Facebook grupa ‘Mladi, napustimo Hrvatsku‘ danas broji respektabilnih 218 tisuća članova. Mediji su o toj virtualnoj organizaciji pisali prije nekoliko mjeseci, a danas je ta grupa postala centralno mjesto nezadovoljstva nezaposlenih, ali i zaposlenih hrvatskih građana. Također, osvanule su i nove grupe u kojima se mladi organiziraju, razmjenjuju iskustva i međusobno si pomažu u odlasku iz Hrvatske:
Idemo u Njemačku (21.845 članova), Idemo u Švedsku (12.059 članova), Idemo u Australiju i Novi Zeland (8.896 članova), Idemo u Švicarsku (3.356 članova), Idemo u Norvešku (7448 članova), Idemo u Kanadu (6.593 članova), Idemo u SAD (2.258 članova)… Dovoljno je da samo u pretraživač na Facebooku ukucate ‘idemo u’ i izlistat će vam se pregršt destinacija u kojima biste mogli početi novi život. Dok grupa ‘Mladi, napustimo Hrvatsku’ broji gotovo 218 tisuća članova, grupa ‘Mladi, NE napustimo Hrvatsku’ ima ‘tek’ 1880 članova, prenosi croexpress.
Želju za odlaskom u tim virtualnim zajednicama izražavaju mahom oni u dobi od 18 do 40 godina, dakle najproduktivniji dio populacije, ali i oni puno stariji. U grupi stotine građana pišu o svojim lošim iskustvima s hrvatskim poslodavcima, dok oni koji su otišli navode kako su našli spas u inozemstvu. Ima i onih koji tvrde da u Kanadi, Australiji i EU-u ipak ne teku med i mlijeko, opisuju probleme i sve mane života u tuđini, a neki kažu da su i pogriješili što su otišli. No, većina iskustava naših radnika u inozemstvu pozitivna su.
Ipak, upozoravamo da u inozemstvo odlazite s oprezom – za pomoć se obratite samo akreditiranim i pouzdanim agencijama ili sami aplicirajte i prikupite sve dokumente. Bilo je slučajeva da su sumnjivi hrvatski agenti naivnim građanima pokupili novac i više se nikada nisu javili. Detaljne upute o privremenom ili stalnom radu u Kanadi, i to na hrvatskom jeziku imate i na stranicama www.canadainternational.gc.ca.
KANADA: Plaća od 25.000 kuna
Darko Kovačević, Slavonac (30) koji je prije odlaska u Kanadu radio u Zagrebu, ispričao nam je svoja iskustva. – Jedan dan sam odlučio dati otkaz i otići. U Kanadi danas radim dva posla, a otišao sam po programu ‘Working Holiday’. Za posao i odlazak spremao sam se oko godinu dana. Srećom, u Kanadi sam imao frendove koji su u ovu zemlju došli prije mene, pa su mi mnogo pomogli. Odmah sam našao stan i smjestio sam se bez problema. Plan mi je ostati dvije do tri godine, a potom se vratiti i raditi negdje u EU-u – kaže nam Kovačević kojega smo pitali koliko je zadovoljan primanjima. – Radim u tvrtki ‘Acrodex’ (IT tvrtka). Plaćom sam jako zadovoljan, imam duplo veća primanja nego što sam ih imao u Zagrebu – zaradim oko 25.000 kuna mjesečno i bez problema uštedim osam tisuća kuna, a uza sve to plaćam i ratu hrvatskog kredita od 4300 kuna. Ali radim devet sati na dan, često i duže – prepričava taj Slavonac kojega smo upitali i kakva je atmosfera u uredu.
– Na radnome mjestu mi je prelijepo, nema stresa, svi su ljubazni, svi te poštuju, svi cijene što se jako zalažeš. Za firmu samo riječi hvale – kaže, a mi smo ga upitali što je sa stotinama drugih Hrvata koji su otišli u Kanadu. – Drugim hrvatskim građanima je – kako kome. Ako su imali dobro radno iskustvo u HR, onda im je i ovdje dobro. Nekima nije bajno, ali je sigurno bolje nego doma jer ovdje nitko ne zarađuje manje od 12.000 kuna mjesečno. Kanada je uljudna, jako ljubazna, jako organizirana, dostupna, posla koliko voliš i možeš raditi. Kanada je od Hrvatske puno bolja za mladog čovjeka koji želi raditi, dokazivati se i uspjeti – zaključuje Kovačević. Ali nisu svi uspjeli doći do Kanade, pa tako jedan bračni par na Facebooku piše: ‘Supruga i ja već mjesecima istražujemo sve moguće varijante odlaska u Kanadu, a među zatvorenim vratima na koja smo nailazili bila su i ona ‘naših’ ljudi iz Kanade.
