Financijski klub: Što donosi novi Zakon o strateškim investicijama?

Kolege ekonomskog Financijskog kluba analizirale su novi Zakon o strateškim investicijskim projektima koji je na snagu stupio u studenome ove godine.

Sudeći prema podacima iz Hrvatske narodne banke, tijekom 2012. godine u Republici Hrvatskoj evidentirano je 1,067 milijardu eura inozemnih, izravnih ulaganja, odnosno 1,1 milijardi u 2011. godini. Iako se čini mnogo, potrebno je gotovo učetverostručiti iznose kako bi se došlo do 4,2 milijarde eura – najveći iznos inozemnih stranih ulaganja u Hrvatskoj, zabilježen u pretkriznoj 2008. godini. Za dostići, a na kraju i prestići, do sada najveći iznos potrebno je uložiti još truda kako bi se otvorila nova radna mjesta, a na kraju i ostvario rast bruto društvenog proizvoda. Jedna od prepreka tome je svakako vrijeme potrebno za rješavanje svih procedura kako bi se investicija mogla početi realizirati. Na problem predugih procedura ukazuje “Doing business” izvještaj za 2014. godinu. Prema izvještaju, Hrvatska bilježi pozitivan pomak (+3) u djelu “Dealing with Construction Permits”, ali i dalje je smještena u zadnjoj trećini svih 188 zemalja – na 152. mjestu.

Kako bi se doskočilo tome problemu barem djelomično, tijekom rujna 2012. godine najavljen je Zakon o strateškim investicijama, a Nacrt zakona pušten je u javnu raspravu tijekom prvog kvartala 2013. godine. Objavom Zakona pokrenuta je intenzivna rasprava od strane pojedinih skupina i udruga civilnog društva, a zatim i medijima. Zakon je tada kritiziran kako mu je jedini cilj “rasprodati i privatizirati javna dobra” dok su s druge strane dolazile negacije i poruke kako se radi o zakonu čiji je cilj uspostaviti jasne procedure koje će smanjiti vrijeme ishođenja svih potrebnih dozvola za odabrane, odnosno “strateške projekte”. O Nacrtu zakon možete pročitati u prvome članku o tom zakonu. Nakon niza kritika, zakon je u svom izmijenjeno i konačnom obliku poslan u Hrvatski sabor u listopadu 2013. godine s porukom kako je Zakon sada jasniji i konkretniji nego li sam Nacrt. Zakon je na kraju objavljen u Narodnim novinama 30. listopada, a stupio je na snagu osam dana nakon objave.

Široki kriteriji za strateške projekte

O čemu se zapravo radi, Zakon definira koji kriteriji moraju biti zadovoljeni kako bi neki projekt bio proglašen strateškim investicijskim projektom. Takvi projekti nakon proglašenja u žurnoj proceduri dobivaju sve potrebne dozvole prema važećim zakonima koje su potrebne za početak njene realizacije ozbiljno skraćujući potrebno vrijeme. Prema Zakonu, strateški projekt može biti privatni investicijski projekt, javni ili javno-privatno partnerski projekt iz sljedećih područja:

– gospodarstva,
– energetike,
– turizma,
– prometa,
– infrastrukture,
– elektroničkih komunikacija,
– poštanskih usluga,
– zaštite okoliša,
– komunalnog gospodarstva,
– poljoprivrede,
– šumarstva,
– vodnog gospodarstva,
– ribarstva,
– zdravstva,
– kulture,
– znanosti,
– obrane,
– pravosuđa,
– tehnologije i obrazovanja

Broj područja je popriličan, ali ono što je bitno, osim što se Zakon odnosi na javne i privatne projekte, jest da se mora raditi o tzv. greenfield investiciji, tj. projekt mora uključivati građenje građevina – upravo ono što je Hrvatskoj u ovome trenutku poželjnije od brownfield investicija.

Osim iz navedenih područja, strateškim projektom smatrat će se projekt ukoliko :

– stvara uvjete za zapošljavanje većeg broja osoba,
– pridonosi razvoju ili poboljšanju uvjeta i standarda za proizvodnju proizvoda i pružanje usluga,
– uvodi i razvija nove tehnologije kojima se povećava konkurentnost i ekonomičnost u gospodarstvu ili javnom sektoru
– i/ili podiže ukupnu razinu sigurnosti i kvaliteta života građana i zaštita okoliša,
– pozitivno utječe na više gospodarskih djelatnosti
– stvara dodatnu vrijednost,
– u većoj mjeri pridonosi održivom razvitku i zaštiti prostora i okoliša,
– znatno pridonosi konkurentnosti hrvatskog gospodarstva

Projekt mora biti:
– u skladu je s dokumentima prostornog uređenja
– Vrijednosti 150 milijuna kuna ili više ukupnih kapitalnih troškova
– Vrijednosti 75 milijuna kuna ili više ukoliko može biti financiran iz EU fondova
– Vrijednosti 20 milijuna kuna ili više ako se realizira na potpomognutim područjima ili otocima,
– Vrijednosti 20 milijuna kuna ili više za projekte iz poljoprivredne proizvodnje i ribarstva

Uz već spomenute kriterije, privatni projekt još se mora odnositi na sljedeće aktivnosti da bi mogao biti proglašen strateškim:
1. proizvodno-prerađivačke aktivnosti ili
2. razvojno-inovacijske aktivnosti ili
3. aktivnosti poslovne podrške ili
4. aktivnosti usluga visoke dodane vrijednosti ili
5. aktivnosti u energetskom sektoru ili
6. infrastrukturne aktivnosti ili
7. aktivnosti u poljoprivrednom sektoru i sektoru ribarstva.

Prijava projekta i odluka Povjerenstva

Ukoliko projekt zadovoljava navedene kriterije, on ima ŠANSU da postane strateški projekt. Procedura započinje u trenutku kada zainteresirani investitor podnosi prijavu Ministarstvu gospodarstva. Prijava javnog projekta mora sadržavati idejni opis, status, lokaciju projekta, strateški, poslovni i financijski plan te dokaz o financijskoj sposobnosti. Za privatni projekt, uz već navedeno, prilažu se i dokazi o podmirenim obvezama prema državi i dokaz o solventnosti te detaljniji profil društva.

Nakon što je prijava podnesena, saziva se Povjerenstvo koje se sastoji od potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo, ministar gospodarstva, ministar graditeljstva i prostornog uređenja, ministar zaštite okoliša, ministar pravosuđa i ravnatelj Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Uz spomenute članovi koji su stalni, u povjerenstvo još ulaze predstavnici jedinica lokalne i regionalne samouprave (načelnik/gradonačelnik i župan) u kojoj bi se projekt morao realizirati te resorni ministar (primjerice ministar pomorstva, prometa i infrastrukture ako se radi o nekoj luci).

Povjerenstvo mora odlučiti je li prijavljen projekt od strateške važnosti za Hrvatsku. Zakon ne propisuje na koji način Povjerenstvo mora donijeti odluku. Takvo što se definira Poslovnikom o radu koji mora donijeti Vlada 30 dana od dana stupanja zakona na snagu, ali za vrijeme pisanja ovog članka Poslovnik još nije donesen (nije prošao rok). Hoće li odluka biti donesena natpolovičnom ili dvotrećinskom većinom ili možda konsenzusom, nešto je na što ćemo morati pričekati.

Vremenski kraće procedure i bez zaustavljanja investicije

Ukoliko se odluči da je projekt od strateške važnosti, Vlada će odluku potvrditi i projekt uvrstiti na listu strateških projekata što će biti objavljeno u Narodnim novinama, a s investitorom će biti sklopljen Sporazum o pripremi projekta. Nakon toga, osniva se Operativna skupina koja se mora pobrinuti za rješavanje svih potrebnih dozvola i procedura kako bi projekt mogao započeti. Za izdavanje potrebnih dokumenata propisani su rokovi od 15 dana od dana predaje zahtjeva, a u iznimnim slučajevima oni se mogu produžiti za još 15 dana. Za svaki dan kašnjenja, nadležnim će tijelima biti propisana kazna od 5 tisuća kuna za svaki dan kašnjenja. Ovdje je riječ o bitnoj promjeni, za razliku od Nacrta zakona, u konačnoj se verziji odustalo od načela šutnje administracije koja je zamijenila s novčanom kaznom. Kako bi se procedure skratile, Vladi se daje mogućnost odlučivanja o dodjeli koncesija i davanju odluka o raspolaganju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno ostalim Zakonima.

