Podrška seljacima

Prenosimo mail koji smo danas primili:

Dragi kolege i još draže kolegice,

vrijeme je da se malo aktiviramo, pokažemo da smo socijalno osjetljivi i da nismo tu samo kako bismo “iskorištavali porezne obveznike kako bismo lumpovali i bancili” . Seljaci (to su vam oni koji vam omogućuju cokoladno mlijeko i pureći odrezak na meniju) širom Hrvatske su svakim danom u sve težoj situaciji, ucjenjuju ih i šikaniraju na svaki mogući nacin – kako strani, tako i domaći kapitalisti.

Pružimo znak potpore ovim vrijednim ljudima – danas oni, sutra možda ponovo mi! (ako ni zbog cega drugog)!

Skupit ćemo se kod Fly bara, križanje Vukovarske i Heinzelove, sutra (nedjelja) u 15.30. Ponesite transparente ili smislite barem neke dobre natpise pa mi ih javite ako ne možete doći. Seljaci su u Čavićevoj, blizu stanice za Kampus (236).

Svi koji će se odazvati ovom pozivu, neka mi se jave na mail (podrska.seljacima@hotmail.com) do sutra u podne kako bih znao okviran broj ljudi koji će doći. Hvala svima i vidimo se sutra u, nadam se, velikom broju!

Pozdrav,
Studenti

p.s. evo kako je moj kolega vidio cijelu situaciju (dio):

…Jer ovo nije i ne bi trebao biti samo prosvjed seljaka mljekara,nego prosvjed svakog seljaka,svakog onog koji živi na selu. Ovo što se radi,je sustavno uništavanje sela,ljudi na selu i našeg nacina života. Sjetite se samo kako ste se igrali na svojim ćuprijama dok ste bili mali,skakali preko jaraka i krali kuruze pa pekli na štapovima. A onda se sjetite da naša djeca neće to imat priliku,neće moći popit toplog mlijeka,pojest prave domaće slanine i biti bucmasti i debeli,i zdravi što je najbitnije. Neće imat onu baku,što pravi najfinije kolace,od obicnih orasa i domaćeg brašna. Jer neće bit domaćih oraha i brašna. Morat će ih kupit. Kupit jebeni orah koji je rastao nekad pred svakom kućom,u svakom pitomom selu,kao ukras,kao hlad i kao ponos svake obitelji,jer svojom starosti je govorio koliko ta obitelj broji generacija. Svi seljaci su odrasli na domaćem siru i kajmaku,zabranili su ga,kažu da je opasan po zdravlje.Ne smijemo klat svinje,kažu da smo nehumani. Pa ja vas pitam,ima li što humanije i zdravije od našeg sela,pitomog slavonskog,zagorskog,prigorskog sela? Ima li išta ljepše od naših domaćih pjesama,od naših kola i tamburica?
Pa nekad nismo znali ni za leukoze ni za svinjske kuge,hranili svinje u šumama,pasli krave na livadama,ljudi su se družili,a prve ljubavi su nastajale u hladu vrba. I to su nam zabranili Svinje ne smijemo držat vani,zatvaraju nas. Poklali nam krave,potjerali farme na osame,izvan sela,jer smrde.
Pa jel moj pradid bio lud i psihicki bolestan covjek?Jel i vaš bio luđak? Ja za svog nisam cuo takve price. Tjerali su nas da gradimo betonske bunkere jer su to najbolje štale.Danas nam englezi dolaze držat predavanja o OUTDOOR KEEPING životinje,da dobro sam napisao,jer ‘nemaju adekvatan’ prijevod,pa tako kažu. Pa tko je tu lud?

Svake godine nova mjera,novi pravilnik.Svakim novim pravilnikom ubije se komadić mog sokaka,uvene jedan dio mog i vašeg sela. Ljudi,izađite i nek vide što mislimo o njima,pa šišaš jedan dukat,ima puno malih mljekara koje su svoja vrata zatvorile jer su neprofitabilne,ajmo ih pokrenut,nekad su to bili nosioci razvoja naših sela.Danas su to banke i privatne tvrtke koje ne razumiju naš hrvatski jezik.

Gdje je kraj?