Zbog enormnog broja rečenica ”Jadni Leo” i ”Zašto Leo opet nije dobio Oscara?”, primorana sam napisati ovaj osvrt na Oscare. Uzet ću si za pravo da malo iskritiziram neke stvari jer ih se mora iskritizirat.
Pa ljudi, jesmo li gledali isti film?
Leonardo DiCaprio nije napravio ništa posebno u ništa posebnom filmu ”Vuk s Wall Streeta”.
Koliko je velikih glumaca ostalo bez Oscara za puno ozbiljnije uloge? Sjetite se za što sve Al Pacino nije dobio Oscara. Sjetite se da Peter Sellers nije nikad dobio Oscara. Sjetite se da Joaquin Phoenix nije dobio Oscara, a da ne spominjem Peter O’Toolea?
I što je najžalosnije, te rečenice danas na svom poslu čujem, ne samo od žena, nego i od frajera, koje nerijetko znam vidjeti kako veselo hrle u savsku teretanu. Pa halo, halo, stani malo!
Da, i ja sam više puta plakala na Titanic, ali opet, to što je on napravio u Vuku s Wall Streeta, koji je inače režirao veliki Martin Scorsese. Njemu ovo nije niti jedan od 5 najboljih filmova, zasigurno. Čak nije ni blizu onome što je radio Robert De Niro u ranijim Scorseseovim filmovima kada mu je on bio muza.
Znači li to da živimo u vrijeme kad su frajeri postali tetkastiji, ili se jednostavno pale na filmove gdje ekipa ispunjuje svoje ”wildest dreamse”? Ne znam, ali kako se vremena mijenjaju, čini mi se da nažalost da.
Nekako mi je razumljivo kad čujem neke starije frajere da ih pogađa što Taxist ili Network nisu dobili Oscare, ili Golden Pond, ali Leonardo za Vuka s Wall Streeta? Pa nemojte me zezat.
Pogledajte Nebrasku i kako je odglumio Bruce Dern, a nitko ga nije navodio pod favorite. On je napravio puno ozbiljniju ulog, i bio po meni veći kandidat za Oscara nego Leo.
Pogledajte Philomenu, film koji je dobio 9 zlatnih lavova u Veneciji (na istom festivalu su iste godine bili i Gravitacija i 12 godina ropstva, pa se nisu toliko proslavili).
12 godina ropstva je jedan solidan film, podosta manje hrabar nego prošlogodišnji Django koji se bavi sličnom temom, ali očito to pali na Oscarima. Ne treba biti ni preumjetnički za neumjetničku nagradu kao Oscar.
Ostale kategorije su bile očekivane, jedina je dilema bila Jenifer Lawrence ili Lupita. Dobila je Lupita – sasvim ok.
I onda dolazimo do jednog iznenađenja, koje nitko nije spomenuo cijeli dan, niti će spomenuti: Zašto za najbolji dokumentarac nije proglašen favorizirani Act of killing? Sada bih mogla govoriti još satima o tome kako i zašto Oscar nije umjetnička nagrada. To je postala ”parada kiča”.
Ali sve što ću vam reći je; od ove godine, umjesto da puno pričate o nebitnim kategorijama, dajte priliku i naučite da je najbitnija kategorija ona za najbolji strani film. Obavezno pogledajte filmove.
Živimo u amerikaniziramo društvu i ako pogledate u zadnjih desetak godina kakvi su filmovi osvajali tu kategoriju, a kakvi ovu ”glavnu”, znat ćete o čemu govorim.
Možemo raspravljati je li Jagten uopće trebao biti nominiran pošto je izišao 2012. te zašto na popisu nema najjačeg prošlogodišnjeg filma ”Adelin život”. Zašto si, ako su Oscari komercijalna nagrada, ne dozvole nominirati ”Utrku života” i Daniela Bruhla?
Ali umjesto da cvilite za Leonardom (od kojeg je po meni u tom filmu puno jači Jonah Hill u sporednoj ulozi), pogledajte sve filmove koji su bili nominirani za najbolji strani film te u čast jedinom zbilja pokradenom favoritu u svojoj kategoriji – pogledajte Act of killing.