Misterij u paviljonu 6

Prica iz moje perspektive

Subota je navecer,cimer i ja dogovaramo se gdje ćemo van. Roko- sve djeca, bljak, Žabac-minimalno 21.god a meni 19. Ništa se nismo dogovorili a on se otišao tuširati. Ubrzo stiže mi poruka na mom „precijenjenom“ facebooku od frendice, koja bi na cugu do Roka oko 9. Reko „može, dođem po tebe“. I tako odošmo nas dvoje na cugu. Kako nam je bilo jako zabavno, nakon dugo vremena vidjeti se ponovo, vrijeme nam je brzo prošlo i shvatimo da smo već 5 sati tamo. Dosta je bilo, neda nam se plesat, pa pođemo na most jest, i onda kući. I tako vratim se ja kući oko 2.30 u noći, razbacim COD-a 30-ak minuta i legnem spavat.

Prica iz perspektive moga cimera
(ne znam ju baš tocno ali najvažniji dio znam)

Dakle, 10 je sati moj cimer meni šalje poruku : „u sobi sam xxx ti dođi ako budeš mogao“. Poceli su cugat , i nakon nekog vremena kad su se cuvari „uzjebali“ otišli u Žabac. U Žabcu im je bilo dosadno pa su pošli u stan kod prijatelja na drugi kraj grada. Popili su dovoljno da ne znaju baš što rade i bilo im je zabavno. Oko 6 sati ujutro sjeli su on i njegova prijateljica na bus i krenuli prema paviljonu. Došao je do paviljona oko 6.20. Bio je još uvijek dovoljno pijan da ne zna baš što radi, i takav krenuo prema svojoj sobi XX2. Kad se popeo na svoj kat i došao do „svoje“ sobe zatekao je veoma neobicnu situaciju: soba je NESTALA. Vratio se par koraka unazad i uocio da sobe idu redoslijedom XX0, XX1, XX3. To mu je bilo nepojmljivo. Stavio je ruke na zid i malo proucavao gdje bi mogla biti vrata XX2. Kada ih nije našao stavio je svoj kljuc u vrata XX1 i pokušao otkljucati ali nije uspio. Nakon toga stavio je kljuc u vrata XX2, ali pošto sam ja bio unutra i spavao,vrata su bila otkljucana, te ni njih nije uspio otkljucati. To ga je još više zaprepastilo, pa je otišao po žensku osobu sa kojom je došao, a koja se u to vrijeme već bila presvukla. Ušao je u njezinu sobu i rekao „ molim te pomogni mi nestala mi je soba“, ona ga pogleda izgubljeno i prasne u smijeh. Mrtav ozbiljan, a i uplašen kaže joj „ne zajebavam te, dođi i vidi“ cura onako izgubljeno ode s njim do sobe i stvarno fali soba XX2. Tako su njih dvoje neko vrijeme proucavali o cemu se radi. Kada su već bili toliko prestrašeni i jadni izgubljeni došao je moj cimer na ideju da nazove mene.

Prica iz moje perspektive

Spavam, 6.29 ujutro. Zvoni mi mobitel, naravno prestrašen, izgubljen i u polusnu javljam se, ne znajući ni sam što radim. Sa druge strane moj cimer: „File ajde molim te izađi iz sobe“ i ja naravno pošto sam imao nekoliko nezgoda sa cimerom, koji mi je ujedno i susjed u gradu u kojem živimo te dugogodišnji prijatelj, zabrinuto izletim iz kreveta, još uvijek u polusnu i otvorim vrata sobe. Zateknem njega i prijateljicu mu kako stoje pokraj sobe sa rukama na zidu i traže sobu XX2. Izađem onako samo u gaćama i priupitam „što je bilo“ ? Kaže mi cimer de pogledaj u kojoj si sobi. Ja se naravno, u tih 20 sekundi koliko je prošlo, nisam dovoljno razbudio. Pogledam na vrata sobe a na njima stoji XX3. Tu sam se i ja zaprepastio. U sekundi sam prevrtio sam cijeli film od kad sam se vratio u sobu iz Roka. Pojeo sam bananu, popio cokoladno mlijeko, igro COD, otuširao se te oprao zube. Dali je moguće da sam sve to napravio u krivoj sobi ???? Postavio sam si veliki upitnik u glavi. Otvorim ponovno vrata od sobe i pogledam sve moje stvari su unutra. Onako u polu snu sav izgubljen došao sam do zakljucka : jebote neko mi je zamijenio sobu. Sav izgubljen izađem na hodnik da vidim gdje sam. I tako jedini trijezan od nas troje, napokon razbuđen, kao Hercule Poirot krenem tražiti tragove. Napokon nakon nekoliko minuta gubljenja po hodniku skužim da je neki vandal, ali ujedno i legenda napravio taku spacku mom cimeru da bi se mogao film snimiti. Naime, zamijenio je brojeve soba XX2 i XX3. Neznam samo kako je pogodio ko će tocno to jutro biti pijan. Neznancu svaka cast.

I sad dok pišem ovo 13.40 cimer moj dolazi na ideju da narucimo picu, ali neznamo naravno u koju sobu da narucimo :D.D.
Nadam se da vam se prica svidjela, u skoro vrijeme moguće je da napravimo filmić, ali kad se uzme u obzir koliko smo obojica lijeni, šanse su veoma male :DD

Provjeri ovo!

Dan kad je Zagreb izgubio Sidro

 Igor Kralj/PIXSELL Tekst je prenešen s bloga “Vagonašica”, Dubravke Glavine, koji možete posjetiti ovdje! Predugo …