Hrvatska rukometna reprezentacija večeras od 18:00 igra svoj prvi susret na Europskom prvenstvu u Danskoj. Uoči prvenstva, porazgovarali smo s povremenim reprezentativcem, bivšim igračem RK Zagreba te budućim članom njemačkog bundesligaša Melsungena – Marino Marić.
Za ovu smotru nije dobio poziv od izbornika Slavka Goluže te se u miru može pripremiti s RK Mariborom za drugi dio polusezone i transfer u najjaču rukometnu ligu na svijetu.
Marino, nisi bio u izboru za ovo prvenstvo te si se mogao posvetiti klupskim zadacima.
Tako je, nakon četiri godine se ne nalazim u užem izboru hrvatske reprezentacije. Ovu zimu sam raskinuo ugovor s RK Zagrebom koji nije bio zadovoljan s mojim uslugama te smo napravili sporazumni raskid ugovora. Trenutno igram u slovenskom Mariboru, za jednu veoma mladu i potentnu momčad.
Na ljeto odlazim u njemački Melsungen. Dobio sam ponudu koja mi se činila jako dobrom za nastavak i razvoj moje sportske karijere te sam na kraju pristao. Ljudi iz Melsungena su me željeli te sigurno mogu biti zadovoljan što ću zaigrati u njemačkom bundesligašu.
Kako ocjenjuješ snagu reprezentacije u odnosu prije godinu dan kada si i sam bio član iste?
Reprezentacija je, što se tiče igračkog kadra, u punom sastavu i pogonu. Izbornik je poveo 18 igrača. Stub naše igre bit će Domagoj Duvnjak s još nekoliko igrača i golmanima. Dosta je mladih igrača koji će svojim znanjem i snagom pokušati pridonijeti rezultatskoj napetosti. Sve u svemu – jako dobar kadar koji je gotovo isti kao i prije godinu dana s nekoliko sitnih promjena.
Koliko će se osjetiti izostanak Blaženka Lackovića?
Blaženko je zajedno s nekoliko još igrača lagano na izlaznim vratima reprezentacije. Nekoliko zadnjih prvenstava je bio ozlijeđen i nije mogao pomoći te je ovo bio nekako samo nastavak na sve do sada.
Što misliš o smjeni igrača u reprezentaciji, posebice u slučaju Ivana Balića?
Pa činjenica jeste da vrijeme gazi sve pa tako i velikane i heroje hrvatskog rukometa kao što su Balić, Metličić, Špoljarić, Lacković, Džomba, Šprem i da ne nabrajam dalje. Činjenica je i da Hrvatskoj treba nova mlada rukometna sila, ali mišljenja sam da se Hrvatski rukometni savez olako odrekao svojih dijamantnih igrača.
Zaslužili su mnogo, mnogo vise pažnje i ljubavi nego što im je pruženo u Hrvatskoj. Da su nekim slučajem rođeni kao Nijemci i sve to napravili, mislim da bi trgovi i ulice dobili imena po njima.
Svi ti igrači su se pomirili s tom činjenicom, ali mišljenja sam da im je načinjena određena doza nepravde i to se ne smije dešavati.
Tko od mladih snaga može iskočiti i pomoći Duvnjaku za ostvarivanje velikih rezultata?
Hrvatska ima jako velik broj mladih i perspektivnih igrača. Najviše će pridonijeti oni koji dobiju priliku i opravdaju očekivanja. Mlađi igrači koji se ne snađu, neće dobiti povjerenje izbornika.
Je li Stipe Mandalinić jedan od tih mladih koji čak može zamijeniti i Lackovića?
On je jedan od tih mladih perspektivnih igrača koji svojim razdornim šutom plijeni publiku i zaista je jedan jako atraktivan lijevi vanjski. Fizički je jako napredovao. Tehnički i taktički malo zaostaje što je normalno i očekivano za njegov uzrast i iskustvo. Ukoliko napreduje u tom segmentu imamo novog Laca.
Koga vidiš u polufinalu turnira?
Kao i uvijek favoriti su oni koji posljednje desetljeće vladaju na rukometnoj sceni. Hrvatska, Francuska, Španjolska i Danska. To su recimo top četiri. E sada, dosta ovisi i o ždrijebu. hoće li se te reprezentacije možda susreti prije i eliminirati jedna drugu. Blaga prednost ide domaćinu Danskoj. I prošlo prvenstvo u Španjolskoj su zaista bili superiorni. Poklekli su u finalu. Tko zna. Mislim da nema nekih iznenađenja.
Zanimljivo će biti otvaranje turnira pa ćemo vidjeti što i kako. Sigurno Island i Švedska nisu za zaboraviti. Imamo s druge strane Poljake i Srbe. Bit će sigurno zanimljivo. Kad se prvenstvo malo zakotrlja sve će nam biti jasnije.
Hrvatska pada u završnici turnira. To je nekako činjenica. Što misliš, što je glavni razlog tome? Trema? Strah? Ili jednostavno kvalitetniji protivnici?
Kao što sam rekao – stub Hrvatske je Duvnjak uz još par igrača i golman. Mladi momci su tu da pomognu koliko ide. Ako naši glavni igrači uđu “ranjeni” u polufinale, onda je zaista teško izboriti se s najjačima tako oslabljen. Sve je stvar fizičkog i mentalnog stanja. Ako uđeš neokrznut u polufinale, veliki su izgledi da osvojiš turnir.
Marino, hvala ti na ovom razgovoru i želimo ti sve najbolje u nastavku karijere.
Hvala i vama i pozdrav svima koji čitaju esava.info te Ćaltu i njegovu grupu. 🙂
www.esava.info