas radi mora biti zadovoljan.

Upravitelj je i vrsni košarkaš

 3.     Kako reagirate na neke natpise i objave u medijima da studenti u domu samo izlaze, opijaju se i ništa ne uče?

Ne volim neprovjerene i senzacionalističke natpise jer je prava istina o stanarima doma samo jedna, a to je da se radi o divnim mladim ljudima koji u svako doba znaju razlog zašto su ovdje došli, koje su im studentske obaveze, koje su im  obaveze slijedom pravila Domskog reda, a normalno je da ne mogu stalno učiti, biti napeti, te zaslužuju i malo razumijevanja za poneki mladenački hir.

 4.     Planira li se možda u skorije vrijeme renoviranje paviljona?

Mi iz Uprave, a i vi stanari, odlično znamo kakvo je stanje starih paviljona ali i sanitarnih prostora 5. i 6. paviljona. Svjedoci ste svakodnevnih popravaka koji se događaju zbog dotrajalosti sanitarija i imate razumijevanja.

Vjerujte, pri dolasku na mjesto upravitelja naselja mislio sam da je to posao koji se uglavnom sastoji od rada sa studentima i razgovora s njima, ali uvjerio sam se u drugo. Najčešće razgovaram s majstorima i dogovaram otklanjanje kvarova tako da sam dobrano zagazio i u građevinsku struku.

Šalu na stranu, ukoliko u najskorije vrijeme ne krene sanacija starih paviljona (veliku nadu polažemo u spomenuto dobivanje  Univerzijade 2016.), naći ćemo se u velikim problemima.

5.     S kakvim Vam se problemima studenti obraćaju i dolaze?  Uspijevate li riješiti te probleme te pomoći studentima? 

Osim tehničkih problema koji proizlaze iz navedene starosti objekata, studenti nam se obraćaju najčešće zbog nesuglasica sa cimerima. Nažalost, financijska kriza se osjeti i u sve češćim molbama za odgodu plaćanja stanarine, a krajem akademske godine studenti nam se najčešće obraćaju tražeći pojašnjenja potrebne dokumentacije za natječaj za ostvarivanje prava na smještaj. Mislim i nadam se da nitko tko se obratio meni ili mojim pomoćnicima nije naišao na zatvorena vrata. Trudit ćemo se da tako ostane i u budućnosti.

 6.     Jesu li studenti sigurni u domu? Primjerice, prije je bilo nekih krađa, a još se nije riješio problem u vezi krađa bicikala?  Planirate li osigurati adekvatan prostor za bicikla da se konačno i taj problem riješi? 

Ova tema je česta tema na sastancima sa Studentskim odborom. Moj stav i želje su jasne od prvoga dana. Mislim da u svakom paviljonu u noćnoj smjeni mora biti jedan zaštitar, uostalom postoje i porte. Vi i ne znate da su prije 20 godina studenti bili dužni  jednom u semestru dežurati na paviljonskoj porti. Jasno nam je da je to  sada nemoguće provesti.

Drugi  sigurnosni aspekt tiče se promjene brava i cilindara starih paviljona. Tamo su sada stare brave i ključevi koji se lako kopiraju. Vjerujem da bi ugradnjom brava s ključevima koji se ne mogu kopirati, kakve imamo u 5., 6., 11. i 12. paviljonu, ovaj bitan problem bio manji.

Nažalost, krađe bicikala su čest problem i mi bismo mogli hladno odgovoriti da to ne spada u našu odgovornost, ali bilo bi krajnje nepošteno. Zaključili smo da bi prostor sa istočne strane uprave, koji gleda prema 8. paviljonu, bio idealan za natkriveni i kamerom opremljeni prostor na kojem bi bicikli bili bolje čuvani.

Ovaj projekt je u izradi i vjerujem da će ugledati svjetlo dana.

