Bolonjski proces, reforma visokog školstva koja je u Hrvatsku uvedena prije osam godina po uzoru na europske fakultete, trebala je što brže i što većem broju građana pružiti obrazovanje potrebno za tržište rada.
Novinari HRT-a uputili su se na različite fakultete, pronašla studente različitih godina i različitih iskustva, ali kojima je zajedničko jedno – svi studiraju po bolonjskom sustavu i zabilježila njihova razmišljanja o tome kako se studira u Hrvatskoj.
U studiju HRT-a prof.dr. sc. Zoran Kurelić, s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu prokomentirao je dobre i loše strane Bolonjskog procesa i sadašnjeg sustava visokog školstva.
Profesor Kurelić je prvo kritizirao sam naziv i definiciju prvostupnika. Za ono što završite kao prvostupnik – u Hrvatskoj nema natječaja za posao. Za takve stvari nije krivo tržište rada, već oni koji su osmislili prvostupnike, a to su reformatori visokog obrazovanja pri sveučilištima. Profesor Kulušić je dao i zanimljivu sliku navedenog: To je kao da napravite nešto između daske i stola i nazovete to daskostol. To nitko ne želi kupiti, ali nije za to krivo tržište već vi što ste napravili nefunkcionalan proizvod. Pa gdje ste još čuli za prvostupnika?
Temeljna greška, prema profesoru Kureliću, jest što je predbolonjska diploma automatski pretvorena u bolonjski magisterij (diplomski studij). Time je stariji studij od četiri godine produžen na pet godina čime je izvršena antibolonja.
Unatoč oštrim kritikama bolonjskom procesu u Republici Hrvatskoj, bolonja ipak ima smisao. Prije bolonje je studij u redovnom roku (četiri godine) završavalo 25% studenata, a od 100% upisanih studij bi završilo svega 40% studenata. To je ogromna potrošnja vremena, kapaciteta i truda. Bolonja je donekle smanjila taj proces.