esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Trideset godina Nevenka Katalinić zaposlena je u Studentskom centru, a posljednjih pet godina jedina joj je radna obveza doći na posao, za što prima mjesecnu plaću od 5000 kuna. Mnogi bi rekli da je to posao iz snova, ali Nevenka drži da su joj uskraćena temeljna ustavna prava – pravo na rad i radno dostojanstvo.
Nevenka Katalinić postala je zaposleni “besposlicar” Studentskog centra kada je 90-ih godina, radeći na obracunu studentskih isplata za rad preko Studentskog servisa, doznala za brojne malverzacije, pretrpjela zlostavljanja svoga poslodavca, stalne ucjene i pritiske.
– Upozoravala sam nadređene na propuste i nepravilnosti u radu Studentskog servisa SC-a, bilo da se radilo o isplatama za rad studenata, za što vjerujem da će nadležne službe konacno naći odgovorne, bilo da se radilo o stalnom mobbingu. Radila sam 8 sati dnevno bez prava na odlazak na WC, uz 15 minuta pauze za rucak, pretrpjela brojne uvrede svojih šefova, a onda više nisam mogla izdržati – prisjeća se Nevenka Katalinić. Uputila je brojna pisma šefovima, od najnižih pa do samog ravnatelja SC-a, a zbog isticanja nepravilnosti vrlo brzo stigla ju je posljedica borbe za pravdu.
Za nagradu otkaz
– U studenome 2006. godine, kad sam pokušala ući na radno mjesto u Studentski servis, docekali su me naoružani zaštitari i zabranili mi pristup. Ubrzo je stigao i otkaz, ali ga ja nisam htjela primiti bez argumentiranog objašnjenja. Kako njega nije bilo, stiglo je novo šikaniranje – opisuje Nevenka svoju radnu golgotu.
Uprava Studentskog centra, u nemogućnosti urucenja otkaza bez cvrsto utemeljenih razloga, smanjila je “zviždacici” plaću 15 posto zbog kršenja radne discipline te je premjestila na izmišljeno mjesto – u Studentski dom Stjepan Radić, u kinodvoranu.
Nevenka Katalinić sama se izborila za barem pristojno radno okruženje pa je kinodvoranu zamijenila boravkom u prostorima Centra za pomoć SC-a u Domu Stjepan Radić. Otad već pet godina redovito dolazi na posao, za nju nitko ne pita, a na njezine molbe da joj daju posla, razgovaraju s njom, razmotre situaciju, naprave bilo što – nitko ne odgovara.
– Pisala sam bivšoj predsjednici vlade Jadranki Kosor, ministru obrazovanja Draganu Primorcu, Državnom inspektoratu, puckom pravobranitelju, rektoru Zagrebackog sveucilišta Aleksi Bjelišu, svi odreda su me ignorirali, nitko se na moj slucaj nije niti osvrnuo, a kamoli odgovorio – tuži se ova radnica SC-a.
Nevenka Katalinić mislila je da će biti glasnija pokrene li parnicu zbog zlostavljanja na radnom mjestu te ugrožavanja radnog dostojanstva, ali se i tu prevarila. Uprava ju je pozvala da odustane od parnice kako bi mirno riješili spor, što je i ucinila. Na kraju je, istice, ostala prevarena jer ništa nisu ucinili.
Nevenka Katalinić, za mnoge djelatnica koja obnaša “posao iz snova” jer je njezin poslodavac plaća, a ne mora ništa raditi, zaboravljena u svojoj (ne)radnoj sobici, sada razmišlja o mirovini na koju ostvaruje sva prava. Umorna od ignoriranja poslodavca, uzaludne borbe kako bi radila ono za što je plaćena, predat će cijeli slucaj pravosuđu.
“Sve je prema ugovoru, a treba raditi kao administrator”
Ante Šimović, pomoćnik ravnatelja za opće i pravne poslove Studentskog centra, objašnjava kako Nevenka Katalinić treba obavljati poslove administratora, za što prima plaću u skladu s vrijedećim ugovorom o radu.
No, nije precizirao postoji li navedeno radno mjesto u sistematizaciji te ustanove niti je objasnio okolnosti u kojima se našla njihova zaposlenica. Umjesto toga, Šimović otkriva kako Joso Katalinić, zaposlenik Studentskog centra i suprug Nevenke Katalinić, u SC-u obavlja cak dvije dužnosti, i to bez problema.
Dodaje i kako je u cijeloj prici mobbing izvršen prema upravi SC-a, a nikako obratno.
izvor: vecernji.hr