7.     Početkom svake akademske godine povlači se pitanje o kupovini mjesta u studentskom domu. Koliko zapravo studenata živi ilegalno u domu na Savi i može li se uopće u potpunosti kontrolirati? Kako riješiti taj problem?

Otkada postoji ovaj studentski dom jedini način borbe protiv ustupanja (prodaje) mjesta bile su noćne, točnije jutarnje kontrole. Taj postupak nikome nije drag. Studentima nije ugodno kada im u šest ujutro djelatnici doma ulaze u sobe, a vjerujte ni nama to ne predstavlja zadovoljstvo. Nakon kontrole imamo niz problema. Nije problem napisati disciplinsku mjeru (prestanak prava na smještaj) onome tko je ustupio mjesto i onemogućiti ga da isto napravi sljedeće godine ali što učiniti sa studentom koji je koristio tuđe pravo na smještaj?

Ipak, svjetlo na kraju tunela donijela nam je Bolonja, točnije zbog sve veće mobilnosti studenata, zbog nemogućnosti životarenja u vječnom statusu apsolventa, ali i zbog opće društvene situacije, studenti značajno brže iseljavaju nego prije. Nakon diplomiranja odlaze kućama, a nama u SC-u otvara se prostor spuštanja bodne granice već od početka listopada. Ove godine do Božića tri puta smo spuštali bodnu granicu (oko 50 bodova), a početkom siječnja bodna granica pala je na 1 bod. Dakle, svaki student koji treba studentski smještaj, mogao ga je dobiti od početka siječnja. Normalno, uz osnovni preduvjet da je predao ispravnu potrebnu dokumentaciju.

Vjerujem da su ove informacije već došle do studenata, a moja poruka je da nema potrebe upuštati se u nedopuštene radnje, jer ćemo i sljedeće godine imati isti princip spuštanja bodnih granica odmah nakon početka useljenja, a kontrola će i dalje biti.

 8.     Koji Vam se događaj na Savi, u ovih 7 godina koliko ste upravitelj, urezao u pamćenje?

Bilo je ružnih, ali na sreću puno više lijepih događaja. O ružnima nećemo, a najdraže mi je uvijek vidjeti studente sa cijelom obitelji i s diplomom u ruci. Tada sa osobitim zadovoljstvom priđem i pitam koliko su u domu i kako im je bilo. Odgovor obično glasi: tu sam 4 ili 5 godina i bilo je OK.

Kroz ovih mojih 7 godina, dom su posjetili najviši državni i crkveni dužnosnici što jasno pokazuje koliko je ovo bitno mjesto na sveučilišnoj karti.

Od nadolazećih događaja, nadam se svečanosti otvaranja saniranih starih paviljona. Vjerujem i vi.

 9.      Kakav odnos imate s domskim Studentskim odborom?

Studentski odbor izrazito uvažavam. Sva bitna pitanja i odluke vezane uz život u domu iznosim pred njegove članove i prokomentiram ih s njima. Studentski odbor ima veliku lepezu želja, a mi smo tu da realne želje i realiziramo. Tako su nastali fitness centar i praonica rublja,  tako su nastali i “Radićevi dani“. Studentski odbor mora biti tijelo u kojemu će biti studenti iz raznih  fakultetskih područja. Odbor ima svoje termine za sastanke, a s Upravom naselja sastaje se 2-3 puta mjesečno. Mi iz Uprave na svim sastancima s Odborom molimo da nas na vrijeme obavijeste o tehničkim problemima u domu, o eventualnim problemima sa djelatnicima SC-a , o svim drugim novonastalim situacijama. Samo na taj način nam svima može biti bolje.

 10.                       Planovi za budućnost?

O planovima vezanim uz dom već sam sve rekao. Svi planovi vezani su za sanaciju starih paviljona i podizanje stupnja sigurnosti, a privatno samo želim biti zdrav što želim i svima vama.

Razgovarala: Jelena Stipović/časopis Sava