Stječe se dojam kako će se ovim zakonom vremenski skratiti procedure za ishođenje dozvola za privatne investicijske projekte, a osobito za javne projekte. Jedinice lokalne samouprave više neće toliko moći odugovlačiti ili ucjenjivati investitore strateških projekata, ali postavlja se pitanje zašto bi to mogli ikome? Očita je namjera da se ubrza put do realizacije velikih projekata čija realizacija može utjecati postotnim poenom na rast BDP-a. Očita je namjera da se ne ponove scenariji koje smo viđali s Plominom C – projekt vrijednosti 800 milijuna eura koji je gotovo zaustavljen na lokalnoj razini kao i projekt “Golf na Srđu” u vrijednosti 1,2 milijarde eura. O tim projektima već dugo slušamo. Njihova realizacija zaista može utjecati na rast BDP-a s 1-2 postotna poena što se u kontekstu 5 godina pada BDP-a čini kao nedostižni san. Napomena, ovim se Zakonom ne može obuhvatiti projekti poput Plomina C ili “Golfa na Srđu” jer već imaju sve potrebne dokumente.

Pri slanju Zakona u proceduru, dano je nekoliko primjera. Tako bi procedura do realizacija imaginarne tvornice ravnog stakla vrijednosti 150 milijuna eura koja bi zaposlila 200 radnika, ako se proglasi strateškom, trajala 8 do 10 mjeseci, a ne 13 do 22 mjeseca. Drugi je primjer s izgradnjom turističkog resorta, investicija vrijednosti 200 milijuna eura koja bi zaposlila 350 osoba. Njena bi procedura do realizacije trajala svega 5 mjeseci, a ne 8 do 26 mjeseci. Prema njima, zakon bi smanjio vrijeme trajanja procedura, ali i još bitnije, sam mogući raspon trajanja procedure. Primjeri se mogu pogledati na internetskoj stranici Vlade.

Proglašenje strateškog projekta politička je odluka

Iako su kriteriji poput područja, vrijednosti investicije i aktivnosti propisani, i dalje se ostavlja dojam o širokom rasponu investicijskih projekata koji bi ih mogli zadovoljiti što nužno ne mora biti loše. Naime, teško je zakonski predvidjeti kakvi će se projekti pokušati realizirati, zato primjerice nema nijednog “tvrdog” ograničenja poput minimalne ili maksimalne površine za izgradnju osim naravno visine vrijednosti projekta. Upravo zato je odluka o proglašenju projekta strateškim politička odluka. Na kraju krajeva, povjerenstvo koje o tome odlučuje sastoji se od ministara, načelnika/gradonačelnika i župana te je odluka na njima ukoliko su propisani kriteriji ispoštovani. No, ne zaboravimo, investitor se prije svega mora pobrinuti da njegov projekt dospije u planove prostornog uređenja.

Laički rečeno, Investitor je taj koji snosi rizik, procjenjuje je li projekt profitabilan, a država može ukoliko procijeni da može imati koristi od takvog projekta (uz zadovoljene kriterije) investitoru dati ono što se od države očekuje – što manje stajati mu na putu do realizacije projekta ako se poštuju zakoni. Naravno da država, ne bi smjela stajati na putu bilo kojem investitoru neovisno o tipu projekta ili njegovoj vrijednosti, ali Vlada je također politički odgovorna za gospodarski razvoj i društveno blagostanje cijele naše male države na koje može utjecati jedan poveći projekt. Ovim si je zakonom Vlada svakako stvorila mehanizam na koji može preuzeti takvu odgovornost i malo “pogurati” projekte od strateške važnosti. Ono što se sada čeka jesu eventualni rezultati i realizirane investicije zbog ovog zakona.

M.B.
PRS Javne financije