Javljali smo se župama i misijama, a dobili smo odgovor da se molimo u Hrvatskoj i živimo skromno. Poduzetnici naših korijena su nas ili ignorirali ili diplomatski upućivali na stranice ambasade, koja nema apsolutno ništa sa zapošljavanjem već je samo instrument koji rješava papirologiju. Varijanta odlaska preko agencija nam je bila apstrakcija, s obzirom na to da za to nismo imali novac, niti nas zanima put u Kanadu na godinu dana jer želimo trajno otići iz Hrvatske. Informacije smo tražili i preko nekih grupa na fejsu, a administratori su nas pokušali prevariti tražeći nam ovac za stvari koje svatko sam može pronaći na internetu. Ja i supruga imamo 28 godina i najozbiljniju namjeru spakirati kofere i trajno otići u Kanadu.”
Razočaran je taj hrvatski građanin. ‘Žena i ja planiramo iduće godine dignuti sidro, ali nemamo nikoga tamo da nas povuče. Ideja je otići i tamo otvoriti neki biznis, nešto kao coffee shop ili neki mali pub. Nisam namjeravao tražiti posao prije, pa preko neke firme tražiti vizu nego da idemo neovisni o ikome. Novac za to sve skupa neće biti problem jer planiramo prodati obiteljsku kuću prije odlaska, pa ćemo imati neku vrstu jamstva da ne idemo na socijalu’, piše pak drugi bračni par. Pojedini Hrvati vode i internetske dnevnike o svom boravku u Kanadi, pa tako na blogu http://kanadizacija.wordpress.com/ jedan naš radnik piše ne baš tako pohvalno o uvjetima rada. Drugi pak navode kako su u Kanadu otišli turistički te se tek onda dali u traženje posla.
AUSTRALIJA: Bijeg od bahatog šefa
Priča jedne Dalmatinke: ‘Mala usporedba moga života tamo i ovdje. Posljednje dvije godine života u Hrvatskoj sam radila u kafiću i vidjela sam svega: majstore iz Vodovoda koji se skrivaju u WC-u za trajanja radnog vremena, padanje jedne starlete u nesvijest ne bi li privukla pažnju, ispade bolesnika koji ti ostave ‘poklon’ u WC-u, udaranje tepsijom u glavu da se obraniš od napada pijanog gosta, upucavanja od raznoraznih likova, pa zatim kolegice koja te potkradaju… Šef je bio posebna sorta, drzak, bahat i škrt. Nikada neću zaboraviti dan kada mi je donio plaću (naravno u kuverti) od 3300 kuna, ali se nakon nekih desetak minuta vratio sav zadihan, uzeo mi onu kuvertu (koju ja još nisam otvorila), panično prebrojao novce i sav sretan kazao da je stvarno pogriješio jer je stavio 20 kuna više. Naravno, uzeo je taj ‘višak’ i sretan otišao.
Bilo je još sličnih situacija: vikanja, drskosti, bahaćenja, glumljenja da je gazda ‘netko’, a mi radnici nitko. Uglavnom, meni se sreća osmjehnula i otišla sam u Australiju. Tu sam se zaposlila u jednoj maloj tvornici, posao nije zanimljiv kao u onom ludom kafiću, ali puno više zaradim. A šef? Još uvijek ne mogu vjerovati, zamoli te da napraviš nešto (ne viče), nije bahat kao onaj seronja, svaki put ti kaže ‘thank you’, ljubazno priča s tobom, ponaša se kao da si ti ravnopravan član kompanije. Stoga želim da ova zemlja bude moj novi dom, a Hrvatska mi ostaje u srcu. U Hrvatsku ću ići na odmor i vraćati se novoj kući. Živjela Australija!” Savjet za one koji se odluče na odlazak u Australiju temeljem studentske vize: Ne idite preko agenta, sve možete riješiti sami! Savjetuje to jedan student svojim kolegama i prilaže mini vodič za studiranje u toj dalekoj zemlji.
