esava.info Tvoj vodič kroz Studentski dom Stjepan Radić
Svi putevi vode u Rim. Vjerojatno ste svi više-manje culi ovu izreku. Osobno je nikada nisam doživljavao toliko da bih malo više razmišljao o njoj, ali onda je stigao poziv od Marije ispred Ureda našega don Damira.
– Hoćeš li u Rim? Europski susret katolickih studenata. K’o iz topa sam rekao DA. Bio sam jedan od gotovo 50 odabranih koji će predstavljati našu domovinu na navedenom susretu. Išlo je i mnogo prijatelja koji studiraju u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku… Bila je to prava katolicka hrvatska reprezentacija. Okupili su se ljudi koji unatoc svojim studentskim obvezama izdvajaju svoje slobodno vrijeme za realizaciju raznih projekata u korist nama studentima, ali i cijelog društva, a sve to uz Božju pomoć. Oni su zaslužili biti tu!
Nažalost, u današnje vrijeme se u medijima veoma malo govori o takvim ljudima. Postaneš skeptican i pitaš se postoji li netko slicnih stajališta, uvjerenja i mišljenja kao što ih imaš ti? Uvjerili smo se da postoji. Garantiram da se nitko nije vratio iz Rima isti kakav je bio. Svatko je doživio svojevrsno produhovljenje, preobraćenje, ucvrstio je svoju vjeru, saznao je puno dobrih stvari. Fasciniran sam znanjem pojedinaca, prije svega studenata teologije. Jednostavno ih možete slušati satima. Tolika kolicina znanja, mudrosti i predanja koja zrace iz njihovih srca. Zašto oni nemaju svoj medijski prostor? Zašto se ne prica o takvim ljudima?
Don Damir je na pocetku putovanja rekao: Kada se vratiš iz Rima, ili se odvratiš od vjere ili si još više u njoj. I zaista je tako. Ne znam kako bi se netko mogao odvratiti. Ja sam osobno samo još više ucrvrstio svoje stajalište u Boga, Crkvu i katolicanstvo.
Kako studenti mogu pridonijeti razvoju novog covjecanstva? Koji su novi nacini evangelizacije? To su bile teme simpozija i radionica na kojima smo sudjelovali.
Bogat program zapoceo je i prije samog dolaska u Rim kada smo posjetili gradić Assisi i grob sv. Franje.
Nakon toga došli smo u Rim gdje smo bili smješteni u fenomenalan novi Studentski dom, Campus X. Dvokrevetne i trokrevetne sobe bile su na razini hotela s 5 zvjezdica. Kako to nitko nije ocekivao, malo je reći da smo bili samo iznenađeni.
Prvi susret s ostalim studentima Europe imali smo na uvodnom predavanju u Roma Tor Vergata Universityu gdje su nam svoje uvodne rijeci, između ostalih, uputili pomoćnik rimskog biskupa msg. Lorenuzo Leuzzi, ravnatelj sveucilišta Renato Lauro te msng. Sergio Lanza i prof. Joao Luis Cesar Das Neves s Katolickog sveucilišta u Portugalu.
Dan smo zakljucili svecanom misom u 19:00 u malenoj studentskoj kapelici u blizini doma. Vecernje sate proveli smo u međusobnom upoznavanju, zbližavanju te pjesmi i molitvi.
Nedjelja je bila rezervirana za Vatikan. To je ono što je većina nas željno išcekivala – sv. misa koju je vodio papa Benedict XVI. Moramo napomenuti kako su nam organizatori omogućili mjesta u prvim redovima što je dodatno uvelicalo ovaj događaj. Nakon sv. mise poslušali smo Angelus sv. Oca gdje je pozdravio sve katolicke studente koji su došli na simpozij u Rim. Slobodno vrijeme iskoristili smo za posjet grobnici Ivana Pavla II. te u kušanju loše i skupe talijanske hrane:) Popodnevni sati su provedeni u razgledavanju rimskih crkvi uz odlicno vođenje našeg svećenika koji je na misiji u Rimu. Prepoznat ćete ga po hrvatskoj kapi na glavi 🙂
Ponedjeljak je proveden radno. Dorucak i jutarnja misa u 8 sati uvod su u cjelodnevnu radionicu. Većina nas je iz Hrvatske pohađala radionicu na engleskom jeziku koju je vodio simpaticni don Matteo. Iznosili smo svoje prijedloge i razmišljanja o položaju i ulozi vjere u kulturi, društvu, medijima, politici i ekonomiji. Treba naglasiti kako su se naši studenti pokazali kao izuzetno vješti, pametni i mudri govornici na engleskom jeziku. Naucili smo mnogo toga i od naših kolega iz ostalih europskih zemalja, prije svega Slovacke, Češke te Rusije. Stvorena su nova prijateljstva sa simpaticnim Olegom, Mirom, Zdenkom, našom braćom Katolicima iz Europe.
Nakon radionice slijedila je svecana procesija do križa koji je podignut u spomen na blaženog papu Ivana Pavla II. gdje je održan i svecani program u cast prve godišnjice njegove beatifikacije. Hrvatski barjak se ponosno vijorio u publici predstavljajući najmnogoljudniju studentsku skupinu na ovom okupljanju. Vecernji sati su ponovno provedeni u zajedništvu uz pjesmu i gitaru te razne društvene igre, ali i ozbiljne i konstruktivne razgovore na temu katolicanstva.
Povratak je bio u utorak jutro. Krenuli smo oko 9:30, a u povratku smo posjetili i Padovu gdje smo razgledali crkvu sv. Leopolda Mandića, gdje je don Damir održao svecanu euharistiju, i baziliku sv. Ante Padovanskog. U povratku smo culi i dirljivo svjedocanstvo našeg prijatelja koje je mnoge nas dovelo na rub suza. Bog je među nama.
Teško je rijecima opisati što smo sve vidjeli: slike, freske, mozaike, svetišta… To jednostavno treba doživjeti. Drago mi je što sam bio na ovom okupljanju. Osjetio sam duboko u srcu da postoji velika nada u pozitivnu budućnost naše zemlje. Uz ovakve studente ova moralna kriza u kojem se nalazi naš narod je itekako savladiva. Dajmo tim ljudima priliku, medijski prostor da pokažu da postoji nada u bolju budućnost naše zemlje na svim poljima. Dobrota, plemenitost, strucno i sveucilišno znanje prožeto vjerom u Isusa Krista garantiraju bolje sutra.
Hvala svima vama koji ste sudjelovali, don Damiru, vozacima, organizatorima, vodicima, studentima. Ova ekipa će zasigurno ostati na okupu i tko zna, možda jednog dana budu nositelji neke nove, bolje i moralnije Hrvatske.
Bogatiji za jedno novo iskustvo, rastali smo se s osmijehom na licu i velikom željom da sve što smo naucili u Rimu urodi plodom u našem životu.
Svim medijima su na raspolaganju cjelokupni tekst i slike ovog clanka.
Marko Boras
