Održano predavanje don Damira Stojića u kinu ”Forum”

Ovaj tjedan u utorak, 12. travnja kao i po obicaju, u prepunoj dvorani kino Foruma na Savi don Damir Stojić držao je predavanje na temu ”Oprost grijeha”. Sedam tjedana zaredom, svaki tjedan obrađivali su se smrtni grijesi, odnosno izvori tih grijeha, kako nastaju te kako se boriti protiv njih. Ovaj tjedan, za razliku od prethodnih glavnina je stavljena na posljedice tih grijeha i oproštenje. 

Rob grijeha

Predavanje o grijehu don Damir je zapoceo zanimljivom anegdotom iz njegovog djetinjstva koju kako kaže uvijek isprica ako je rijec o grijehu – prica o krađi cokoladica zajedno sa svojim prijateljima iz petog razreda osnovne škole. Prvoga dana krađe bio je skroz uzbuđen, srce mu je ubrzano lupao, ruke mu drhtale. Ostali, kada su to primijetili, rekli su mu da bude postrani i nakon krađe podijelili su ukradeno. Mladi don Damir je pomislio kako to zapravo nije tako ni loše. Drugoga dana, malo je više sudjelovao u krađi, ali i dalje neznatno i sa strahom, ali opet je dobar osjećaj podjele plijena. Tako malo po malo s vremenom s ukradenom cokoladicom gledao je tetu na blagajni direktno u oci i izlazio iz prodavaonice. S tom pricom je objasnio fenomen kako se postaje rob grijeha, odnosno kako kada probiješ led više puta i s vremenom se oslobodiš, dobiješ poticaj da to ciniš iznova i iznova. Iz price možemo izvući i poruku da katkada cinimo grijeh da bi stekli određeni status u društvu i svidjeli se svojim prijateljima, što nije loše, ali dolazimo do toga krivim putem i na krivi nacin.

Zašto je važno ispovjediti se i vršiti pokoru?

Kada sam razgovarao sa jednim svojim prijateljem, kad smo vidjeli obavijest o predavanju don Damira za oprost grijeha, postavio mi je jedno zanimljivo pitanje. Zašto bi se on morao ispovjediti, odnosno ne bi li bilo lakše jednostavno izreći svoje kajanje privatno Bogu? Zašto bih ja morao izreći takve stvari nekom drugom covjeku? Odlucili smo zajedno otići na predavanje u utorak da bi mu ovaj postavio to pitanje nakon predavanja, a na predavanju, gle cuda, nakon uvoda o robu grijeha don Damir izjavljuje kako će nam kroz sljedećih nekoliko minuta odgovorit na ”sva ona pitanja o tome zašto bi se mi morali ispovjediti, zašto bi morali takve stvari izreći, a ne privatno priznati kajanjem”.   Naime, citiravši dijelove iz Biblije i njihovim detaljnim opisom, don Damir je pokazao da crkva nije najednom nametnula ispovijed kao neku obvezu, nego je izvucena iz pokore Židova. Židovi su dakle morali izricati svoje grijehe njihovim svećenicima nakon cega bi priložili određeni broj raznih životinja (gdje svaka životinja predstavlja zaseban grijeh) u njihov hram da bi dobili novce za njega ili nešto slicno. Ta razmjena se obavljala na nacin da otac obitelji kroz cijelo svoje selo javno vodi životinje u hram tako da bi svatko mogao znati njegove grijehe, odnosno grijehe njegove obitelji koju predstavlja. Isus je to prilagodio na nacin da je u svoje apostole ulio moć odrješenja što se može primijetiti u Bibliji kada su apostoli odrješivali grijehe drugima te su time oni imali legitimnu moć tog cina. Ta legitimna moć se proširila s koljena na koljeno sve do današnjih dana i današnjih svećenika. 

Kada cinimo grijeh, gotovo uvijek dolazi do poremećaja odnosa. Pokora je tu da ispravi taj poremećaj i vrati odnos u ravnotežu. Vjerojatno svatko od nas može ispricati svoju pricu o poremećaju odnosa sa prijateljem, clanom obitelj, cimerom/icom itd. Upravo zato važno je razumjeti nacin na koji pokora djeluje. Kao što su za svaki grijeh Židovi imali svoju životinju, tako postoji određena radnja koju treba izvršiti uz pokoru radi dovođenja odnosa u ravnotežu. Znaci, narušavanje reda u sebi s drugima ili s Bogom možeš ispravit ako ga popraviš i izvršiš pokoru. Također je važno izreći grijeh koji smo pocinili cak i onda ako ne osjećamo grižnju savjest zbog tog cina, jer samo izricanje toga dovodi do olakšanja i mira u srcu.

Grešnik A i grešnik B

Otac ima dvojicu sinova i veliko imanje. Jednoga dana mlađi sin zatraži ono što ga pripada i napušta kuću. Kad je rasuo cijelo imanje i ništa mu nije ostalo vratio se ocu i zamolio ga za oprost. Otac ga je odmah obukao u bijele haljine, okrenuo janje i napravio slavlje. Svi ste bar jednom culi za ovu prispodobu iz Biblije, međutim ono što možda do sada niste culi je don Damirovo objašnjenje te prispodobe. On je dvojicu sinova objasnio kao dva tipa grešnika. Grešnik A je mlađi sin koji griješi zbog ludosti, shvaća da je pogriješio i iskupljuje se za grijehe. Naucio je svoju lekciju, popravio se i postao bolja osoba. Grešnik B bi bio onaj stariji sin koji nije ravnodušan na reakciju oca pri povratku rastrošnog sina. U razgovoru starijeg sina i njegovog oca tada se krije svih sedam glavnih grijeha, kako kaže don Damir. Iako je sve ove godine stariji sin bio poslušan prema ocu, u ovoj prici on je daleko od lika u kojeg bi se trebali ugledati.

D.B.

Provjeri ovo!

AKADEMSKI SKANDAL Profesor iz Čitluka tužit će ministricu obrazovanja RH

Kako sada stvari stoje čitlučki profesor Ivo Pejdo tužit će Blaženku Divjak, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja …