esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Ovo s hranom je, realno, samo kap koja je prelila čašu. Od vremena Juge malo se toga zapravo promijenilo. Hajde Bolonja. Na nekim fakultetima potpuno neprimjenjiva stvar i u većini slučajeva veoma loše integrirana u sustav. Ok, to većinom ovisi i o načinu na koji ga pojedini fakultet, katedra ili profesor provodi. No dobro. Ono što želim reći- visoko obrazovanje u Hrvatskoj u mnogim je slučajevima postalo samo način da se dobije papir pa ćemo nakon toga učiti što je potrebno kad (ako) dobijemo posao. Šteta.
Neki dan je jedna profesorica na mom faksu na uvodnom predavanju održala veoma lijep govor. Svakom će studentu pokušati pristupati individualno, nastojat će kolegij usmjeriti prema tome da naučeno znanje ostane s nama, kriteriji za ispite bit će realni i ocjena će više ovisiti o našoj angažiranosti pri nastavi. Rekla je kako je žalosno da se danas snalažljivost cijeni više od znanja. Nažalost, to je naš sustav obrazovanja (a pomalo i mentalitet) napravio od nas. Pri „snalažljivosti“ nije mislila na onu potrebnu za svladavanje novih situacija već na snalažljivost pri prepisivanju, učenju radi prolaza i sl. Došlo je do toga da studenti zaključuju kako je isplativije prepisati nego nešto učiti jer tako postžu bolje rezultate, a ionako se gleda samo to, rezultat.
Sustav koji ova profesorica provodi dao bi višestruko bolje rezultate kad bi se provodio na svakom kolegiju. Zamislite da fakulteti uvedu obveznu praksu. Ha, kakva inovativna zamisao! Inozemni sustavi većinom funkcioniraju na taj način. Zar ne bi bilo bolje nešto naučiti, a onda vidjeti kako to funkcionira u praksi? Zamisli koji osjećaj, izađeš s faksa i stvarno nešto znaš raditi. Taj osjećaj uz ovaj sustav, nažalost, i možemo samo zamisliti. Kod nas to izgleda otprilike ovako: uči, uči, prođi, slavi, zaboravi višak informacija, repeat. Izađeš s faksa, ak imaš sreće nađeš posao i onda učiš ispočetka. Koju ulogu ima faks? Dobio si papir, možeš se natjecati za radno mjesto, mozak je kroz godine studiranja pripremljen na primanje informacija, zapamtio si esenijalne stvari (ostale si ionako zaboravio) i to je to. Sve što si radio zadnjih pet godina zapravo ti ne treba jer je u praksi drugačije. Oni to zovu obrazovni sustav. Ono za što te najviše obrazuje jest trpljenje nepravde i vještine provlačenja sa što manje truda.
Svaki faks ima svog „onog“ profesora ili „onu“ katedru zbog koje bar jednom godišnje izgubiš pet godina života. Pušta na ispitu kak’ ga volja, ocjenjuje ti ispit kao da si ti dr.sc. pa se podrazumjeva da znaš onu fusnotu fusnote s kraja 48.poglavlja, na 1596.str. knjige koja uopće nije u literaturi. On ne ispunjava propisanu kvotu, al’ mu nitko ništa ne može jer je on bog i batina, alfa i omega, Joffrey Baratheon, Sulejman Veličanstveni tog fakulteta/katedre- možeš si samo zagorčati ostatak studija. Pa tko si ti kao student u ovom obrazovnom sustavu? Šta pitaš? Nisi tu da misliš, tu si da prođeš!
Ovakav sustav počeo je generirati, uz sposobne i inteligentne studente, i hrpu idiota (oprostite na izrazu) koji osim što znaju izrecitirati onu fusnotu s kraja 48.poglavlja, ne znaju ništa konkretno. Ima i krajnosti koji imaju položene sve ispite, a da ne znaju ni imena ni izgled nekih svojih profesora jer što će im predavanja kad imaju knjigu! Pa istina. Većina profesora ti odmah kaže kako su te i te knjige literatura za ispit, za potpis se pojavi na kraju, a predavanje je ionako mala pomoć i smjernica za učenje iz knjige onima koji na ta predavanja dolaze. Ionako učiš samo ono što piše u knjizi. (Ne na svim kolegijima i fakultetima i NE kod svih profesora, ali nekako je sve češći takav slučaj)
Ljudi moji, pa za što nam služi takav sustav? Hrvatska zemlja znanja? Sjećate se tih parola? Zemlja znanja malo sutra… Hrvatska postaje zemlja nesposobnjakovića, a vlast nam je odraz toga.
Za uvjete studiranja, za sustav, za način, za znanje, za mlade, vlast boli briga. Oni su svoje odradili, dospjeli tu gdje jesu, njima je dobro. Dobro je Drele u nekoj kampanji rekao: Izaberite mene! Ne znam kako će biti vama, al’ znam da će meni biti dobro
Zašto se u krizama najmanje ulaže u obrazovanje ako će ono jednog dana generirati bolju situaciju nego trenutna štednja na njemu? Zašto imamo jedan od najskupljih, a najneefikasnijih sustava školovanja u Europi? Zašto Jovanović misli da će smanjenjem subvencija uštedjeti za proračun, a država plaća 10 milijardi kuna godišnje samo za kamate na dugove prošlih vremena i pogrešnih odluka? Studenti koji su dosad trošili cijeli mjesečni iznos na iksici to će činiti i dalje…
Osigurajte nam bolju hranu, prehranite svoju budućnost. Ne traži se puno, samo da dobijemo kvalitetu za koju vi i mi plaćamo.
Možda je i bolje da ste napravili tako kobnu grešku. Možda se bez toga studenti nikad ne bi digli na noge za svoja prava. Upravo ste vi razlog za pokretanje revolucije, a nadam se da će je biti. Ne samo za bolju hranu nego za bolje školovanje.
Budući da sam vidjela već mnogo komentara i prijedloga za poboljšanje dosadašnjih zamisli o prosvjedu, predlažem da se prosvjed održi ispred MZOS (Donje Svetice 38), ne oko faklulteta. Samo predlažem. Vidim da se Jovanović počeo praviti da mu je stalo pa obilazi menze, ali bojim se da će na tom i stati. Pa hajmo mi stat pred njega. S transparentima koji će njemu i medijima dati jasnu poruku, ne samo o truloj hrani već i o trulom sustavu.
PS, prenosim jednu dobru izjavu svoje kolegice: Budući da je pizza u menzi poskupila s 3 na 6 kn, pretpostavljam da se ti novci štede za kupnju noževa koji zapravo mogu rezati hranu
Ivančica K.
