E, moj narode…

{jcomments off}”… za ta kaznena djela, vijeće vas gospodine Gotovina osuđuje na jedinstvenu kaznu od 24 godine zatvora. ”, tim rijecima je haški ”sudac” Alphons Orie u nevjericu i ocaj doveo sve nas. Hrvatska je proglašena agresorom, zlocinackom zemljom i jedna od najsavršenijih akcija ikada izvedenih u povijesti je proglašena zlocinackim cinom. Popljuvani smo. Europa nam se još jednom narugala u lice.

Nakon ZERP-a, granicnih nesporazuma sa Slovenijom, traženja izrucenja Gotovine i tko zna cega još u budućnosti, opet su nam pljunuli u lice. Ne želim komentirati ratne cinjenice koje su se dogodile na ovim prostorima, jer zasigurno postoje kompetentnije osobe za to od mene, ali želio bih se osvrnuti na trenutno stanje Hrvata i Hrvatske.

 

Današnje presude Gotovini i Markacu samo su prvi dio epiloga jedne price koja traje već desetljeće. Vlasti su dolazile i odlazile, ništa se nije mijenjalo. Zar smo tako nisko pali da se prodajemo za Europsku Uniju? Gdje je nestalo sve ono za što su se borili naši branitelji, dobrovoljci i svi ljudi u Domovinskom ratu? Gdje su nestale sve te vrijednosti? Zar tako lako prodajemo skupo steceno ime i slobodu u ’90 godinama. Tko su ljudi na vlasti, bili  oni desnica, ljevica ili centar, tko su oni da nakon svega odlucuju u ime nas o budućnosti naše zemlje? Možda se i vi pitate to svaki dan. Ali znate, dragi Hrvati i Hrvatice, njih smo izabrali mi. Pa svakim novim izborima se ponavlja jedna te ista prica da će doći do promjena, a mi onako naivni u sve vjerujemo. Gledamo u budućnost, već preko brda vidimo žute europske zvjezdice, a zapravo se nismo rastali ni s našom prošlosti.

Prelako se prelazi preko nekih stvari. Prelako se na sve zaboravlja. Reći će neki: ,, Ma pusti, dosta mi je rata i svega”. Ne! To je krivo! Pogledajte što se danas događa. Moderni mediji, hrvatski i strani, raznim podvalama i netocnim cinjenicama i nas su uvjerili da Domovinski rat ništa ne znaci. Zapravo, što je još gore, neki su prihvatili cinjenicu da smo mi ti koji su krivi za sve, da smo mi agresori, da smo ucinili nehumana djela. Dokle treba trpiti tako nešto? Dokle će ljudi na facebooku samo lajkati grupe Ante Gotovine, Domovinskog rata, Branitelja i slicno? Dokle mislimo sjediti i samo komentirati takve stvari? Sramotno je da nitko ne ustane protiv svega ovoga! Sramotno! I onda se na kraju cudimo s ishodom suđenja. Ma nije za ishod suđenja kriv niti sudac, niti tužiteljstvo… Nego mi! Samo mi! Dopustili smo da se zaborave ljudi koji su žrtvovali svoje zdravlje, svoju mladost, svoj život da bi mi danas ovdje sjedili, jeli, udisali zrak i pljuvali po njima! Dokle god ne promijenimo naše stajalište i dokle god ne krenemo od sebe, ništa se neće promijeniti. Prvo ocistimo u svome dvorištu, a onda u tuđem.

Svjetska globalizacija je ucinila svoje i u Hrvatskoj. Prihvatili smo tuđe ideologije, tuđe vjere i tuđe manire. Sramotno. Ono što nas je nekada izdvajalo od drugih  su bile vrijednosti na koje je moderni svijet zaboravio. Vjera, obitelj i domovina! To nitko nije cijenio kao mi Hrvati nakon rata. Koliko god se nije imalo ni tada, ipak bio je onaj neki osjećaj ponosa koji danas ruše ljudi koji nisu imali veze s vremenom u kojem je stvorena država u kojoj oni žive. Oni danas žive svoj život po uzoru na neke Amerike, Švedske, Velike Britanije. Izvolite! Nitko vam ne brani! Ali stati će svatko jednom sam pred zid i upitati se: ,, Što ja radim cijeli život, što poslije?”.

Lijepo je vidjeti svake nedjelje prepunu jarunsku crkvu. Ima još ljudi iz Hrvatske i dijaspore koje žive taj nacin života, taj tradicionalni nacin. To su ljudi koji se ne stide reći da vjeruju u Boga. To su ljudi koji se ne stide istine o Domovinskom ratu. To su ljudi kakve Hrvatska treba. Oni su jedina nada u ovom materijaliziranom i kapitalistickom društvu. Pomozimo sebi, pomozimo našim kolegama, cimerima, docimerima… Mnogi od njih su izgubili svoje najmilije u ratu. Pomozimo njima i pokažimo im da smo uz njih. Pokažimo da, iako ih je Hrvatska kao država odbacila, pokažimo im da to nije ucinio i narod. Budimo uz njih.

Ako se i ovo malo ljudi sa zdravim razumom i moralom povuce i ne izjasni, onda Hrvatska ide k vragu. Onda priznajemo da je Hrvatska zemlja nastala na ratnom zlocinu. Onda priznajemo da se stidimo naše povijesti, naših branitelja, naših obitelji i naše vjere u Boga! Otišao sam van studentske tematike portala, ali treba probuditi ono dobro u svima nama. Ono što nas jedino može spasiti – Vjera, ljubav i domovina! Bojim se, dragi stanari, da će se o ovoj presudi pricati još tjedan dana i onda će se zaboraviti. Ne dozvolimo to! Vratimo Hrvatskoj one temelje na kojima je i sagrađena!

M.B.