Predavanje don Damira Stojića na temu: Crkva, novac i politika

Don_DamirOvoga tjedna don Damir otvorio je jednu od, ako ne i najškakljiviju temu o Crkvi danas. Crkva novac i bogatstvo. Pošto je zainteresiranost, kao i svaki put bila velika, ali i zbog teme kao takve samo je prvi dio seminara odvojen za predavanje don Damira, a ostatak vremena studenti su postavljali pitanja.

Predavanje je don Damir zapoceo evanđeljem po Mateju procitavši odlomak iz tog evanđelja. Isus naucava narod u hramu, a sumnjivi svećenici ispituju ga odakle mu to pravo. On im postavi protupitanje: ” krst Ivanov, bijaše li od Neba ili od ljudi” , ne znajući što će odgovoriti, svećenici i pismoznanci se povuku, a Isus nastavi s prispodobom o vinogradaru.

Prva politicka koalicija

Kada su culi tu prispodobu i shvatili da narod zbilja sluša i veliku pažnju pridaje Isusu farizeji su bili ljubomorni i jako im je smetala ta Isusova ukljucenost u njihovu politiku. Stoga,  farizeji pošalju svoje ucenike sa herodovcima da ga uhvate u zamku. Što je sada ovdje kljucno? Ako bacimo pogled na povijesne cinjenice možemo vidjeti da su farizeji i herodovci bili zadrti neprijatelji.  Farizeji su židovski fanatici, oni koji diktiraju javni život u Izraelu, drže iznad svega do svojih predaja i obicaja, ne zanima ih nitko drugi, mrze rimsku pogansku vlast iz dna duše, sve bi dali da netko podigne bunu i zbaci mrsku stranu vlast. Herodovci naprotiv pristalice su poganskog Heroda i upravo rimske okupacijske vlasti, njima njihovo nacionalno nije na prvom mjestu, glavno je da je njima dobro: Ubi bene, ibi patria! Gdje ti je dobro, tamo ti je domovina! Dakle, prava suprotnost farizejima. Ali, nastupaju zajedno. Ovdje se događa prva, što bi se u suvremenom svijetu reklo, politicka koalicija.

Porezi i zamka…

Tako udruženi farizeji i herodovci prvo ga obaspu komplimentima kojima bi rijetko tko u to vrijeme odolio: ” Ucitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem uciš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.” Ne znaci to da su oni u to vjerovali zaista, nego da ga mogli bismo reći ”zavedu” i prisvoje. Zatim mu postave pitanje: ”Reci nam, dakle, što ti se cini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?” U to vrijeme narod je plaćao tri poreza caru. Prvi porez je bio porez u naravi, odnosno u materijalnim sastavnicama poput pšenice, životinja i sl. Drugi porez je bilo davanje caru 1 posto od plaće. S ova dva prva poreza narod nije imao problema. Problem glavni je bio u ovom trećem porezu. Caru se godišnje trebao odvajati jedan denar. Taj denar je predstavljao jednu cijelu mjesecnu plaću.

Da nastavimo pricu, u Bibliji nadalje piše: ” Pronicući njihovu lukavost, rece im…” O cemu se tu radi? Po cemu su to oni bili lukavi. Naime, oni su bili lukavi jer su pitanje Isusu postavili pred svim narodom i On je morao zbilja pažljivo birati svoje rijeci. Ako kaže da porez treba dati caru cijeli narod koji ga je do tada slijedio i pratio će ga se odreći i opast će u njihovim ocima, a vjerojatno će ga napasti i prognati. Ako, s druge strane kaže ne, farizeji i narod će reći: bravo, još jedan od naših, ali će onda herodovci njega prijaviti caru da ga progone i ubiju jer potice ne plaćanje poreza. U bilo kojem od slucaja Isus je gotov. Isus to vidi, ali ne nasjeda tako lako već im najprije uzvraća anti-komplimentom: ” Zašto me iskušavate, licemjeri?” da im dadne do znanja da je prokužio njihovu namjeru. Traži ih potom da mu daju jedan denar i upita ih pitanje: ” Čija je ovo slika i natpis?”. Kažu mu: ”Carev”, a njegov odgovor glasi – Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” Ovo ne treba shvatiti kao iskljuciva podjela između zemlje i Neba. Nešto se dublje krije u ovom tekstu. Isus im postavlja pitanje ciji je lik utisnut na denar. Dakle, car je utisnut na denar i on ga treba dobiti, ali isto tako Bog zaslužuje i treba od nas dobiti ono što ga pripada. Sad si trebamo postaviti pitanje, gdje je Bog utisnut? U nama, u svima nama. Što znaci da caru pripada taj jedan denar, ali Bogu ide sve.

Crkva i politika

Mnogi postavljaju pitanja, jeli se Isus miješao u politiku? Itekako, Isus je bio vrlo ukljucen u politiku u svoje vrijeme, a u politiku je jednim dijelom ukljucena i Crkva danas. Pravo pitanje zapravo je: zašto je se Isus miješao u politiku? Taj fenomen don Damir objasnio je na svima nama poznatom primjeru: naših roditelja. Ruku na srce, svi mi volimo naše roditelje, ali naši roditelji isto tako znaju biti jako dosadni s vremena na vrijeme. Roditelji nam dosađuju jer se brinu za nas, a brinu se za nas jer nas vole. Iz istog razloga se i Isus miješao u politiku, jer nas je volio. Dva su slucaja direktnog miješanja Crkve u politiku. Prvi kaže da osoba ne može biti katolik, ako je clan nekog nacistickog udruženja jer to nije prirodno, a drugi da osoba ne može biti katolik, ako je clan nekog komunistickog udruženja isto jer to nije prirodno. Don Damir je također i naveo par slicnih primjera iz povijesti. Rimski car Teodozije dao je pogubiti 7000 ljudi zbog ne davanja poreza ili slicnih razloga. Jednom kada je htio ući u katedralu docekao ga je biskup Ambrozije i rekao mu da mu je pristup crkvi zabranjen. Biskup Joseph  Rondel uocio je da je pogrešno da ljudi pojedinih rasnih skupina imaju zasebne institucije u koje idu, crkve, škole, bolnice. Iz tog razloga nastojao je povezati rase na nacin da je pripadnike crne rase dovodio u crkvu namijenjenu bijelcima i slicno. I za kraj, još jedna prica iz 2004. o biskupu koji je javno istupio i prozvao sve politicare koji su podržali pobacaj i zabranio im ulazak u crkvu. Crkva se miješala u politiku prije, miješa se i danas i miješat će se i dalje, ali samo iz jednog razloga, jer Crkva brine za svoje clanove i voli ih.

Provjeri ovo!

Kreće drugi ciklus programa Zaba Banking Academy

Nakon uspješno završenog prvog ciklusa, Zagrebačka banka pokreće i drugi ciklus Zaba Banking Academy – …