‘Mene je agent nasamario i uzeo mi 700 dolara. Odbilo mi je studentsku vizu zbog debila i njegovih priča. Što se tiče ostalih uvjeta – škola engleskog je 170 AUD na tjedan, najjeftiniji spomenuti bussines course je 2700 AUD za šest mjeseci. Prikaz na računu za trošak života, smještaja i hrane je 18.610 AUD (godina dana). Studentsko osiguranje preko škole je 550 AUD na 14 mjeseci. Trošak same vize je 535 AUD, liječnički pregled je 200 AUD, prijevodi potrebnih dokumenata i ovjere su oko 250 AUD, karta u jednom smjeru je 1000 AUD, dok je povratna (ako ideš na manje od godine dana) 1600 AUD.
Ako želiš živjeti sam, unajmljena soba je oko 130 – 250 AUD na tjedan, dok se stan tjedno plaća 300-500 AUD, a režije su uključene u cijenu’, navodi student uz napomenu kako je trošak aplikacije – slanja papira (do 0,5 kg) iz Hrvatske u bečku ambasadu – 350 kn. ‘Možete koristiti i agencije STA Zagreb ili Bridge Blue koje vam neće naplatiti ništa jer njih plaćaju škole u koje vas dovedu. Što se tiče posla uz studiranje: Bauštele ima na svakom koraku, a dnevnica je oko 180 dolara. Konobare traže nemilice svugdje, a lova je na ruke. Može se zaraditi, ali i otplatiti sve uloženo u kratkom vremenu’, zaključuje student.
Europske zemlje: Spas u Austriji i Norveškoj
‘Uvijek rado pratim ovu stranicu i vidim i dobrog i lošeg. Upravo sjedim u busu za ZG, a sutra letim u Norvešku. Razlog? Kao i svačiji…’, kaže 31-godišnjak koji je nakon sedam godina rada u jednoj tvrtki dobio otkaz i otpremninu. ‘U međuvremenu sam upoznao djevojku koja me pozvala da zajednički započnemo život. Posao nemam, ali da čupam korov, dobio bih dovoljno za dostojanstven život. Ne želim biti u redu sa 370 tisuća nezaposlenih čekajući bolje sutra. Možda idem uzalud, ali kad vidim ovu situaciju, sve ostalo mi izgleda kao bajka. Želim živjeti u Hrvatskoj, ali ne praznog džepa!’, kaže taj mladić.
Da se ne mora otići ‘na kraj svijeta’ kako bi se pronašao posao svjedoči i priča 21-godišnjeg mladića. ‘Otišao sam u Austriju tražeći bolju budućnost. Na prvom razgovoru su me odbili jer nisam imao vizu. Išao sam s namjerom da mi poslodavac to riješi. Nakon toga sam otišao na njihov zavod za zapošljavanje te su mi oni rekli da vizu mogu dobit jedino ako nađem poslodavca koji će garantirati da će me primiti na posao. I našao sam ga.
Nakon tog razgovora su mi rekli da moram prevesti svu dokumentaciju koju imam na njemački jezik te da moram imati završen tečaj njemačkog jezika ‘A1′, koji mi počinje sutra, i traje mjesec i par dana. Nakon toga predajem papire, rekli su da se za vizu ne brinem jer ona nije problem. Čim položim tečaj, počinjem raditi, a to je otprilike peti mjesec’, kaže mladić koji će živjeti u Salzburgu, tvrtka u kojoj će raditi se bavi stolarijom, a poslodavac je iz Hrvatske.
Radi usporedbe, ovdje donosimo i statistiku iz 2013. godine:
Idemo u Njemačku (1900 članova), Idemo u Švedsku (1770 članova), Idemo u Australiju i Novi Zeland (2240 članova), Idemo u Švicarsku (1410 članova), Idemo u Norvešku (960 članova), Idemo u Kanadu (690 članova), Idemo u SAD (810 članova)… Grupa ‘Mladi, napustimo Hrvatsku’ broji gotovo 60 tisuća članova, grupa ‘Mladi, NE napustimo Hrvatsku’ ima ‘tek’ 1700 članova.
Saša Jadrijević Tomas/croexpress