Neobične navike velikih svjetskih kreativaca

Ako biste željeli živjeti barem jedan dan život kreativaca čija su imena i djela obilježila ovaj svijet, to bi pojednostavljeno izgledalo ovako.

Ustajali biste u cik zore u sobi bez zavjesa, sjedili biste goli satima s čašom jake kave u ruci ili uz opijum i kroasane, zatim biste predano radili (čitali, pisali, slikali), potom biste se poslužili martnijem u vrijeme ručka nakon čega bi usljedila duga šetnja i rad u trajanju od tri sata.

Rano ustajanje je bila navika i obaveza Ernesta Hemingwaya i Marcela Prousta, Beethoven je ispijao desetak šalica kave dnevno, dok je V.S. Pritchett ručao martini.

Bilo je i onih koji su bili redovno zaposleni i borili se s navikom svakodnevnog odlaska na posao. Franz Kafka je prednjačio u žalopojkama na temu rutinskog posla i nije imao vremena kao Flaubert uživati u dugom ležanju u vreloj kadi i sve svoje vrijeme posvetiti pisanju i amfetaminima kao Wystan Hugh Auden. Franklin je zato prema povjesničarima, jedan od najlošije organiziranih velikih umova.

Sve dosadašnje analize života i dnevnih rituala velikih kreativaca pokazuju da pravila nema jer je svaki imao svoju organizaciju rada, ali neosporna je činjenica kako je većina imala po neku ekscentričnu naviku ili pravilo.

Freudu je žena svako jutro stavljala pastu za zube na četkicu, kako veliki psihijatar ne bi gubio vrijeme. Kompozitor Tchaikovsky je svakog dana, bez izuzetka, šetao točno dva sata. Ni minutu više, ni minutu manje. Ako bi slučajno hodao više od planiranih dva sata, bio je siguran da ga čeka neka nesreća.

W. C. Williams bio je pedijatar, ali i veliki pjesnik. Svoje je stihove zapisivao na poleđini recepata.

Po velikom umu Imannuelu Kantu mogao se navijati sat – svakog dana, točno u 15.30, odlazio je u šetnju. Gustave Flaubert ustajao je svakog jutra u 10 sati i potom nije jeo niti šetao. Imao je naviku lupati po stropu kako bi dozvao majku. Ona bi sjela na rub njegovog kreveta i pričala s njim.

Patricia Highsmith, američka književnica, svakog dana jela je slaninu i pržena jaja i imala je neobičan hobi – skupljanje puževa.

William Somerset Maugham prilikom pisanja ispred sebe morao imati samo bijeli zid, jer se drugačije nije mogao koncentrirati.

Jane Austen je pisala u dnevnoj sobi pored majke koja je uglavnom šivala. A, ako bi se našla u gužvi, pisala je na salvetama i pokidanim papirima koji su se lako mogli sakriti.

Agatha Christie nije imala radni stol i žalila se na problem s novinarima koji su inzistirali da je fotografiraju za radnim stolom.

Sylvia Plath veliki se dio života borila sa sobom kako bi se prisilila na radnu disiplinu. Tek kada se razvela i ostala sama s dvoje djece, našla je rješenje za svoj rad – pila je sedative kako bi zaspala i budila se u 5 ujutro da bi pisala dok se djeca ne probude. Ovo je bio njennajproduktivniji period.
Ingmar Bergman nije pio lijekove i alkohol, ali je zato bio veoma discipliniran u dnevnim ritualima. Toliko discipliniran da je svaki dan za ručak jeo isto – nešto nalik dječjoj hrani (kiselo mlijeko i džem od jagoda) s kukuruznim pahuljicama.

Friedrich Schiller poznat je po čudnoj inspiraciji – mogao je dobro pisati samo ako se oko njega širio miris trulih jabuka.

Izvor: Business.hr