Studentski vjeronauk: Sedma i deseta Božja zapovijed

Dugo ga nije bilo, s nestrpljenjem smo ga svi cekali, možda i zaboravili na njega, ali konacno smo ga docekali. Omiljeni vjeronaucni susreti ponovno pocinju i donose nam tako potrebnu tjednu dozu duhovnosti. Ovaj tjedan nastavile su se obrađivati preostale od Deset Božjih zapovijedi. Na red su došle sedma i deseta, o zakonu protiv krađe i još važnije protiv zlonamjernog srca.

Sedma Božja zapovijed

O zapovijedima se može raspravljati jer, na primjer, neki ljudi ne vjeruju u Boga pa se samim time na njih ne odnose prve tri zapovijedi. Neki opet treću zapovijed tumace drugacije i prilagođavaju je sebi kako im najviše odgovara te idu na misu jako rijetko. S druge strane neki ljudi su odgojeni od strane jako loših roditelja ili bez roditelja i samim time ne drže se cetvrte zapovijedi, a neki (budimo iskreni većina) jednostavno ne poštuju šestu Božju zapovijed iz intimnih razloga. Sedma Božja zapovijed nema takvih sivih podrucja, svi ju poštuju ili su svjesni toga da ju treba poštovati. Svjesni su da je loše krasti. Stoga se sedma Božja zapovijed može vrlo jednostavno razložiti i nema potrebe dodatno razlagati cinjenicu kako nije dobro krasti. Deseta zapovijed zapravo je ono što je znatno zanimljivije jer ono ukljucuje naše srce, misli i namjere iza svakog takvog grijeha.

Deseta Božja zapovijed

Prva verzija u Bibliji gdje se zapovijedi objavljuju nalazi se u Knjizi Izlaska 20, 17. U izvornom aramejskom jeziku koristili su se isti glagoli za devetu i desetu zapovijed, ne poželi:

”Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!”

Međutim, u drugoj verziji u Ponovljenom zakonu 5, 21 izvorno koristila su se dva razlicita glagola:
 Šamale što znaci ne poželi usmjereno stvarima i
 Amah što znaci također ne poželi, ali usmjereno osobi

Deveta i deseta zapovijed specificne su jer su se smatrale najvažnijima uz prvu. Naime, po starom semitskom obicaju prva zapovijed nadopunjuje zadnju i tako redom. Zašto je tomu tako, razlog tražimo u samoj prirodi zapovijedi. Ako malo razmislimo možemo vidjeti da je prvih osam zapovijedi donekle i uređeno od strane države, ali ono što država ne može urediti su zakoni, nagoni i osjećaji u našim srcima, a upravo oni su u većini situacija razlog ubojstvima, silovanjima, krađi i brojnim drugim vrstama nasilja.

Materijalni svijet

Svijet u kojem živimo i u kojem smo okruženi sastoji se od brojnih materijalnih stvari. Od osnovnih potrepština za život preko stvari koje želimo imati i štedimo novce za pa sve do same svrhe našega obrazovanja. U Knjizi Postanka piše da je Bog sve stvorio pa tako i sve materijalno oko nas, što znaci da je sve to stvoreno nešto dobro, ne zlo. Međutim, Bog je također rekao da je sve zemaljsko prolazno, polazeći ponovo od najmanjih stvari pa sve do velikih država i carstava. Sve zemaljsko ima svoj rok trajanja, duži ili kraći, i sve će jednoga dana uminuti pa tako i mi ljudi. Kad se to dogodi odlazimo u svijet koji ne poznaje materijalno, u Kraljevstvo nebesko. U Mateju 25 opisuje se kako Bog daje talente, materijalne stvari i ostalo zemaljsko kao trening. Neka vrsta ispita kojom se pokazuje koliko smo spremni za Nebo. Boga, dakle zanima iskljucivo srce, a glavni cilj ovog vjeronaucnog susreta bilo je osloboditi se od nagona za materijalnim i prolaznim stvarima.

Kvantiteta vs. kvaliteta

Pretpostavimo da je neka osoba uskratila drugu za iznos od pet kuna. Objektivno gledano ta osoba nije pocinila ogroman zlocin ili nešto nepopravljivo i sud covjeka nije strog na tako sitan propust. Ali sud Boga se tu znatno razlikuje od našeg jer On ne poznaje kvantitetu, on poznaje srce. Nitko ne jamci da ta ista osoba ne bi bila u stanju nekoga uskratiti za deset, sto ili tisuću puta veću vrijednost da je bila u prilici. Upravo u tim trenutcima deseta zapovijed dolazi do izražaja jer se tu ocituje želja, htijenje, namjere i sl. i zato je jako važno pravilno oblikovat i promijeniti svoje srce.

Oblikovanje srca

Najbolji nacin ispunjenja ove zapovijedi i pravilne promjene i oblikovanja svog srca je definitivno davanje. Ali opet i kod davanja se javljaju neki problemi, a to su:
 Dajemo kada imamo viška sredstava
 Dajemo kada imamo grižnju savjest ili
 Dajemo kada vidimo da ljudi oko nas daju

Ovo nisu problemi jer je takvo davanje nije nešto loše, daleko od toga, zapravo nikada nije loše dati. Ali opet se ponavlja, sve što Bog poznaje je srce i jedino pravo davanje koje bi trebali vršiti je iskreno davanje iz ljubavi u pravilnoj mjeri. Pravilna mjera bila bi ona koja oznacava davanje do one razine koju ćemo osjetiti, ali manje od onoga što će nas oštetiti te trebamo biti konstantni u tome.

S druge strane može biti situacija da mijenjamo svoje srce nabolje i ispravljamo pogreške iz prošlosti. Tada, ako smo nešto prije ukrali i imamo grižnju savjest zbog toga to bismo trebali vratiti, a ako nismo u mogućnosti vratiti, tada bi trebali to ili štogod drugo dati u dobrotvorne svrhe.

Don Damir završio je vjeronaucno predavanje citatom iz Poslanice Filipljanima 3:

”Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, cak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suoblicen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.”