Intervju: Danko Relić, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu

dankorelic

Zovem se Danko Relić. Rođen sam u Slavonskom Brodu gdje sam pohađao osnovnu i srednju školu (Klasicnu gimnaziju fra Marijana Lanosovića). 2006. godine sam upisao medicinu te sam od tada i studentski aktivan ispocetka kroz rad udruga te Studentski zbor Medicinskog fakulteta za koji sam se kandidirao na nagovor kolega. 25. ožujka 2011. godine sam izabran za predsjednika Studentskog zbora Sveucililšta u Zagrebu. Trenutno sam 6. godina medicine. Ispite dajem redovito, ne mogu se požaliti.

Za vrijeme vašeg mandata mnogo se prica o studentskim pokazima…

To je problem ciji poceci sežu u 2010. godinu. Osnovni nedostatak jest to što nema komunikacije između predstavnika studenata i gradskih vlasti. Žalosno je da smo 6 mjeseci nakon što je donesena odluka o poskupljenju (prosinac 2010.) mi, kao legitimni studentski predstavnici, to saznali iz medija. Smatram neprimjerenim povećanje cijena s obzirom na studentski standard, ponajviše stoga što su oštećeni i studenti s prebivalištem izvan grada Zagreba. Njima je i ovako najteže. Oni su svakako skupina koja bi trebala biti subvencionirana. Svjestan sam kako postoje „rupe“ u proracunu, ali bez obzira na sve smatram da bi se za takve stvari trebalo pronaći sredstava. Zamislite da premjestite sve studente s prebivalištem izvan grada Zagreba negdje drugdje. Kako bi izgledao ovaj grad? Kolike bi tek onda rupe u proracunu nastale? Koliko bi ljudi koji su (ne)izravno povezani i ovisni o studentima ostali bez radnih mjesta? Zagreb je studentski grad i studenti bitno utjecu na društveni život ovoga grada, na rad Sveucilišta i na dobrobit cijeloga grada. U posljednje vrijeme su krenuli razgovori s voditeljem partnerskog vijeća grada Zagreba i sveucilišta, prof. Vedrišem koji je nacelno svakako afirmativan prema tome da se pokuša nešto napraviti. U neformalnim razgovorima s gradonacelnikom Bandićem također sam vidio nacelnu podršku grada kako bi se trebalo napraviti nešto po pitanju cijena prijevoza za studente. Odnedavno imamo i novog predsjednika Gradske skupštine gospodina Bernardića kojem sam uputio molbu za sastanak primarno po pitanju prijevoza. Veliki kapital koji imamo jest 20 000 iskljucivo studentskih potpisa koje smo skupili tijekom provođenja peticije za besplatan javni gradski prijevoz što je s obzirom na broj studenata u Zagrebu, zavidan broj.

Koliki je broj studenata u Zagrebu?

Prema podacima Sveucilišta on iznosi oko 65 000, a prema podacima resornog ministarstva oko 80 000. Tu razliku cine studenti koji su na veleucilištima i privatnim školama te ne spadaju pod Sveucilište.

Studentski centar je u problemima. Dug od 100 milijuna kuna je velik.

Nažalost, tako je. Naš predstavnik u Upravnom vijeću Studentskog centra, Ivan Bota je obavijestio Skupštinu Studentskog zbora o poslovnom izvješću SC-a za proteklo razdoblje. Iz njega je vidljivo da se generira dug od gotovo 100 milijuna kuna. Stav skupštine je jednoglasan: tražimo odgovore na pitanja kada je dug nastao, zašto je nastao, tko je odgovoran za njega i zašto se nije ranije reagiralo? Također, zatražili smo specifikaciju troškova jer prema izvještajima ne možemo vidjeti detaljne stavke. Možda su ti troškovi Studentskog centra i opravdani, ne želim ništa unaprijed govoriti, ali sve će biti jasnije nakon službenih izvještaja sa specifikacijom troškova. Može se dogoditi i to da dobavljaci pokrenu sudske postupke zbog neplaćenih potraživanja, a epilog toga bi mogao biti „sjedanje“ na racun SC-a, obustava ispostave struje, vode, grijanja, zatvaranje studentskih restorana – najgore što bi se moglo dogoditi je uknjiženje na nekretnine SC-a cime bi studetni nepovratno izgubili domove, menze i sl. To je najgora varijanta. U svakom slucaju što hitnije za stol trebaju sjesti predstavnici ministarstva, Sveucilišta, Studentskog centra i studenata te razmotriti koje daljnje korake poduzeti.
 

Koji dijelovi SC-a ne štimaju?

Prije svega bih tu izdvojio ”Kulturu promjene” Studentskog centra koja generira veliki dug koji nije opravdan. Ne mogu ulaziti u detalje jer nemam specifikaciju troškova. Činjenica je da se rade predstave i performansi na kojima je više glumaca nego ljudi u publici. Svjestan sam da je umjetnost vrlo apstraktna, da ju svatko doživljava na svoj nacin i da postoji veliki broj mojih neistomišljenika o ovoj temi, ali ne mogu se oteti dojmu da je takav oblik trošenja novca u najmanju ruku neprimjeren. Isto tako imam informaciju kako se nerijetko honorarno angažiraju i skupo plaćaju djelatnici (strucni i nestrucni) dok bi se s druge strane u većoj mjeri mogla dati prilika studentima s akademija koji bi je objerucke prihvatili. Zakazuju i na planu suradnje sa studentskim udrugama, zavicajnim udrugama gdje bi se mogle organizirati razne folklorne, dramske i slicne predstave. Mislim da se u ovom trenutku napravi audicija za glumce na razini Sveucilišta da bi se prijavio dovoljan broj studenata koji bi popunio jednu sezonu. Naravno, treba biti i profesionalnih glumaca, daleko od toga. Nisam u poziciji da govorim da ništa ne valja u Kulturi promjene jer nisam redoviti korisnik, ali iz komunikacije i razgovora sa studentima saznajem da je nekima i neugodno što su bili u dvorani zbog mizerne posjećenosti. Ako je tako, onda nešto ocito nije u redu.

