Kolumna: Više ne pijem

Subota je. Točno u podne. Istra-Slaven Belupo 1-1. Dobar je ovaj novi trener Slavena. Budim se nakon burnog izlaska i još burnijeg zagrijavanja na kojem se pilo ono motorno ulje od 3L za 8.99 kuna, imena „Fino vino“, a jedino fino u njemu je bilo što me podsjetilo na decentnog gospodina Finu Nastupića iz video uspješnice Nezavisnih intelektualaca.

Probudili me, naravno, par puta jebeni docimeri (koji naravno ne izlaze van jer ne razumije tu pogančad koja ide spavat nakon 22:00, odnosno još životari čak i više od 15 minuta nakon cjelovečernjeg programa sastavljenog od Dnevnika na prvom, Sulejmana na RTL-u i dnevno-političko-mozaične emisije na prvom) i koji se, ničim izazvani, svaki dan ujutro točno u 8:00 nađu dovuć stolice u hodnik i raspravljat o valencijama ponekad 41., a ponekad 83. elementa u Mendeljeovom sustavu elemenata i njegovom ponašanju na apsolutnoj nuli računatoj u Fahrenheitima, da bi onda sve to kasnije, uz mnoštvo usklika i salve smijeha preračunavali u Celzijeve stupnjeve, pritom ni u kojem trenutku ne zaboravljajući da je politička situacija u Velikoj Gorici poprilično teška nakon odlaska Tonina Picule u Europski parlament gdje mu je, uzgred rečeno, najveći problem svaki dan pod kojim kutem nanišanit smjer svog jezika u guzicu njemačkih i francuskih socijal-demokrata, tako da bi osjećaj lizanja i uvlačenja u guzicu bio najpotpuniji, a da opet nije neugodan i ne izazove neki kontra-efekt pa čak ponekad i svrbež.

Ali nije to bitno. Cijelu noć su bili zatvoreni prozori jer se bojim da mi ne uđe neki komarac u sobu i ne prenese mi onu novu viruščinu zapadnog Nila jer ja naprosto ne mogu još otić s ovog svijeta, još sam premlad, još nisam nikad digao ni kredit pa izgubio dva reda susjedovih paradajza, nijednom mi nije pauk digao auto pa da moram nazvati rođaka koji je zamjenik načelnika policijske uprave zagrebačke, nikad nisam probao u troje, nikad mi nije ostalo subvencije na iksici do kraja mjeseca, a da mjesec ne počinje zbog nekog razloga 22. dana u mjesecu, nikad nisam dobio na kladioni više od 32 kune, nikad nisam prisustvovao teljenju teladi blizanaca, nikad….

Mislim da ste shvatili poantu. Budim se i nevoljko udišem prve dnevne nuspojave svojih jučerašnjih odluke. Ulegla mješavina leluja zrakom, mješavina nusproizvoda jučerašnjeg blagovanja graha za večeru, Largo cigara i parfema istaknutog mirisa breskve koji mi je ostavila nedefinirana ženska osoba noć prije, vjerojatno neka brucošica s ekonomije kojoj sam otkrio da imam 2 i pol hektara šume za rušenje u Adamovcu . Bar se nadam da je bila ekonomostica, ako je s PMF-a, najebo sam. Otvaram prozor u nadi udisanja nekoliko molova svježeg kiseonika.

Hod kroz sobu prolazi zapanjujuće dobro, vjerojatno zbog širine slobodnog prolaza od 27 centimetara između kreveta i stolova. Veličina ipak nije toliko bitna. In your face bivša curo. Dogegam se do umivaonice. Pogledah se u zrcalo i doživim šok. Kosa masna ko ciljna ravnina F1 staze u Monzi. Podočnjaci boje ko defaultna podloga u Wordu 2007. Naljepnica leptira na desnom guzu iz jubilarnog pakiranja Hubba Bubbi. Sranje. Ni boravak na WC-u nije bio piknik. Znate onaj osjećaj dok ste u WC-u, ponapijali se alkohola pa nit miriše nit izgleda dobro. Izlazim iz WC-a kupea i taman naleti od drugog docimera cura. Uhvaćen sam u grijehu. Sa pogledom punim gađenja, ali međusobnog razumijevanja, zajedno napuštamo taj kompleks kupea. Više ništa neće biti isto. Naš se odnos iz temelja promijenio. Gdje god da ju sretnem, svaki put dok je pozdravim, a kamoli pogledam u oči, sjetit ću se tog događaja. A vjerujem i ona.

Tu se prelomilo u meni. U subotu, u 12:30, odlučio sam da više ne pijem. Ovakvim trenucima je došao kraj. Sjetih se i svih scena koje su me obilježile,a vezane su uz taj proizvod destilacije. Gotovo je. Nema više alkohola. Odem u menzu, prebirem po kosanom odresku i špagetima s mesom koji mi se čine i gadljiviji nego prije. Ajd bar nisam bio sam u menzi. Još malo pogledat na balkon ima li koga na Walk of shame potezu i to je to. Ponosan na sebe što ću biti Zdravko Dren, istražujem kolike su šanse hrvatske reprezentacije u curlingu na nadolazećim Olimpijskim igrama u Sočiju.

Život mi se ovih trenutaka čini kao bajka, odjednom znam zašto su plamenci ružičasti, znam tko je majka u How I met your mother, znam kraj Inceptiona, znam zašto su u Žapcu djevojke tako plahe, znam zašto je zaštitar Šarić otišao sa Save, znam zašto mi je desna ruka jača i nabildanija od lijeve, znam tko je smjestio Crvenkapici, znam zašto me ljubav mog života već triput odjebala zbog Roberta Pattinsona. ŽIVOT IMA SMISLA. ALKOHOL JE ZLO.

Nakon 20 minuta sanjarenja, zove još jedan docimer, kojih očito imam petnaestak, i kaže ljubav mog života više zaljubljena u Pattinsona nije jer je pi**ica budući da dopušta onoj svojoj pokerface družici/djevojki Kristen Stewart da ga vara okolo s nekim redateljem filmova budžeta 2 milijuna rupija. Kaže da mala organizira pijanku i da mora pričat sa mnom o mojim nastojanjima da se uvučem pod njezinu Studentski Centar deku i legnem na njezin Studentski Centar jastuk.

Odjednom su mi svi odgovori iz dva odlomka prije iščeznuli iz glave, više ne znam ni je li Leonardo di Caprio glumio u Inceptionu ili Titanicu. Mislim da bih mogao otić na koje piće. Bilo je lijepo dok je trajalo, makar sam ovakvo nešto odlučio već n-ti puti. Štoviše, poprilično sam siguran da to odlučujem svaki četvrtak, subotu i nedjelju. I vjerojatno ću to opet odlučit i sutradan. Ali nema veze. Možda se čak sjetim tko je smjestio Crvenkapici. Tooo!

Kazao mi jedan dobri prijatelj da mi u prvom članku falila neka poanta ili poruka pa je evo ovaj put: „Ajd malo više lajkova ovaj put, bar 50 više pa da budem bliže Basku“. 🙂

www.esava.info