Preko trnja do zvijezda

Nakon 20. godina koje je većina nas (moja generacija) proživjela, još cesto dolazimo do situacija kada neznamo što i kako. Ljudi smo, pokvareni ljudi koji neznaju ni sami što žele… Svijet je toliko šaren, toliko toga nam daje, a mi budale kao što i jesmo i dalje odbacujemo stvari od samih sebe jer smatramo da je to ispravno, da će nam biti bolje, da će sreća doći i sve će biti lijepo.

K’o što su rekli, griješi se iz neznanja, ali to u potpunosti nije tocno.  Znamo i više nego ikad prije, svaki dan ucimo na ovaj ili onaj nacin… Nešto što će nam trebati za, nadam se, našu budućnost u smislu posla, ali i ono ljudsko, ono životno važno.

Dijelim ove redove s vama jer možda se baš neko k’o cita ovo zapita neke stvari, potroši nekoliko minuta već ionako isplaniranog dana, možda ga nešto trzne, da se tako izrazim, i da barem za tren osjeti da je covjek, fizicko i psihicko biće stvoreno da pruža svom bližnjemu najbolje od sebe.  Teško je uvidjeti neke stvari kad se  tako slijepo držimo svojih nekih puteva koji i nisu smisleni… Ali, ljudi vole biti u svojim nekim oblacima, mjestima gdje sve podređeno njihovoj volji… 

Kažu isto da nikad nije kasno, ah… K’o bi to znao… Ponekad je kasno, ponekad nije, ali, uglavnom, požalimo za (ne)ucinjenim stvarima jer smo bili tako reći “slijepi”.  

Koja je poruka svega ovoga? Pa, sve ima  svoju poruku. Na vama je da ju sami otkrijete, na ovaj ili onaj nacin, uz uvjet da je ona ispravna, a ne da je tumacena svojom verzijom i istinom… Istina zna biti teška, zna doći trenutaka kada nam se sve jednostavno složi i loše stvari se događaju, ali na nama je dali ćemo to prigrliti i ohrabreni i nauceni nekom podukom krenuti dalje ili ćemo stajati na mjestu, biti samo kipovi.

Poducen stvarima koje su mi se izdešavale, glavno je i dalje se boriti i kada nema više smisla. Za svoje bližnje, za posao ili pak dragu ljubav koja ti obasjava dan,  koja te shvaća i hoda kraj tebe putem života. Jedna poslovica koja mi je narocito draga jest: Preko trnja do zvijezda. Pa ovim putem imajte i vi na umu da sve to moramo proci kako bi jednog dana bili ljudi u punom smislu te rijeci i ispisali svoj život najbolje što možemo.

Nadam se da mi neće netko zamjeriti ovaj trenutak inspiracije…

By VvReaper

Provjeri ovo!

Dan kad je Zagreb izgubio Sidro

 Igor Kralj/PIXSELL Tekst je prenešen s bloga “Vagonašica”, Dubravke Glavine, koji možete posjetiti ovdje! Predugo …