Reagirali ste i na sporni clanak u Vecernjem listu. Jesu li te informacije krivo prenešene ili je zaista to bilo izreceno?

To bih i ja volio znati. U navedenom clanku su napisane ciste neistine. Neupućeni citatelj može studente shvatiti kao lako povodljive, alkoholicare ili drogeraše. Posebno su se tu osvrnuli na studente iz domova. Ja sam 6 godina u Zagrebu. Nisam živio u domu, ali sam cesto kod kolega koji borave u njemu. Naravno da postoje pojedinacni slucajevi, to je statistika, ali ne treba generalizirati. Novinarka nam se obratila i rekla je da su to podaci koje je dobila od voditelja centra za informiranje studenata pri SC-u. Nemoguće je da je 500 studenata posjetilo taj centar. Ja imam priliku dosta komunicirati sa studentima i nikad nisam cuo da je bilo tko od mojih prijatelja, kolega ili njihovih poznanika posjetio navedeni centar. Tu sam godinu dana i nikad nisam imao bilo kakvu suradnju s tim centrom, a ni kolege prije. Zar Vam to nije cudno!?

Kako komentirate razlicitu kvalitetu hrane u menzama SC-a u Zagrebu

Po meni je nerealno da postoje tolike razlike. Svi koriste istu robu koja je odobrena putem javnog natjecaja. Mogu dati primjer Iz vlastitog iskustva sa Medicinskog fakulteta u sklopu kojeg imamo menzu SC-a. Prije je bila katastrofa. Užas. 2009. godine smo imali sastanak s dekanom, prodekanom, voditeljem restorana i šefom kuhinje gdje smo jasno rekli u cemu je problem i što želimo. Urodilo je plodom. Kroz određeni period su se stvari pocele mijenjati na bolje. Došao je novi glavni kuhar, tehnolog , dio radnika i sada je hrana zaista odlicna. Bitno je da ljudi žele promjene i da su se spremni založiti za njih, kako mi studenti tako i radnici u Studentskom centru.

Jeli Studentski centar spora mašinerija koja je zaostala negdje u 90tim?

Djelomicno bih se složio s tom konstatacijim. Činjenica jest da generira velik dug te da ocito nešto ne štima. Postoje tzv. ”šetaci” ljudi koji primaju plaću, a ne rade ništa. Ako pogledate samo da se dnevno napravi između 28 000 i 30 000 obroka, s nešto boljom organizacijom mogli bi ”pojesti” sve cateringe i (karikiram) napraviti godišnje jedan novi paviljon od tih novaca. Ponavljam, ne mogu konkretno govoriti jer nemam specificirane podatke o poslovanju. SC ima oko 1000 zaposlenih. Mnogo ljudi tu krvavo radi i oni su potplaćeni dok ovi ”šetaci” ne rade gotovo ništa, a primaju visoke naknade. Tu treba najprije intervenirati.

Kakav je rad Studentskih zborova u Europi? Njihovi predstavnici cak primaju i novcane naknade?

Prema mojim saznanjima u Europskoj Uniji, ali i našim susjednim zemljama – Srbiji i BiH, studentski predstavnici primaju naknade za svoj rad dok kod nas to nije slucaj, smatram da bi i kod nas trebale postojati simbolicne naknade.

Ove godine se spominje i proslava Dana studenata?

Tako je. Taj plan postoji od kad sam preuzeo mandat. Međutim, ne može se to napraviti tek tako za mjesec dana. Žalosno je da Rijeka, Osijek i Split imaju takve dane, a Zagreb kao sveucilišni centar države to nema. Vjerojatno ćemo raditi predstave i glazbeni program od studenata za studente tako da će troškovi biti minimalni. Uz to ćemo pokušati organizirati i razna sportska događanja. Plan je da se dio održi ili u SC-u ili na trgu bana Jelacića, a drugi dio na Savi gdje će biti ”Dan Save”. Tocan datum još uvijek nismo utvrdili, ali 5. ili 6. mjesec je planiran.

Vidjeli smo da je grudanje bilo pravi hit na Savi. Možemo li u suradnji sa Studentskim zborom iduće godine oboriti i Guinessov rekord?

Svakako. To je odlicna ideja. Rekord od 5000 ljudi se može rušiti. Uz dobru organizaciju to je vrlo realno i time promoviramo studente i Sveucilište. Jedini problem će biti što ne možemo odrediti kada će snijeg pasti u dostatnim kolicinama, ali ideja je odlicna.

Zahvaljujemo Danku na odvojenom vremenu te mu želimo puno sreće u daljnjem radu.

esava.info

Provjeri ovo!

AKADEMSKI SKANDAL Profesor iz Čitluka tužit će ministricu obrazovanja RH

Kako sada stvari stoje čitlučki profesor Ivo Pejdo tužit će Blaženku Divjak, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja …